Završen je LVIII po redu Internacionalni teatarski festival MESS. Ovogodišnji slogan glasio je - Otvoreni za sve, što je program svakako potvrdio. Dvadeset i četiri predstave iz 16 država i sa četiri kontinenta.
O Festivalu u intervjuu Radija Slobodna Evropa (RSE) govori direktor MESS-a, Nihad Kreševljaković.
RSE: LVIII po redu festival MESS se završava. Kako ste zadovoljni onim što je prikazano ove godine?
Kreševljaković: Ono što nas sve raduje je činjenica da je ovogodišnji Festival, i po ocjeni neke stručne javnosti, kao i publike, jedan od najboljih do sada organiziranih Festivala. Tome je svakako doprinijelo nekoliko spektakularnih predstava, koje su osvojile srca publike, kao što su recimo rumunski Rambuku ili Macbettu. Druge trupe, koje su gostovale, zaista su pokazale jednu veliku raznovrsnost i kvalitet, koji mislim da će zaista ovogodišnji MESS učiniti posebnim u sjećanju MESS-ovske publike.
RSE: Koliko je gostiju, glumaca, reditelja došlo u Sarajevo tokom ove sedmice teatarskog festivala, koliko je predstava bilo?
Kreševljaković: Mi smo ove godine imali 24 predstave. Ono što je još važnije, imamo oko 400 gostiju, a što je još važnije je da imamo tri programa. Pored glavnog programa, imamo, nama veoma dragi program, mali MESS, za našu najmlađu publiku. Ove godine, kao prateći program, organizirali smo MESS forume, koji su privukli dosta veliku pažnju publike, gdje smo, u kontekstu predstava koje publika imala priliku gledati, razgovarali o nekim važnim temama vremena u kome živimo.
RSE: Nagradu, Zlatni lovorov vijenac, koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umjetnosti i umjetnosti uopće, dobio je Cris Keulemans.
Kreševljaković: Tu nagradu su ove godine dobili Cris Keulemans i Josip Pejaković. Mislim da o Josipu Pejakoviću ne moram pretjerano pričati, s obzirom na to da se radi o glumcu koji je obilježio živote brojnih generacija građanki i građana BiH.
Cris Keulemans jeste možda manje poznato ime, međutim radi se o čovjeku koji je zaista zadužio i BiH i građane i građanke Sarajeva. On ovdje prvi put dolazi 1994. godine, u doba opsade. Od tada postaje nerazdvojan, za mnoge koji ga poznaju, te ga smatraju građaninom Sarajeva. Čovjek koji je jako puno učinio kada je u pitanju afirmacija brojnih umjetnika i umjetnica iz BiH, koji je jako puno pomagao festivalu MESS. Na međunarodnom planu je prepoznat, ne samo kao vrhunski pisac, ili novinar, već kao aktivista, koji se konstantno, cijeli svoj život, borio za vrijednosti koje ovaj svijet čine ljepšim.
RSE: MESS je jedan od najstarijih teatarskih festivala u regionu, uvijek, svake godine, na nova otvara za ova društva još uvijek neke tabu teme. Koliko je bitno progovarati o pitanjima koja tište ljude, a o kojima se javno ne usuđuju baš komunicirati?
Kreševljaković: Prije bih rekao da je općenito teatar i umjetnost refleksija vremena u kojem živimo. Zapravo, ono što mi danas gledamo u teatru, je slika onoga što mi živimo u realnosti, s tim što umjetnici i umjetnice to artikuliraju na jednu estetski uobličenu sliku i to teatar čini posebnim.
U vremenu u kom mi živimo ne postoji u ovom društvu konsenzus ni oko nekih najelementarnijih i najlogičnijih stvari. Logično je da neki dio ljudi može na taj način percipirati Festival. Zadatak Festivala je da uvijek bude drugačiji, da bude i eksperimentalan, da bude i provokativan, da čak bude i radikalan. Festival MESS je takav bio od svog osnivanja. Nema nikakvog razloga da bude drugačiji danas.
Rekao bih i da je koncept festivala MESS, nakon 1997. godine, drugačiji, utoliko što ima internacionalni karakter. I pored nekih manjih predstava, gdje mi pokušavamo istraživati i pronaći neke nove teatarske poetike, u sklopu i ovogodišnjeg festivala imamo zaista neka velika teatarska imena, od kojih su mnogi dijelom historije svjetskog teatra.
RSE: Vaši slogani, odnosno vaši plakati, koji najavljuju početak MESS-a, također izazivaju svake godine posebnu pažnju ljudi. Kako je bilo ove godine, s obzirom na to da ste koristili emoušne koji su aktualni na društvenim mrežama i preko kojih većina mladih komunicira?
Kreševljaković: S obzirom da se na ovogodišnjim posterima nalaze dva Berninijeva rada, Blažena duša i Prokleta duša, mislim da se dosta bave nečim što je misija festivala MESS, a to je afirmiranje komunikacije kao nečega što je preduvjet za uspostavljanje nekih normalnih odnosa u našem društvu. Mislim da upravo kombinacija tih Berninijevih radova, genijalca baroknog doba, sa emotikonima, na izvjestan način upravo komunicira tu problematičnu komunikaciju vremena u kom živimo. Emotikoni jesu na neki način piktogrami. U kamenom dobu, kada su ljudi počeli koristili piktograme, to je značilo početak civilizacije.
Mi danas, svih tih stoljeća poslije toga, zapravo se vraćamo oblicima komunikacije koji su bili karakteristični za početke ljudske civilizacije. Mislim da je upravo to jedna od tih stvari koja ukazuje na potrebu da se ljudi više otvore, da budu otvoreni jedni prema drugima, da budu otvoreni prema umjetnosti, obzirom da umjetnost jeste nešto što održava plemenitost i duhovnost jednog društva.
RSE: U sklopu ovogodišnjeg MESS-a prikazana je inkluzivna predstava "Svirala" vaše kolegice Alene Džebo. To je jedna od rijetkih predstava koju su mogli da prate svi, bez obzira na njihov stepen i način invaliditeta. Koliko je vama bitno da je, baš u sklopu MESS-a, jedna ovakva predstava bila na repertoaru?
Kreševljaković: Nama je to bilo jako bitno, obzirom da u našem planu rada, inkluzija ima vrlo visoko mjesto. Festival MESS je bio prva institucija koja je uvela znakovni jezik u toku predstava. Mi smo ove godine imali nekoliko predstava koje su paralelno bile prevedene i na znakovni jezik. Prošle godine smo imali vrlo značajnu i lijepu saradnju sa Bibliotekom za slabovidna i slijepa lica u BiH.
Kada govorimo o "Svirali", zaista bih naglasio važnost ovoga što je učinjeno u Pozorištu mladih, da je taj objekt prilagođen i pristupačan svim ljudima. Mislim da je potpuno bilo prirodno da je jedna predstava, koja na tako lijep način ukazuje na takav važan problem, ili na potrebu ovog društva, našla mjesto unutar festivala MESS.
RSE: Prije nekoliko dana, Vijeće ministara je odobrilo 1,1 milion konvertibilnih maraka kulturnim institucijama: Zemaljskom muzeju, Historijskom, Olimpijskom i Arhivu BiH. Da li je MESS imao podršku institucija ove godine?
Kreševljaković: MESS je, kao kantonalna institucija, imao podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Uglavnom najviše zahvaljujući toj podršci, festival MESS danas i održava svoj rad. Imali smo i određenu podršku Vijeća ministara i pojedinih državnih, odnosno federalnih institucija.
Ono gdje mi imamo problem je finansiranje na federalnom nivou. Iskreno se nadamo da će se u budućnosti taj odnos promijeniti, obzirom da smatramo kako ovo društvo treba afirmirati program od internacionalnog značaja, da ne bi potonuli u isključivo etničkim kriterijima, koji su sve vidljiviji u našem društvu.
Facebook Forum