"Volio bih da predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija ispuni obećanje i da počne da tuži one koji su govorili o aferi 'Potkivanje'", kaže između ostalog u intervjuu za Radio Slobodna Evropa Bojan Bajić predsjednik Foruma za etiku i usklađenost u BiH. Smatra da je to bolja opcija od toga da se o aferi u pravosuđu prestane govoriti.
On je u jeku afere "Potkivanje", koja potresa bosanskohercegovačko pravosuđe uputio VSTV-u "apel za razumno i zakonito rješavanje situacije afere 'Potkivanje'". Za Radio Slobodna Evropa Bajić govori i o tome zašto misli da je ova pravosudna institucija privatizovana, te kako se zloupotrebljavaju službeni položaji u pravosuđu.
RSE: Bosnu i Hercegovinu mjesecima potresa afera u pravosuđu, nazvana "Potkivanje", a u koju su navodno uključeni najviši zvaničnici VSTV-a. U međuvremenu je završena trodnevna sjednica ove krovne pravosudne institucije – no nema naznaka da će neko odgovarati. Šta nam to govori?
Bajić: To nam govori da je zakonsko rješenje napravljeno tako da se svi procesi mogu završiti unutar samog VSTV-a, da nema nikakva eksterna institucija koja može da vrši nadzor. A kada imamo takvu situaciju da ljudi bez etike obnašaju funkcije, mogu to da zloupotrijebe i da privatizuju tu instituciju. Upravo se to desilo, da su na neki način VSTV "ukrali" ljudi koji nemaju nikakve etičke norme ponašanja.
RSE: Ko je to "privatizovao" VSTV?
Bajić: Prevashodno je privatizovao predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, očigledno mu je desna ruka Ružica Jukić potpredsjednica. Dakle, oni su napravili tu većinu u VSTV-u i privatizovali instituciju i sada su oni suštinski najjača institucija u BiH. Pod pretpostavkom da visoki predstavnik neće djelovati, oni su dakle najznačajnija institucija. Po kapacitetu da zloupotrijebe funkcije, da derogiraju sve procese u BiH oni su jači od svih stranaka i od svih parlamenta i vlada u BiH.
RSE: U javnosti se umjesto rješavanja problema saopštenjima, javnim pismima, izjavama medijima bivši i sadašnji predstavnici VSTV-a optužuju za kriminal, korupciju, nepotizam. Ako imamo takvu situaciju u VSTV-u, kakvo je po vašem mišljenju bh. pravosuđe?
Bajić: Po dubini bh. pravosuđa postoji više sudija i tužilaca koji drže do etike i integriteta. Naravno ima i onih koji zloupotrebljavaju funkcije. Nažalost, sa ovakvom slikom o VSTV-u sada je bačena ljaga na sve sudije i tužioce širom BiH kojima se sada generalno ne vjeruje. Sve u svemu, situacija je stvarno loša.
RSE: Postavlja se pitanje, ako je situacija u pravosuđu takva da nema odgovornosti, kome građani mogu onda vjerovati?
Bajić: Građani mogu vjerovati jedino sebi. Sada je drugo pitanje kako mi u BiH ne možemo da nikako stvorimo tu građansku energiju koja se protivi tim otuđenim centrima moći. Važno je napomenuti da su građani, preko izbora i parlamenata i tog državnog sistema, odustali od tog prirodnog prava da sami rješavaju svoje probleme. Kada je očigledno, kao kod nas, da su te institucije otuđeni centri moći koji ne rade u interesu građana, kao što je to sada očigledno sa VSTV-om, i kada je očigledno da ne postoji nijedan pravni mehanizam da se uspostavi odgovornost, tada mi dolazimo do kraja pravne države. Nakon završetka pravne države postoji samo ili anarhija ili nasilje ili neke druge metode.
Nažalost, Milan Tegeltija sa svojim ponašanjem, doveo je i građane i pravnu državu, i međunarodnu zajednicu i sve je doveo u jednu bezizlaznu situaciju, gdje se ne može pretpostaviti kako ćemo izaći iz ove situacije.
RSE: Tvrdite da je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, koji je navodno jedan od aktera afere "Potkivanje" trebao oformiti komisiju koja bi utvrdila njegovu odgovornost. Zbog čega to nije uradio?
Bajić: On je izbjegao to da uradi da bi spriječio Vijeće da raspravlja o njegovoj odgovornosti i time je prekršio cijeli niz zakona. On je čak tu napravio i krivično djelo zlopuotrebe položaja. Zloupotrijebio je položaj kako bi institucija bila spriječena da utvrđuje njegovu odgovornost unutar Vijeća, a to je klasični primjer krivičnog djela zloupotrebe položaja.
Nažalost, sistem je tako postavljen da je i državno Tužilaštvo upetljano zajedno sa njima, koje oni mogu na neki način da kontrolišu. Tako da nam je i po tom osnovu zatvoren put da izađemo iz ove situacije. Ovo je primjer kako jedna trula jabuka može da zarazi cijeli sistem.
RSE: Umjesto da oformi komisiju, predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija, najavio je tužbe protiv svih koji su govorili o njemu u kontekstu afere "Potkivanje".
Bajić: Te njegove tužbe bi bila jedina korist za javnost. Ako on bude toliko lud da podnese te tužbe, onda bi to vjerovatno bile tužbe za klevetu, onda bi on imao desetine tih sudskih parnica vezano za klevetu, a onda bi svaki ovaj javni kritičar jedva dočekao da bude tužen. Evo recimo, ja bih volio da me Milan Tegeltija tuži za klevetu, i da imam mogućnost da izvodim dokaze na sudu da je ovo sve što govorim i tvrdim tačno. I onda bih naravno iskoristio priliku, predložio bih da po službenoj dužnosti svi članovi Vijeća budu svjedoci na sudu.
Tako da ukoliko on to uradi, to će biti dobro za građane i sve kritičare. Ako nemamo pravnu soluciju da makar nastavimo tu tragikomediju. Bolje i to nego da se ova afera završi tako što ćemo o njoj prestati pričati, a Milan Tegeltija nastavi nesmetano svoj posao dalje da radi.
RSE: Kada govorimo o etici, poslali ste prigovor svim članovima VSTV-a, šta je u ovom procesu sve bilo kršenjne etike?
Bajić: Etika je dodatni standard. Zakoni i procedure se poštuju pa onda imamo dodatni etički standard ponašanja. Međutim, ovdje Milan Tegeltija krši i Zakon i Poslovnik o radu VSTV-a. On je na raspravi o odgovornosti, o raspravi o aferi "Potkivanje", koja se desila u Vijeću, iako piše u Poslovniku da se on morao izuzeti iz rasprave, a on je učestvovao u njoj. To nije etičko pitanje, to je kršenje Poslovnika o radu Vijeća.
On je bio dužan po Zakonu da formira ad hoc komisiju, da ispita njegovu odgovornost. On nije formirao komisiju, on je prekršio Zakon, član 6. Tako da, ovdje na sceni imamo još goru stvar od nepoštovanja etičkih standarda, imamo brutalno kršenje Zakona i poslovnika o radu Vijeća. Etičke dileme dolaze kada vi radite nešto što nije protivno zakonu, nego je neka siva zona, pa trebamo da raspravimo koliko se to uklapa u neke etičke standarde. Tako da je stvar teža nego što je kršenje etičkih standarda.
Također, na redovnoj sjednici, koja je održana od 19. do 21. juna četiri člana Vijeća imala su inicijativu da Vijeće ponovo otvori raspravu o njegovoj odgovornosti i on je to opet spriječio. To znači da on aktivno zloupotrebljava svoj položaj da bi spriječio da se njegova odgovornost utvrdi.
RSE: A kako objašnjavate činjenicu da većina ostalih članova Vijeća šuti o tome?
Bajić: Očigledno je da bi u VSTV-u trebalo da sjede sudije i tužioci sa visokim dignitetom, ugledom, dostojanstvom. Da to budu ljudi od karijere, koji vode računa o svom integritetu i koji ne bi smjeli da dopuste da jedan čovjek kao što je Milan Tegeltija na najprizemnije načine, kao oni neki šibicari što rade, manipuliše sistemom.
Pošto se to ne dešava, pošto oni ne dižu svoj glas, to je indikator da su ti procesi koji su njih etablirali veoma loši, porozni, da nisu došli ljudi sa kvalitetom, sa dignitetom. To je indikator da je situacija jako loša. Ti ljudi ne bi smjeli sebi da dopuste na toj poziciji. Na tim pozicijama se brani sistem. Ti ljudi kada bi pokazali visok nivo integriteta oni bi preko noći mogli da vrate povjerenje građana u pravosudni sistem.
Tako da građani sa punim pravom treba da imaju nepovjerenje prema pravosuđu u BiH i dokaz da je to ispravno što građani nemaju povjerenja nam daje najviša istanca, a to je VSTV.
RSE: Ko može riješiti ovu situaciju, ako govorimo da i Zakon o VSTV ima manjkavosti?
Bajić: Ovaj Zakon o VSTV nije dao mogućnost Milanu Tegeltiji da u skladu sa Zakonom izbjegne odgovornost. Ovaj Zakon je tu precizan i on bi prema njemu trebao da odgovara. Jedini problem je što nije ostavljena zakonska mogućnost poput izlaza ka nekoj eksternoj instanci koja bi mogla da reaguje kada se desi situacija da ljudi koji sjede u Vijeću zloupotrijebe svoje pozicije, pogrešno tumače Zakon i počnu da rade u svom ličnom interesu. Samo to ovaj Zakon nije predvidio.
Inače, nesporno je da je po ovom Zakonu Milan Tegeltija morao odgovarati. I nesporno je da ga državno Tužilaštvo štiti. To je toliko očigledno da nema potrebe dokazivati. Nedostaje nam eksterni nadzor nad ovim.
U svim zapadnim demokratijama, u kojima ima neki zakon, on se ne može mehanički primjenjivati. Podrazumijeva se da ljudi koji provode zakon imaju znanje, integritet, visok nivo poštenja i unose etičke standarde ponašanja u primjeni zakona. Ako nemamo etičke standarde ponašanja ostane samo go zakon, on se ne može mehanički primjeniti, on lako može biti zloupotrijebljen. I u toj smo mi sada situaciji.
Nama su stranci ovdje pravili zakone, ali su zaboravili da u svojim društvima imaju mukotrpno izgrađene etičke standarde i norme ponašanja. Zato će se u zapadnim zemljama vrlo rijetko desiti da se visokopozicionirani sudija, spusti na takve grane na koje se spuštaju Milan Tegeltija i Ružica Jukukić na primjer i na taj način srozavaju u blato cijelo pravosuđe.
Facebook Forum