"Osnovni preduslov koji svi medijatori traže je naći rješenje koje zadovoljava zahtjeve obje strane. Nisu ga uspjeli naći. Razlog što ga nisu uspjeli naći jeste sam karakter neslaganja između Srbije i Kosova", ističe Eric Gordy, profesor političke i kulturne sociologije na londonskom UCL-u (University College London), komentarišući za Zašto? Radija Slobodna Evropa -- Zašto je član njemačkog Bundestaga, Peter Bayer iz Hrišćansko-demokratske unije (CDU), tokom posjete Kosovu početkom septembra na konferenciji za medije nakon sastanka viših zvaničnika Demokratske lige Kosova, pozivajući na obnavljanje dijaloga te pozdravljajući američku odluku o imenovanju specijalnog izaslanika za Zapadni Balkan, rekao da bi bilo dobro ako bi Evropska unija imenovala specijalnog izaslanika koji bi se bavio isključivo dijalogom Kosova i Srbije.
RSE: Zašto Njemačka od EU traži imenovanje specijalnog izaslanika za dijalog između Kosova i Srbije?
Gordy: Mislim da je važnost toga u najvećoj mjeri simbolična. Bilo da Evropska unija želi da pokaže da je još uvijek zabrinuta za ovo pitanje. Inače, mislim da postoji veoma mala razlika u vezi toga da li je specijalni pregovarač imenovan ili nije.
Kada je Federica Mogherini vodila međunarodnu politiku [EU], ona je manje-više, preuzela tu ulogu specijalnog izaslanika. Uglavnom nije postigla ono što je htjela. Ne zbog nedostatka truda, već zbog političkih uslova u Srbiji i na Kosovu koji nisu dozvoljavali da vlade sklope dogovor.
Isto tako, nije sasvim jasno šta bi specijalni izaslanik tačno radio što se već ne bi moglo uraditi uz tekuću postavku stvari, osim iskazivanja te simbolične zabrinutosti.
Takođe nije jasno zašto ovo ne potpada pod već postojeći sistem – Generalna direkcija za proširenje – to je svakako pitanje proširenja - oni imaju iskustvo i stručnost. Specijalni izaslanik bi mogao raditi na nekoj dodatnoj koordinaciji.
Ali mislim da važan uslov koji se mora imati na umu jeste to da nije bilo promjene u konkretnoj situaciji koja dovodi Srbiju i Kosovo bliže dogovoru.
Na Kosovu se spremaju izbori, to je za njih jak razlog da učvrste svoju poziciju. U Srbiji nisu sazvani izbori, ali ona je, kako se čini, u permanentnom izbornom stanju. To takođe znači vrlo malo fleksibilnosti jer su sve strane zabrinute oko svojih bazičnih stvari što daje vrlo malo motivacije da se bude fleksibilan po pitanju, tzv. nacionalnih pitanja.
Tako da u slučaju da se to ne promjeni, osnovni uslovi koji određuju šta je moguće i koji nivo fleksibilnosti je dostupan vladama Srbije i Kosova ostaju isti.
Lijepo je da međunarodne organizacije, drugim riječima, države iskazuju interes, da nisu izgubile interes, ali ne znam šta očekuju da će postići.
RSE: Dvojica američkih senatora [demokrata Ron Johnson i republikanac Chris Murphy] koji su 4. septembra posjetili Kosovo rekli su da će obje strane morati na naprave teške izbore i kompromise – da li je moguće da obje strane budu sretne s ishodom procesa dijaloga Kosova i Srbije? Da li je moguć neki sretan kraj ovog procesa?
Gordy: Taj sretan kraj bi morao biti ispregovaran između Srbije i Kosova.
Osnovni preduslov koji svi medijatori traže je naći rješenje koje zadovoljava zahtjeve obje strane. Nisu ga uspjeli naći. Razlog što ga nisu uspjeli naći jeste sam karakter neslaganja između Srbije i Kosova. To je veoma bazična stvar - radi se o tome da li je Kosovo država ili provincija Srbije.
U realističnim ocjenama vjerovatno biste rekli da je Kosovo država i da treba biti prepoznato kao država, ali, u najmanju ruku kako sada stoje stvari, veoma je teško za bilo koju vladu u Srbiji da dođe do tačke u kojoj će prepoznati [Kosovo] kao državu.
Poticaji koji bi morali biti pruženi morali bi biti ogromni. Ali čak i tada bi bilo teško jer se tu radi o pitanjima identiteta i ide protiv dosta javnih kampanja – nazovite ih propagandnim kampanjama ako želite – koje to zagovaraju u posljednjih 20, 30 godina.
RSE: Tokom jedne faze Daytonskih pregovora za Balkan diplomatija je bila tzv. Shuttle diplomatija [pregovori, posebno međudržavni, u kojima posrednik koji vodi pregovore putuje gore-dole između strana u sukobu] – da li će Zapadni Balkan sada imati nešto što bi moglo biti diplomatija specijalnih izaslanika?
Gordy: Može biti. U ono vrijeme je bilo neophodno za Daytonske pregovore da to bude tako jer su lični odnosi među stranama u pregovorima bili loši. Oni nisu govorili međusobno.
A iskustvo iz posljednje dvije godine pokazuje da Vučić i Tači nemaju problem da međusobno razgovaraju. Čini se da se dosta dobro slažu. Prave dogovore kada to mogu.
To zapravo znači da medijacija ne treba da bude tako čvrste ruke kako je bila u Daytonu, ali to takođe znači da problem nije neophodno u volji političara. To konkretno znači Vučića i Tačija – ali to su zaista objektivni problemi koji uključuju sukob između Srbije i Kosova koje je jako teško razriješiti. A naročito teško razriješiti tako da obje strane budu zadovoljne. A to je standard koji pregovarači koriste.
