Najmanje jednom mjesečno Klodiana Shala napušta Albaniju kako bi kupila hranu. Bivša sportistkinja, danas poduzetnica, kaže da uglavnom kupuje na Kosovu, gdje, prema njenim riječima, pronalazi niže cijene i kvalitetnije proizvode.
"Jednom mjesečno idem u inostranstvo, ponekad i češće... u Grčku, Italiju, Sjevernu Makedoniju, ali uglavnom na Kosovo. Cijene hrane gotovo su upola niže, velika je razlika i u cijeni i u kvalitetu", kaže ona u razgovoru za Kosovski servis Radija Slobodna Evropa.
U Albaniji, kaže, više osjeća nedostatak usluga koje već plaća, posebno u zdravstvenoj zaštiti.
"Plaćam značajan iznos za zdravstveno osiguranje, a dobijam minimalne usluge. U bolnicama možete uraditi jednostavnu analizu krvi, dok vas za sve ostalo upućuju u privatne klinike, gdje su usluge veoma skupe", kaže Shala.
Za Shalu, troškovi života i pristup javnim uslugama i dalje predstavljaju svakodnevnu brigu dok Albanija napreduje ka članstvu u Evropskoj uniji.
Zemlja je otvorila svih 33 pregovaračka poglavlja i privremeno zatvorila četiri. Vlada ima za cilj da okonča pregovore do kraja 2027. godine.
Od pregovaračkih poglavlja do životnih uslova
Troškovi života i kvalitet javnih usluga neka su od pitanja koja se pokreću na protestima koji se gotovo šest mjeseci održavaju ispred Ureda premijera u Tirani, uz zahtjev za ostavku vlade Edija Rame.
Protesti su počeli u maju zbog turističkog projekta u zaštićenom području Zvernec. U oktobru su protesti koje su predvodili studenti također na površinu iznijeli višegodišnje nezadovoljstvo životnim uslovima u Albaniji.
Za Irini Myftaraj, studenticu novinarstva i učesnicu protesta, nedostatak osnovnih javnih usluga jedan je od glavnih razloga nezadovoljstva.
"Mi i naše porodice svakodnevno se suočavamo sa situacijom u bolnicama. U bolnicama nema respiratora, nema rukavica, traže od nas da sami kupujemo lijekove. A istovremeno govorimo o strateškim investicijama", kaže Myftaraj za RSE.
Ona povezuje nedostatak usluga s načinom na koji vlada određuje prioritete u javnim investicijama. Iako smatra da strateške investicije mogu donijeti koristi, zahtijeva transparentnost u vezi s njima i davanje prioriteta osnovnim uslugama.
"Prvo osigurajte osnovne životne uslove, a onda ćemo razgovarati o strateškim investicijama, za koje nam treba reći koliko Albanci zaista zarađuju", kaže ona.
Shala i Myftaraj pripadaju različitim generacijama i obje pozdravljaju napredak Albanije na putu ka EU. Ipak, očekuju da taj napredak prate opipljiva poboljšanja u njihovom svakodnevnom životu.
Zabrinutost zbog zdravstvene zaštite odražava se i u godišnjem izvještaju Evropske komisije o Albaniji, objavljenom 4. novembra. Uz napredak zemlje na putu ka članstvu, u izvještaju se ističe da primarna zdravstvena zaštita i dalje nema dovoljno sredstava te da se bolnice i dalje suočavaju s nedostatkom osnovnih lijekova i medicinske opreme.
Za Gerona Kamberija, stručnjaka za evropske integracije, članstvo u EU nije čarobni štapić koji automatski rješava probleme zemlje. Koliko će građani osjetiti približavanje EU, prema njegovim riječima, zavisi od načina na koji Albanija provodi reforme tokom pregovora.
Uprkos brzom napretku u pregovorima o članstvu, kaže on, zemlja i dalje mora raditi na usklađivanju s evropskim standardima u oblastima koje utiču na životne uslove, kao što su saobraćaj, okoliš i socijalne usluge.
Kamberi također povezuje ubrzavanje pregovora s većom pažnjom koju EU posvećuje sigurnosti nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Prema njegovim riječima, proširenje je dobilo veći značaj kao dio evropske sigurnosti, što je dalo podsticaj pregovorima s državama kandidatkinjama.
Međutim, prema Kamberijevom tumačenju, izvještaj Komisije ukazuje na jaz između formalnog napretka u pregovorima i provođenja reformi u nekoliko oblasti.
"Dok je Albanija ostvarila historijske ciljeve u formalnom procesu pristupanja, Brisel ističe da potpuno usklađivanje s evropskim standardima zahtijeva održivije rezultate u upravljanju, ekonomiji i vladavini prava", kaže Kamberi za RSE.
Albanska vlada opisala je izvještaj kao najbolji koji je Albanija do sada dobila, predstavljajući ga kao potvrdu da se pregovori približavaju završnoj fazi.
Graditi budućnost u Albaniji
Za Myftaraj, jedan od najvažnijih znakova napretka bio bi da mladi imaju priliku graditi život u Albaniji.
Kaže da mnogi njeni vršnjaci odlaze jer u zemlji ne vide perspektivu.
Prema izvještaju Evropske komisije, 2025. godine približno jedna od pet mladih osoba u dobi od 15 do 29 godina nije radila, obrazovala se niti pohađala obuku.
U izvještaju se također navodi da iseljavanje kvalifikovanih radnika i demografski pad smanjuju radnu snagu.
Shala kaže da su mnogi njeni prijatelji otišli u potrazi za boljim životnim uslovima. Ona je sama odlučila ostati.
Shala je jedno od poznatih imena albanske atletike, ali danas kaže da joj se dvije decenije koje je posvetila atletici ne priznaju kao godine radnog staža.
"Moje bavljenje atletikom počelo je 1993. godine i trajalo je dvije decenije. Cijeli taj period bavljenja atletikom ne smatram osiguranim i ne priznaje mi se kao radni staž", kaže Shala.
Svoju odluku da ostane objašnjava jednostavnim razlogom: "Zato što volim svoju zemlju."
Nakon atletike, Shala je počela raditi u privatnom sektoru i otvorila vlastiti biznis. Kaže da bi voljela da je od institucija dobila podršku za razvoj poslovanja.
"Radim od šest ujutro do deset navečer. Radim dva posla, a kada podvučem crtu, ispostavi se da radim da bih preživjela. To je još jedno izuzetno veliko razočaranje", kaže ona.
Myftaraj želi da njena generacija ima priliku donijeti istu odluku kao Shala i ostati u Albaniji, a da pritom ne bude razočarana.
"Volimo Evropsku uniju, ali želimo živjeti ovdje, u svojoj zemlji, a ne otići kao iseljenici negdje drugo. Želimo osjećati da smo dio Evropske unije dok živimo u svojoj zemlji", kaže ona.