Dostupni linkovi

Gordy: Srbija teret genocida prebacuje Republici Srpskoj


Aleksandar Vučić, tadašnji premijer Srbije, odaje počast srebreničkim žrtvama u Memorijalnom centru Potočari u novembru 2015.
Aleksandar Vučić, tadašnji premijer Srbije, odaje počast srebreničkim žrtvama u Memorijalnom centru Potočari u novembru 2015.

Eric Gordy, stručnjak za jugoistočnu Evropu sa Univerzitetskog koledža u Londonu, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega vlasti u Republici Srpskoj i Srbiji negiraju da se u Srebrenici u julu 1995. desio gencocid počinjen od strane snaga bosanskih Srba i uz pomoć paravojnih jedinica iz Srbije, kako su to svojim presudama utvrdili Haški tribunal za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde.

  • Ankete

Što se Dodika tiče, mislim da on ima fleksibilan odnos prema činjenicama.

Njemu su one važne samo ukoliko mogu da budu iskorištene kao instrument za ličnu promociju.

On će čas priznati, čas nepriznati, verovatno u zavisnosti od toga kako izgledaju ankete.

  • Pitanje

Za Srbiju i za srpske vlasti, manje je bitno to pitanje, u smislu da legitimitet države ne zavisi od toga kakve su utvrđene činjenice o Srebrenici, dok u Republici Srpskoj zaista zavisi od toga.

Srbije ja sada naišla na formulaciju koju će sada svuda ponavljati, a to je da se desio veliki zločin, ali onda osporavaju da je to genocid, kažu da je nešto dugo, zločin protiv čovečnosti ili tako nešto.

Time oni žele da skinu to pitanje sa dnevnog reda i da ga prebace na Republiku Srpsku.

  • Retorika

Što se Republike Srpske tiče, prošle su 23 godine od genocida i to da još uvek predstavlja predmet spora ukazuje na to da vlasti u Republici Srpskoj nisu našle drugi izvor legitimiteta od rata devedesetih.

Znači, ne mogu da računaju na svoje uspehe i na svoje dostignuće u izgradnji političkog društva, ili civilnog ili poboljšanja socijalnog stanja stanovnika.

Zato se stalno vraćaju na tu istu retoriku devedesetih, uglavnom zbog toga što druge retorike nemaju.

  • Institucije

Osnovni problem sa Haškim tribunalom je to da su oni računali da ukoliko vode koliko-toliko valjani pravni proces onda će činjenice koje su ustanovljene nekako ući u javnu svest.

Nisu, i to uglavnom nisu zato što nije bilo učešća od strane najvažnijih institucija, ne samo državnih institucija, nego govorim i o institucijama koje uživaju najveće poverenje među građanima svih tih zemalja.

Znači, kultura, obrazovanje, umetnost, religija itd. -- sve su te institucije ostale na staroj državnoj liniji iz devedesetih.

  • Istina

Da li je to zbog nedostatka imaginacije, zbog straha ili zbog nedostatka nezavisnosti od državnih institucija, to je drugo pitanje, ali tu je čini mi se najveći nedostatak.

Činjenica je da takva promena ne može doći spolja, ne može biti proizvod pritiska nego mora da dolazi od same javnosti.

Glavni problem je u tome što najvažnije institucije javnosti nisu angažirane u tom dijalogu, čast izuzecima, naravno.

  • Vreme

Kratkoročno će verovatno ostati tako a vremenom mislim da će ljudi tražiti nekakvu stabilnu i naučno utvrđenu istorijsku istinu.

To se dešava svuda na svetu i nije Balkan toliki izuzetak, ali će proći vreme.

Verovatno treba da prođe vreme dok ljudi koji su bili učesnici zločinačkih aktivnosti ili koji mogu da budu zahvaćeni istinom više nisu u konkurenciji za vlasti.

XS
SM
MD
LG