Iranski parlament pokušava da strahove od infiltracije iz inostranstva pretvori u zakon. Međutim, dok zakonodavci rade na zakonu, debata otkriva sve nezgodnije pitanje za Islamsku Republiku: Koliko daleko država treba da ide u kontroli kontakata Iranaca sa spoljnim svetom?
U centru te debate je predsednik parlamenta Mohamed Bager Kalibaf, koji, barem javno, balansira. On je branio potrebu za strožim merama protiv strane infiltracije, alii upozorio da trenutni nacrt zakona ide predaleko.
"Nijedan patriota se ne protivi suprotstavljanju stranoj infiltraciji", rekao je Kalibaf tokom nedavne parlamentarne sednice. Međutim, dodao je on, poslanici moraju da osiguraju da "prava ljudi, njihovi životi i njihova trgovina" ne budu pogođeni.
On je rekao da će bezbednosne agencije možda morati da budu u mogućnosti da proveravaju kontakte Iranaca sa strancima, ali da ne mogu da zahtevaju odobrenje na svakom koraku.
"Kažu da žele da budu sigurni, da se od njih traži dozvola u svakoj fazi", rekao je konzervativni predsednik parlamenta. "To nije moguće, zato što bismo onda morali da zaključamo zemlju".
To balansiranje dopire do srži predloga zakona koji je zamišljen kao ratni odgovor na stvarne bezbednosne propuste. Dva nedavna rata otkrila su koliko je duboko izraelska obaveštajna služba prodrla u Iran i podstakla su pozive za strožim merama za identifikaciju i sprečavanje stranog uticaja.
Međutim, ono što je počelo kao bezbednosni odgovor evoluiralo je u mnogo širu borbu oko granica bezbednosnog aparata Islamske Republike.
Predlog zakona, formalno nazvan Plan za suzbijanje infiltracije obaveštajnih službi i stranih vlada ili institucija, ali se obično naziva "zakon o infiltraciji", zahtevao bi od Iranaca da prvo dobiju odobrenje Ministarstva za obaveštajne poslove i Obaveštajne organizacije Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) pre nego što se upuste u širok spektar aktivnosti.
Te aktivnosti uključuju objavljivanje knjiga ili članaka, akademsku saradnju, intervjue za strane medijea koji se smatraju "neprijateljskim" i učešće na naučnim konferencijama ili umetničkim festivalima. Predlog zakona takođe uključuje odredbe kojima se kriminalizuju intervjui, diskusije i druga komunikacija s medijima koji se smatraju neprijateljskim, kao i slanje fotografija, video zapisa, audio zapisa ili drugog materijala stranim medijima, pri čemu bi kršenja zakona bila kažnjiva zatvorskim kaznama do dve godine.
Parlament je odobrio opšti okvir predloga zakona sredinom avgusta sa 183 glasa za i četiri protiv. Nacrt je od tada proširen sa 19 na 33 člana dok je prolazio kroz Odbor za nacionalnu bezbednost i spoljnu politiku.
Samo prva dva člana su dosad odobrena, dok su ostale odredbe još uvek podložne reviziji. Čak i ako ih parlament odobri, predlog zakona će i dalje zahtevati odobrenje Saveta čuvara pre nego što može da postane zakon.
Međutim, politički otpor je već počeo.
Kalibaf je vratio dve najznačajnije odredbe predloga zakona – članove 7 i 8, koji se bave postupkom otkrivanja i kaznama za prekoračenje dozvole – odboru zbog nejasnoća.
On je insistirao da parlament mora da uzme u obzir zabrinutost bezbednosnih službi, rekavši da će njihove "potrebe" biti zadovoljene "u razumnim granicama". Ipak, on je odbacio ideju da Ministarstvo za obaveštajne poslove i Obaveštajna organizacija IRGC-a treba praktično da imaju ovlašćenje da odobravaju strane kontakte Iranaca u svakom trenutku.
Takođe je odbacio sugestije da bi predlog zakon trebalo da se zakon povuče na zahtev vlade.
Kada je prvi potpredsednik Mohamed Reza Aref rekao da je Kalibaf privatno obećao da će zaustaviti zakon, jedan poslanik je ponovio tu tvrdnju u parlamentu. Kalibaf je to odbacio, naglašavajući da parlament nije "grana vlade".
Rezultat je politička linija razdora koja se ne uklapa lepo u uobičajenu podelu u Irana tvrda linija- reformisti.
Neki poslanici su bili daleko otvorenije neprijateljski nastrojeni prema zakonu. Mohamed Mehdi Šahrijari, član Odbora za nacionalnu bezbednost i spoljnu politiku, rekao je da je "potpuno u suprotnosti s nacionalnim interesima".
On je rekao je da su ga na brzinu sastavili neiskusni poslanici umesto bezbednosni establišment države i sugerisao i da je samo rukovodstvo parlamenta s Kalibafom na čelu sada "snažno protiv" predloga zakonu.
Vlada predsednika Masuda Pezeškijana takođe se javno usprotivila zakonu.
Hosein Afšin, potpredsednik za nauku, tehnologiju i ekonomiju zasnovanu na znanju, upozorio je da bi sadašnji nacrt mogao da izoluje iransku akademsku i istraživačku zajednicu i dovede do "naučne stagnacije". On je ukazao i na rizik od ubrzanog odliva mozgova i dodatne prepreke za iranske naučnike koji rade ili studiraju u inostranstvu.
Konzervativni komentator Mohamad Mohadžeri, urednik portala Khabar Online, sarkastično je izneo manje više istu poentu, napisavši na X da, dok vlada pokušava da ubedi Irance koji žive u inostranstvu da se vrate kući, parlament istovremeno pruža eliti, naučnicima i studentima nove razloge za odlazak.
Kontroverza je naišla i na kritike u međunarodnoj javnosti.
Nezavisna međunarodna misija UN za utvrđivanje činjenica o Iranu pozvala je 3. septembra na povlačenje predloga zakona, upozoravajući da bi on mogao dodatno da ograniči osnovne slobode i izoluje Irance od međunarodne zajednice. Specijalna izvestiteljka UN za Iran Mai Sato zasebno je upozorila da iranske obaveštajne službe ne bi smele da postanu "čuvari kapije" koji kontrolišu kontakte Iranaca sa svetom.
Ipak, za iranski politički establišment, urgentniji problem mogao biti bliže kući.
Čini se da je malo ko unutar sistema spreman da ospori tvrdnju da strani uticaj predstavlja stvarnu bezbednosnu pretnju. Rasprava se sve više vodi oko toga kakve mere treba preduzeti povodom te pretnje i gde država treba da povuče granicu.