Građani Sarajeva ponovo su uznemireni nakon što je prije dva dana u jednom od sarajevskih kafića ubijen mladić, a dan nakon toga ranjena maloljetna djevojka.
Počinioci još nisu pronađeni. I dok u policiji kažu da preduzimaju sve kako bi sigurnosna situacija bila bolja, praktično ne mogu puno toga uraditi jer nemaju dovoljno ljudstva, ali ni tehničke opreme. Nevladin sektor krivi kantonalnu vlast jer finansijski ne pomaže policiji, ali i ne čini ništa na izgradnji kazneno - popravnih ustanova za počinioce krivičnih djela.
Predstavnici vlasti u Kantonu Sarajevu u posljednjih godinu i po dana, nakon što je u tramvaju ubijen maloljetni Denis Mrnjavac, nisu uradile ništa na poboljšanju sigurnosne situacije u glavnom bosanskohercegovačkom gradu.
Obećanja koja su dali čelni ljudi Kantona, poput izgradnje kazneno-popravnih ustanova, ostala su samo mrtvo slovo na papiru.
A onda, 18 mjeseci kasnije, desilo se još jedno ubistvo u kojem je smrtno stradao dvadesetrogodišnji Amar Mistrić.
U kantonalnom MUP-u priznaju da nemaju dovoljan broj policajaca koji bi radio na terenu, a postojeći kadar tehnički nije dobro opremljen.
Nedostaju policajci i oprema
Pored toga, policiji je smanjen i topli obrok, pa, kako kaže šef Odsjeka za odnose sa javnošću Irfan Nefić, sve je veći broj zaposlenih koji koriste bolovanje:
„Nama fali sada negdje oko 200 službenika prema sistematizaciji. MUP Kantona Sarajevo nema osnovno što je potrebno - to je vodeni top. Nama fali opreme. Naša oprema i koju imamo za posebne namjene, odnosno za jedinicu podrške i za sve redovne policajace je prilično stara. Recimo, kožna jakna koja se duži na pet godina, već je istekao taj rok, ona je trebala biti zamijenjena, mi je ne možemo zamijeniti. Pitanje je sad i prekovremenog rada. Prekovremeni rad se po zakonu mora plaćati. Mi smo umnogome smanjili angažiranje službenika u prekovremenom radu, međutim MUP je već u situaciji da bude tužen od pojedinih službenika za prekovremeno angažiranje a neplaćanje tog prekovremenog angažmana.“
Nevladin sektor za postojeće stanje u Kantonu krivi vlast, za koju kažu da nije ništa uradila kako bi se stalo u kraj kriminalcima.
Predstavnik Udruženja «Akcija građana» Šemsudin Maljević:
„Najvažnije je reći da se mora nastaviti vršiti pritisak i skretati pažnja na ove stvari i upirati prstom na pojedince, odnosno na institucije koje su odgovorne za ovo sve.“
U nevladinoj organizaciji «Pokret Dosta» najodgovornijim za pogoršanu sigurnosnu situaciju smatraju kantonalnog premijera Besima Mehmedića. On je funkciju preuzeo od Samira Silajdžića, koji je zbog pritiska javnosti nakon ubistva Denisa Mrnjavca podnio ostavku.
NGO krive i premijera
Mehmedić je, kako kaže predstavnik «Pokreta Dosta» Demir Mahmutćehajić, preuzimajući funkciju, obećao građanima da će poboljšati sigurnosnu situaciju:
„Nije data podrška policiji, kao što je obećano. Ne samo da im nije data podrška nego im se planiraju smanjiti plate, obeshrabriti te policajce koji su već demoralisani i koji ne vide neki lični razlog zašto bi išli i sukobljavali se sa tim kriminalcima. Nije obezbijeđen smještaj za osuđene kriminalce, nije uveden video nadzor u sredstva javnog saobraćaja i na ključne pozicije u gradu Sarajevu, kao što je policija tražila. U suštini, nije urađeno ništa i stanje se konstantno pogoršava.“
Besim Mehmedić:
„Ja razumijem šta oni kažu, ali se ne slažem s njima. Ima nešto što mi želimo da pomognemo s aspekta bezbjednosti, ali ne možemo mi napraviti zatvor. Zatvore prave sa federalnog nivoa ingerencije.“
A da je sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevu ugrožena, potvrđuju i građani:
„Ja sam zaista ogorčena. Ja ipak očekujem kao građanka da će prihvatiti svoju odgovornost i kolektivno svi dati ostavku i priznati konkretno građanima Kantona Sarajevo da su krivci za ovo sve što se dešava.“
„Ne osjećam se toliko ja nesigurnim koliko se bojim za tu mladost, za tu djecu. Meni je 40 godina, život se sveo na rad, eventualno ribolov, a oni izlaze po kafićima, oni izlaze na te koncerte, manifestacije i oni su ugroženi najviše.“
„Ovo je ludilo jedno. Ostaju na ulici oni koji su i osuđeni - navodno nema mjesta, nema popravnih domova. Sve se govori ima dvije godine da će se popravni domovi izgraditi, ništa se ne gradi. Prema tome, mi smo sami sebi prepušteni.“
Počinioci još nisu pronađeni. I dok u policiji kažu da preduzimaju sve kako bi sigurnosna situacija bila bolja, praktično ne mogu puno toga uraditi jer nemaju dovoljno ljudstva, ali ni tehničke opreme. Nevladin sektor krivi kantonalnu vlast jer finansijski ne pomaže policiji, ali i ne čini ništa na izgradnji kazneno - popravnih ustanova za počinioce krivičnih djela.
Predstavnici vlasti u Kantonu Sarajevu u posljednjih godinu i po dana, nakon što je u tramvaju ubijen maloljetni Denis Mrnjavac, nisu uradile ništa na poboljšanju sigurnosne situacije u glavnom bosanskohercegovačkom gradu.
Obećanja koja su dali čelni ljudi Kantona, poput izgradnje kazneno-popravnih ustanova, ostala su samo mrtvo slovo na papiru.
A onda, 18 mjeseci kasnije, desilo se još jedno ubistvo u kojem je smrtno stradao dvadesetrogodišnji Amar Mistrić.
U kantonalnom MUP-u priznaju da nemaju dovoljan broj policajaca koji bi radio na terenu, a postojeći kadar tehnički nije dobro opremljen.
Nedostaju policajci i oprema
Pored toga, policiji je smanjen i topli obrok, pa, kako kaže šef Odsjeka za odnose sa javnošću Irfan Nefić, sve je veći broj zaposlenih koji koriste bolovanje:
„Nama fali sada negdje oko 200 službenika prema sistematizaciji. MUP Kantona Sarajevo nema osnovno što je potrebno - to je vodeni top. Nama fali opreme. Naša oprema i koju imamo za posebne namjene, odnosno za jedinicu podrške i za sve redovne policajace je prilično stara. Recimo, kožna jakna koja se duži na pet godina, već je istekao taj rok, ona je trebala biti zamijenjena, mi je ne možemo zamijeniti. Pitanje je sad i prekovremenog rada. Prekovremeni rad se po zakonu mora plaćati. Mi smo umnogome smanjili angažiranje službenika u prekovremenom radu, međutim MUP je već u situaciji da bude tužen od pojedinih službenika za prekovremeno angažiranje a neplaćanje tog prekovremenog angažmana.“
Nevladin sektor za postojeće stanje u Kantonu krivi vlast, za koju kažu da nije ništa uradila kako bi se stalo u kraj kriminalcima.
Predstavnik Udruženja «Akcija građana» Šemsudin Maljević:
„Najvažnije je reći da se mora nastaviti vršiti pritisak i skretati pažnja na ove stvari i upirati prstom na pojedince, odnosno na institucije koje su odgovorne za ovo sve.“
U nevladinoj organizaciji «Pokret Dosta» najodgovornijim za pogoršanu sigurnosnu situaciju smatraju kantonalnog premijera Besima Mehmedića. On je funkciju preuzeo od Samira Silajdžića, koji je zbog pritiska javnosti nakon ubistva Denisa Mrnjavca podnio ostavku.
NGO krive i premijera
Mehmedić je, kako kaže predstavnik «Pokreta Dosta» Demir Mahmutćehajić, preuzimajući funkciju, obećao građanima da će poboljšati sigurnosnu situaciju:
„Nije data podrška policiji, kao što je obećano. Ne samo da im nije data podrška nego im se planiraju smanjiti plate, obeshrabriti te policajce koji su već demoralisani i koji ne vide neki lični razlog zašto bi išli i sukobljavali se sa tim kriminalcima. Nije obezbijeđen smještaj za osuđene kriminalce, nije uveden video nadzor u sredstva javnog saobraćaja i na ključne pozicije u gradu Sarajevu, kao što je policija tražila. U suštini, nije urađeno ništa i stanje se konstantno pogoršava.“
Besim Mehmedić:
„Ja razumijem šta oni kažu, ali se ne slažem s njima. Ima nešto što mi želimo da pomognemo s aspekta bezbjednosti, ali ne možemo mi napraviti zatvor. Zatvore prave sa federalnog nivoa ingerencije.“
A da je sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevu ugrožena, potvrđuju i građani:
„Ja sam zaista ogorčena. Ja ipak očekujem kao građanka da će prihvatiti svoju odgovornost i kolektivno svi dati ostavku i priznati konkretno građanima Kantona Sarajevo da su krivci za ovo sve što se dešava.“
„Ne osjećam se toliko ja nesigurnim koliko se bojim za tu mladost, za tu djecu. Meni je 40 godina, život se sveo na rad, eventualno ribolov, a oni izlaze po kafićima, oni izlaze na te koncerte, manifestacije i oni su ugroženi najviše.“
„Ovo je ludilo jedno. Ostaju na ulici oni koji su i osuđeni - navodno nema mjesta, nema popravnih domova. Sve se govori ima dvije godine da će se popravni domovi izgraditi, ništa se ne gradi. Prema tome, mi smo sami sebi prepušteni.“
