Dizdarević: Bela Tarr pokušava studente da pretvori u umjetnike

Prošlog mjeseca, na sarajevskoj školi za Nauku i tehnologiju, na tamošnjoj Filmskoj akademiji, započeo je doktorski studij na čijem je čelu proslavljeni mađarski reditelj, Bela Tarr. Oko projekta će se angažovati vodeći, domaći filmski stvaratelji, ali i neka velika imena svjetskog filma. O projektu razgovaramo s profesorom Nenadom Dizdarevićem, dekanom Filmske akademije.

RSE: Poznajem dosta nevjernih Toma što su se nedavno dobro smješkali na pomen kako će veliki Bela Tarr doseliti u Sarajevu i voditi doktorski studij na vašoj Akademiji. Kad ono, sve se najave ostvarile.

Dizdarević: Jeste. Ako se sjećate prije skoro tri godine imali smo sličan razgovor, kada sam napravio Sarajevo film academy. Obećao sam da će to biti međunarodna škola i da ćemo imati studente iz čitavog svijeta, koji će dolaziti u Sarajevo da nauče ono što možemo da im ponudimo, a to je filmsko obrazovanje. Moja je prognoza bila da će to biti za nekih pet godina, a evo već poslije 2,5 godine postojanja ostvarili smo većinu ciljeva koje smo sebi zadali.

RSE: Studij je krenuo. Koliko je polaznika? Kako je tekao upis?

Dizdarević: Polaznika je 16 između 23 i 34 godine. Dolaze iz čitavog svijeta: Austrije, Japana, Španije, Islanda, Farskih otoka, Mexika, Portugala, Češke, Irana, Francuske, Poljske, Koreje. Na prijemni se javilo preko 100 kandidata. Na osnovu prethodnih radova, motivacijskog pisma, i ostalih nekih stvari koje smo tražili, napravljena je ova selekcija. Sa radom smo počeli na doktorskom studiju 15. februara i ovaj semestar će trajati do 15. juna. U međuvremenu došli su Thierry Garrel iz Francuske, koji je bio 15 godina jedan od glavnih urednika dokumentarnog programa. On drži kurs iz dokumentarnog filma. Tu je bio i Frodon, jedan od poznavalaca francuskog novog vala. Taj je kurs sada završen. Očekujemo da će u toku ove godine doći i Aki Kaurismaki, Jim Jarmusch i tako dalje. Biće gužva u šesnestercu.

RSE: Kako izgleda čitav studij? Kako se postaje doktor za film?

Dizdarević: To je novina i nema puno fakulteta koji nude taj studij. Ovo je pokušaj da se za tri godine, koliko traje taj studij, napravi mješavina između teoretskog znanja i prakse. Svaki student će za vrijeme studiranja napraviti najmanje tri kratka igrana filma i na trećoj godini će se raditi na pripremi za igrane projekte. Vidjet ćemo da li ćemo uspjeti da skupimo dovoljno sredstava, što iz Evrope, što iz regije, da taj ambiciozni projekt i ostvarimo.

RSE: Sam naziv Film factory, po definiciji podsjeća na projekt o jedinstvu teorije i prakse.

Dizdarević: Ideja i koncept tog doktorskog studija je da pokuša te mlade ljude, koji dolaze ovdje, da školuje u umjetnike, a ne u samo-zanatlije.

RSE: Kod nas postoje određena pravila, kada je visoko obrazovanje u pitanju. Ona su omeđena takozvanim pravilima Bolonje. Meni se čini da se ovo doslovno uklapa u pravila Bolonje.

Dizdarević: Apsolutno. Sarajevo film academy je pravljena po Bolonji. Ima primjedbi sa drugih fakulteta na Bolonju i na bolonjski proces, ali što se tiče filma i umjetničkih akademija, kao da smo mi pisali tu Bolonju.

RSE: Svaki student, kažete, mora napraviti tri kratka i po jedan igrani film i to sve za bosansko-hercegovačku produkciju. Ukoliko svi prođu kompletan proces, to je 50-tak kratkih i 16 igranih filmova. Skoro pa kompletna postratna produkcija BiH.

Dizdarević: Ali ovdje se računa i na fondove koji su evropski i svjetski, na donacije i razne izvore finansiranja. Sigurno je da će svi uraditi barem po tri kratka filma, između 15 i 20 minuta, a da će rad na igranim projektima biti opet u odnosu na ponuđeni kvalitet. Želio bih i volio da svih 16 budu zreli za produkciju, ali to ne možemo da garantujemo. To će prolaziti jedan proces selekcije, kao što svi filmovi prolaze kroz te procese.

RSE: Na stranu novac, ali odakle tehnika? Odakle personalni kapaciteti koji mogu sve to pokriti?

Dizdarević: Već smo nabavili kameru, potpisani su dogovori za iznajmljivanje rasvjetu i montaže. Mislim da je sa ovim novim tehnologijama mnogo lakše raditi film. Bilo bi praktično nemoguće da se sve snima na 35 milimetara, kao što je to ranije bilo.

Koncept Sarajevo film academy je da se školuju svi filmski zanati. Siguran sam da će veliki broj studenata biti članovi ekipe, ili kao snimatelji, ili kao asistenti snimatelja, pomoćnici, tako da ćemo proširiti jednu filmsku bazu sposobnih ljudi, koji su spremni da se uključe u profesionalnu kinematografiju.

Rasulo se dosta filmskog kadra u BiH poslije rata jer je produkcija bila mala. Dosta dobrih profesionalaca je otišlo, ili u penziju, ili počelo da se bavi nekim drugim poslovima. Mislim da će ovo biti jako dobra injekcija da se obnovi taj filmski kadar. To je pravljenje jedne uvezanosti. Sutra, kada bude neko iz BiH tražio sredstva da snimi svoj film, moći će se obratiti svojim kolegama iz Češke, Francuske, Poljske, za neku pomoć i tako dalje. Dosta sam optimističan i naravno da to neće biti lako, ali sam optimista da će svi ti filmovi biti dobro opremljeni i da ćemo uspjeti da odgojimo nove generacije filmskih radnika.

RSE: K tomu ova produkciona baza neće služiti samo za potrebe škole, nego za ukupnu potrošnju u bosansko-hercegovačkoj filmskoj industriji.

Dizdarević: Upravo tako.

RSE: Ispada kao da je Sarajevo, sa svojom filmskom tradicijom, prije svega sa postignućima svoga festivala, pravo mjesto za ovu priču. Radi se o interakciji vašeg projekta i svih iskustava koje je Sarajevo imalo.

Dizdarević: Kada sam odlučio da se vratim u Sarajevo i ponudim ovaj projekt, pošto sam prethodno predavao u Parizu dugo godina i osnovao Međunarodnu školu, testirao sam svoje studente, koji su dolazili iz 56 raznih zemalja, i pitao ih da li bi došli u Sarajevo da studirate, kada znate kakav je kvalitet. U 70 do 80 posto odgovora je bilo da imaju tri godine da nešto naučimo i imamo jedan određeni budžet. Ako se to uklapa tako da za tri godine možemo da budemo osposobljeni da se uključimo aktivno u profesionalnu kinematografiju i ako to na nivou budžeta odgovara, mi bismo išli i u Saharu da studiramo. Sigurno da je Sarajevo malo čudo u okviru evropskog i svjetskog filma, sa tako malom produkcijom, toliko nagrada i autora koji su se dokazali na najvećim svjetskim festivalima.

To su sve stvari koje su povezane. Sa jedne strane kvalitet proizvoda, a sa druge strane ipak jedan jeftiniji život ovdje za ljude koji dolaze sa strane. Kvalitet obrazovanja vam mogu garantovati jer sam predavao u Americi, Francuskoj i Engleskoj. Budite sigurni da je kvalitet ovih predavanja, ne samo na nivou, nego i bolji od većine tih škola.

RSE: Nadam se da nećeš kao Bela Tarr reći da si završio svoju stvaralačku karijeru?

Dizdarević: Nisam. Pripremam projekt. Bavim se adaptacijom literarnih djela od početka. Zajedno sa Igorom Štiksom smo napravili adaptaciju njegovog odličnog romana "Elijahova stolica", sa kojim ćemo konkurisati na fondaciji Kinematografije BiH. Već imamo obezbjeđene partnere iz regije, Francuske, Njemačke, Austrije. Mislim i nadam se da bi negdje u ovo vrijeme iduće godine trebalo da završimo ovaj film.