Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Prohić: Bosna je zemlja opasnog življenja


Ilustrativna fotografija, arhiv
U Bužimu je u subotu komšija ubio dvojicu braće, a dvojicu teško ranio. To su bila posljednja u nizu od četiri ubistva i pet ranjavanja, koliko ih se samo prošle sedmice dogodilo u BiH. Ova statistika mogla bi biti dio zabrinjavajućeg trenda koji, uz odsustvo reakcije javnosti, ima tendenciju porasta.

Prema psihologu Ibrahimu Prohiću, koji je analizirao stanje, u BiH je na sceni društvena patologija u kojoj se nenormalno stanje prihvata kao normalno. Posljedice su vidljive do te mjere da generacije mladih već trebaju resocijalizaciju. Među glavnim krivcima su produciranje konflikata iz političkih struktura, neadekvatno sankcionisanje i krivi uzori.

RSE: U samo pet dana u BiH su se dogodila četiri ubistva i četiri ranjavanja. Ubistva su počinili relativno mladi ljudi. Upućuje li ova crna statistika na to da se, možda, radi o nekom zabrinjavajućem trendu nasilja sa teškim posljedicama?

Prohić: U svakom društvu postoji individualna patologija. Međutim, ovo što se događa u BiH je već riječ o društvenoj patologiji pred rat. Tokom rata nasilje je instalirano kao princip. Poslije rata taj princip nije delegitimiran. Danas predstavlja jedan od temeljnih mehanizama „rješavanja“ i individualnih i društvenih problema. Ljudi pokušavaju nasiljem i destrukcijom rješavati svoje svakodnevne probleme i ne smatraju da je to nešto što je neprihvatljivo. S druge strane mogli bismo opet govoriti da je BiH postkonfliktno društvo koje nije riješilo temeljne premise na kojima je društveni konflikt uspostavljen. Dominantne politike produciraju konflikt, svjesno ili nesvjesno, kao način preživljavanja. Ako nisu u stanju razriješiti fundamentalne društvene probleme i ako ne žele da izgube vlast, a ne žele, onda im preostaje jedino da produciraju i održavaju konflikt kao krucijalno stanje društvene svijesti. Na tom konfliktu se održavaju.
Bit društvene krize u BiH, koja traje dugo, odnosno predugo, je politička kriza. Sve dok se ne riješi politička kriza, mi ćemo trpjeti posljedice opšte društvene krize, pa ako hoćete - i moralne dekadencije.


RSE: Primijetno je odsustvo reakcije i građana i relevantnih institucija kada su u pitanju ove pojave. Zašto je nema?

Prohić: Gore od svega ovoga je to što se mi polako navikavamo, ako se već i nismo navikli kao društvo, na pervertirani sistem vrijednosti. Ima još nešto gore i do toga - što su ljudi počeli da prihvataju, ako već nisu i prihvatili, taj sistem sistem vrijednosti kao svoj sopstveni. Jedno skorašnje istraživanje je pokazalo da je otprilike dvije trećine građana BiH spremno da da mito da bi dobili posao. Tako vam je i sa nasiljem. Društvo se navikava. Sljedeća karakteristika: odsustvo elementarne odgovornosti. Ovdje ljudi jednostavno ne odgovaraju za ono što rade. Destrukcije, agresivnosti, kriminala ima u svim društvima, ali uređena društva se razlikuju od neuređenih upravo po tipu društvene rekacije na ove negativne pojave o kojima govorim. Bosna očito nije riješila na adekvatan način kako reagirati na to. Na taj način se negativni modeli ponašanja utemeljuju kao tipičan model ponašanja.

Fiksacija na negativne junake


Ibrahim Prohić, arhivska fotografija
RSE: Čemu to onda vodi?

Prohić
: Vodi daljoj destrukciji. Napravite komparaciju po bilo kojem relevantnom parametru, pa ćete vidjeti da je stanje 2010. u BiH lošije nego 2005. ili 2006. Nužan je jedan radikalan zaokret na moralnom planu, na političkom planu, na društvenom planu itd. Po mom sudu bit društvene krize u BiH, koja traje dugo, odnosno predugo, je politička kriza. Sve dok se ne riješi politička kriza, mi ćemo trpjeti posljedice opšte društvene krize, pa ako hoćete - i moralne dekadencije.

RSE: U tom bolesnom društvi istovremeno se odgajaju djeca. Šta od tih novih generacija onda možemo očekivati?

Prohić
: Ako bih htio da budem radikalan, ili možda realan, onda bih rekao da čitave generacije treba resocijalizirati jer su
Devedeset i pet posto mladih nije nikad potpisalo neku peticiju, nikad nije kontaktiralo s nekim političarem, nikad nije učestvovalo u nekom procesu, u donošenju neke bitne odluke za lokalnu vlast
one već poprimile pervertirani sistem vrijednosti. Uzmimo samo mehanizam koji je psihološki ključni za oblikovanje i vaspitanje, a to su pojmovi ideala i idola, pa ćete vidjeti da postoji čitava konfuzija ili da postoji fiksacija za tzv. negativne junake. Pogledajte samo nazive navijačkih grupa u BiH - Horde zla, Manijaci, Ultraši, Fukare, sve kvalifikativi koji se tiču negativnog sistema vrijednosti.

RSE: Hoće li, prema vašem mišljenju, BiH postati zemlja opasnog življenja?

Prohić: Bosna jeste već zemlja opasnog življenja. Rješenje je u radikalnom zaokretu. Ali imate problem koji onemogućava to. Ne postoji na idejnoj ravni bavljenje ovim pitanjima o kojima mi sad govorimo. A onda dolazimo tako do sljedećeg problema - da je vrlo problematična tzv. akademska zajednica, koja je dobrim dijelom nekompetentna jer su uspostavljeni krivi kriteriji promocije, odnosno napredovanja - i dobrim dijelom je potkupljena. Ako je ona moralno upitna, a jeste po mom sudu, onda imate logičnu posljedicu krivih modela za vaspitanje, odnosno za socijalizaciju i oblikovanje. To je stanje jako deprimirajuće i alarmantno.

RSE: Dakle pat pozicija?

Prohić: Pat pozicija. Danas sam čitao u nekim starim novinama istraživanje koje pokazuje vrlo visok stepen socijalne isključenosti mladih - 95 posto mladih nije nikad potpisalo neku peticiju, nikad nije kontaktiralo s nekim političarem, nikad nije učestvovalo u nekom procesu, u donošenju neke bitne odluke za lokalnu vlast itd. Taj pojam socijalne isključenosti upravo se može tretirati kao indikator zrelosti, odnosno nezrelosti jednoga društva. Ako je to tako sa najvitalnijim segmentom društva, onda je razumljivo da je stanje zaista zabrinjavajuće. Meni je žao što sam morao govoriti na jedan pesimističan način, ali stvari su takve - dok ne budemo potpuno trezveno pogledali u ogledalo, u društveno lice, mislim da ne možemo iskoračiti.

*****
Možda bi vas mogao zanimati i tekst Nelegalno naoružano oko pola miliona građana, kao i video prilog iz našeg TV magazina Liberty iz jula 2009:

Nemoć na gotovs
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:03:47 0:00
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    U novinarstvu je od 1998. godine, a prve novinarske korake počinje u listu Oslobođenje. Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada "Global Human Rights Award" i Unije novinara BiH 2003.

XS
SM
MD
LG