Dnevnik za Radio Slobodna Evropa vodio Senad Zaimović, direktor marketinške agencije Fabrika iz Sarajeva.
Subota, 18. juni 2011.
Supruga Vesna i djeca se spremaju na put u Zagreb, no prije puta još treba odvesti petogodišnjeg Irvina na šišanje, a potom pokupiti Umu (devet godina) sa redovnih subotnjih časova slovenačkog jezika u društvu Cankar. Dok razvozim po gradu imam još jednu uobičajenu obavezu – kupovina baklava za rodbinu i prijatelje u Zagrebu. Svojevremeno sam pitao uposlenike slastičarne Saraj Bosna zašto ne pokrenu biznis u regiji kad je ogroman interes za njihove slastice. Odgovorili su 'što bi otvarali negdje drugo kad svi naručuju iz Sarajeva'. To je u skladu sa logikom - biznis dopire dokle i moja uža familija... a mogli su biti poput MC Donaldsa, Starbucksa...
Najstariji Sven je završio drugi razred gimnazije. Teškom mukom sam mu odobrio da kampuje na Jarunu u Zagrebu na INmusic festivalu. Tek kao roditelj počinjem shvatati strahove svojih roditelja. Doduše, ja sam odrastao u neuporedivo sigurnijem okruženju.
Vesnine mama i sestra u Zagrebu nestrpljivo ih očekuju. Nekad smo svi živjeli u Sarajevu, a danas su familije i prijatelju rasuti po svijetu. Ide ljeto, dolazi dijaspora i standardne diskusije. Mi mislimo da je njima bolje, a oni da je nama. Evociraju se uspomene na prošla vremena. Naša dijaspora ima svakako višestrukog interesa da posjeti svoj rodni grad. Jeftino naprave estetske korekcije i zdravstvene preglede (većinom) stomatološke. Oni koji su prestali da puše ponovo se propuše, propiju, ostanu do kasno u noć, jer na Zapadu takve prilike nemaju. Slijedi odlazak na Jadran, pa „kući“ na Zapad.
Nedjelja, 19. juni 2011
Jutro. Home alone. Uzimam iPad, najveće tehnološku čudo otkako znam za sebe. U krevetu umjesto jutarnjih novina sada mogu surfati. Obično čitam duže tekstove, analize, komentare, koje nemam vremena pročitati tokom sedmice. Osim radiosarajevo.ba, najčešće sam na e-novinama, indexu, net.hr, 24ur.si. i naravno Slobodnoj Evropi. Kad si sam kući nekako sve se usporeno odvija. Poslije podne se čujem sa dobrim prijateljem Harisom Abdurahmanovićem. Uspješan poslovni čovjek, klijent agencije u kojoj radim, otac troje djece, kao i ja. Poziva me na druženje. Druženje se uskoro pretvara u roštilj. Navečer nam se pridužio i Adnan Terzić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara. Malo bistrimo politiku, malo ekonomiju i već je pola dva ujutro. Na povratku kući Adnan i ja želimo svratiti još do vinoteke Dekanter u Radićevoj. Ova ulica danas je jedna od najljepših u Sarajevu, a njene ljetne bašte i zelenilo čine je drugačijom od ostatka grada. Dolazimo pred vinoteku, kad tamo fajront. Ako nije do sada, Bosna je na pragu najveće ekonomske krize ikada.
Ponedjeljak, 20. juni 2011
Uobičajen radni dan. Osjeća se ljeto. Radne aktivnosti su se nekako smirile. Dobijam video iz Zagreba. Uma i irvin Jašu drvene konje. Već mi svi nedostaju.
Ponedjeljak je dan kad u agenciji pravimo sedmične planove, analiziramo finansije...Moramo se prilagoditi tržišnoj situaciji. Ogromna je nelikvidnost bh. firmi. Kaže mi prijatelj: „Kad god pomislim da nekom vratim pare, kontam, a ko bi to meni vratio. I tako odustanem od namjere...“.
Željini navijači
Od 13 sati uživo pratim izvlačanje za pretkola lige UEFA. Željo protiv moldavskog Šerifa. Težak protivnik koji je prošle godine eliminisao zagrebački Dinamo... U neka bolja vremena moldavskih timova nije bilo na nogometnoj mapi Europe. Sve se mijenja sem kamenja...
Telefonski poziv i odlazim u restoran Ruža (znači radni dan je gotov već u 15.00). Sa predsjednikom FK Željo Sabahudinom Žujom i Džemom Bisićem analiziramo budućeg protivnika Želje. Pravimo kalkulacije za uzvratnu utakmicu. Računamo da li je jeftinije koristiti komercijalni let ili angažirati čarter. Kao grom iz vedra neba stiže vijest - turska ekipa želi kupiti najboljeg željinog igrača – golmana Šehića. Nažalost, ekonomska situacija tjera klubove da prodaju najbolje igrače. Daleko je grupna faza takmičenja u europskim kupovima.
Utorak, 21. juni 2011
Poslovni telefonski razgovori jedan za drugim. Već se planiraju jesenjske kampanje. Pripremaju se polugodišnji zvještaji za međunarodne klijente. Koristim pauzu da nazovem našeg proslavljenog K1 borca Dževada Poturka. Podne, 30 stepeni, a on na Igmanu trči i prikuplja snagu. 30. jula ima meč u Las Vegasu sa Rejom Sefom, proslavljenim K1 borcem. Želim mu sve najbolje.
Predveče odlazim na teferič i akšamluk nadomak Fojnice. Jasko je „okrenuo“ janje, Samir organizovao „harmoniku“. Muško sijelo. (Emin, Šeha, Nedim, Samir, Dominko, Nebojša, Darko....)
Upoznajem Darku (šezdesetgodišnjak), završio mašinstvo, nekadašnji tehnički direktor Bosnalijeka. Petnaestak godina sa familijom živi u Majamiju na Floridi. Tipična dijasporska priča koja glasi otpilike ovako: „Počeo sam kao perač suđa u jednom restoranu. I to tava, što je najgore. Kad sam se prebacio na popravke elektroničkih uređaja, to je već bio napredak. Danas sam penzioner. Supruga još radi. Oba sina su završili po nekoliko studija. Jedan je berzovni finansijski ekspert u Bostonu, drugi plivač za mladu američku reprezentaciju...“
priča Darko.
Pjevamo. Malo sevdalinke, malo narodne. Darko je odličan poznavalac i pjevač izvorne narodne muzike. Na kraju konstatuje: Ma ne možeš ti kupiti janje u Americi ispod 35 libri, a to je već ovca. Kad Bosna uđe u Europsku uniju i ovdje će biti tako. Nema Bosne nigdje. U Americi sam zbog djece, a srcem i dušom u Bosni...
Srijeda, 22. juni 2011
Dobijam video iz Zagreba. Supruga, svastika, Uma i Sven su na kocertu Jamiroquai. Vidim, lijepo se provode. U Sarajevu je sve manje kvalitetnih međunarodnih izvođača i bendova. Prije petnaestak dana sam sa Vesnom bio na koncertu Stinga u Beogradu. Nekako svi kvalitetni događaji su sve dalje i dalje od nas. Zato me raduje aplikacija Grada Sarajeva za kulturnu prestojnicu Europe 2014. Nadam se da će mnoge stvari krenuti nabolje.
Četvrtak, 23. juni 2011
Popodnevni kratki izlazak. Malo društvo. Kafica. Emin Gradaščević – potomak Husejn Kapetana Gradaščevića, konstatuje da je njegov predak svojevremeno podigao bunu protiv turske vlasti. Zoran Franjčević replicira u skladu sa svojim prezimenom: Moji preci bosanski franjevci su se zamjerili sa papom. Za danas dosta.
Petak, 24. juni 2011
Poslovna analiza protekle sedmice. Sutra naša produkcijska ekipa počinje sa snimanjem kratkog filma reditelja Danisa Tanovića. Moj poslovni i životni partner Bojan Hadžihalilović, najboljii kreativni direktor u regiji, a vjerovatno i šire, dobio ulogu. Glumi carinika. Veselju, šali i zezanciji nema kraja. Očekujemo nagradu u kategoriji: Prvi put na filmu......
Popodne imam sastanak sa hokejašima Bosne. Već godinama pokušavamo vratiti malu Ledenu dvoranu Skenderija klizačkim sportovima. Olimpijski grad nema niti jedne ledene površine koja bi koristila za sportske namjene.
Subota, 18. juni 2011.
Supruga Vesna i djeca se spremaju na put u Zagreb, no prije puta još treba odvesti petogodišnjeg Irvina na šišanje, a potom pokupiti Umu (devet godina) sa redovnih subotnjih časova slovenačkog jezika u društvu Cankar. Dok razvozim po gradu imam još jednu uobičajenu obavezu – kupovina baklava za rodbinu i prijatelje u Zagrebu. Svojevremeno sam pitao uposlenike slastičarne Saraj Bosna zašto ne pokrenu biznis u regiji kad je ogroman interes za njihove slastice. Odgovorili su 'što bi otvarali negdje drugo kad svi naručuju iz Sarajeva'. To je u skladu sa logikom - biznis dopire dokle i moja uža familija... a mogli su biti poput MC Donaldsa, Starbucksa...
Najstariji Sven je završio drugi razred gimnazije. Teškom mukom sam mu odobrio da kampuje na Jarunu u Zagrebu na INmusic festivalu. Tek kao roditelj počinjem shvatati strahove svojih roditelja. Doduše, ja sam odrastao u neuporedivo sigurnijem okruženju.
Vesnine mama i sestra u Zagrebu nestrpljivo ih očekuju. Nekad smo svi živjeli u Sarajevu, a danas su familije i prijatelju rasuti po svijetu. Ide ljeto, dolazi dijaspora i standardne diskusije. Mi mislimo da je njima bolje, a oni da je nama. Evociraju se uspomene na prošla vremena. Naša dijaspora ima svakako višestrukog interesa da posjeti svoj rodni grad. Jeftino naprave estetske korekcije i zdravstvene preglede (većinom) stomatološke. Oni koji su prestali da puše ponovo se propuše, propiju, ostanu do kasno u noć, jer na Zapadu takve prilike nemaju. Slijedi odlazak na Jadran, pa „kući“ na Zapad.
Ide ljeto, dolazi dijaspora i standardne diskusije. Mi mislimo da je njima bolje, a oni da je nama.
Nedjelja, 19. juni 2011
Jutro. Home alone. Uzimam iPad, najveće tehnološku čudo otkako znam za sebe. U krevetu umjesto jutarnjih novina sada mogu surfati. Obično čitam duže tekstove, analize, komentare, koje nemam vremena pročitati tokom sedmice. Osim radiosarajevo.ba, najčešće sam na e-novinama, indexu, net.hr, 24ur.si. i naravno Slobodnoj Evropi. Kad si sam kući nekako sve se usporeno odvija. Poslije podne se čujem sa dobrim prijateljem Harisom Abdurahmanovićem. Uspješan poslovni čovjek, klijent agencije u kojoj radim, otac troje djece, kao i ja. Poziva me na druženje. Druženje se uskoro pretvara u roštilj. Navečer nam se pridužio i Adnan Terzić, bivši predsjedavajući Vijeća ministara. Malo bistrimo politiku, malo ekonomiju i već je pola dva ujutro. Na povratku kući Adnan i ja želimo svratiti još do vinoteke Dekanter u Radićevoj. Ova ulica danas je jedna od najljepših u Sarajevu, a njene ljetne bašte i zelenilo čine je drugačijom od ostatka grada. Dolazimo pred vinoteku, kad tamo fajront. Ako nije do sada, Bosna je na pragu najveće ekonomske krize ikada.
Ponedjeljak, 20. juni 2011
Uobičajen radni dan. Osjeća se ljeto. Radne aktivnosti su se nekako smirile. Dobijam video iz Zagreba. Uma i irvin Jašu drvene konje. Već mi svi nedostaju.
Ponedjeljak je dan kad u agenciji pravimo sedmične planove, analiziramo finansije...Moramo se prilagoditi tržišnoj situaciji. Ogromna je nelikvidnost bh. firmi. Kaže mi prijatelj: „Kad god pomislim da nekom vratim pare, kontam, a ko bi to meni vratio. I tako odustanem od namjere...“.
Telefonski poziv i odlazim u restoran Ruža (znači radni dan je gotov već u 15.00). Sa predsjednikom FK Željo Sabahudinom Žujom i Džemom Bisićem analiziramo budućeg protivnika Želje. Pravimo kalkulacije za uzvratnu utakmicu. Računamo da li je jeftinije koristiti komercijalni let ili angažirati čarter. Kao grom iz vedra neba stiže vijest - turska ekipa želi kupiti najboljeg željinog igrača – golmana Šehića. Nažalost, ekonomska situacija tjera klubove da prodaju najbolje igrače. Daleko je grupna faza takmičenja u europskim kupovima.
Utorak, 21. juni 2011
Poslovni telefonski razgovori jedan za drugim. Već se planiraju jesenjske kampanje. Pripremaju se polugodišnji zvještaji za međunarodne klijente. Koristim pauzu da nazovem našeg proslavljenog K1 borca Dževada Poturka. Podne, 30 stepeni, a on na Igmanu trči i prikuplja snagu. 30. jula ima meč u Las Vegasu sa Rejom Sefom, proslavljenim K1 borcem. Želim mu sve najbolje.
Predveče odlazim na teferič i akšamluk nadomak Fojnice. Jasko je „okrenuo“ janje, Samir organizovao „harmoniku“. Muško sijelo. (Emin, Šeha, Nedim, Samir, Dominko, Nebojša, Darko....)
Upoznajem Darku (šezdesetgodišnjak), završio mašinstvo, nekadašnji tehnički direktor Bosnalijeka. Petnaestak godina sa familijom živi u Majamiju na Floridi. Tipična dijasporska priča koja glasi otpilike ovako: „Počeo sam kao perač suđa u jednom restoranu. I to tava, što je najgore. Kad sam se prebacio na popravke elektroničkih uređaja, to je već bio napredak. Danas sam penzioner. Supruga još radi. Oba sina su završili po nekoliko studija. Jedan je berzovni finansijski ekspert u Bostonu, drugi plivač za mladu američku reprezentaciju...“
Priča Darko: "Ma ne možeš ti kupiti janje u Americi ispod 35 libri, a to je već ovca. Kad Bosna uđe u Europsku uniju i ovdje će biti tako. Nema Bosne nigdje".
priča Darko.
Pjevamo. Malo sevdalinke, malo narodne. Darko je odličan poznavalac i pjevač izvorne narodne muzike. Na kraju konstatuje: Ma ne možeš ti kupiti janje u Americi ispod 35 libri, a to je već ovca. Kad Bosna uđe u Europsku uniju i ovdje će biti tako. Nema Bosne nigdje. U Americi sam zbog djece, a srcem i dušom u Bosni...
Srijeda, 22. juni 2011
Dobijam video iz Zagreba. Supruga, svastika, Uma i Sven su na kocertu Jamiroquai. Vidim, lijepo se provode. U Sarajevu je sve manje kvalitetnih međunarodnih izvođača i bendova. Prije petnaestak dana sam sa Vesnom bio na koncertu Stinga u Beogradu. Nekako svi kvalitetni događaji su sve dalje i dalje od nas. Zato me raduje aplikacija Grada Sarajeva za kulturnu prestojnicu Europe 2014. Nadam se da će mnoge stvari krenuti nabolje.
Četvrtak, 23. juni 2011
Popodnevni kratki izlazak. Malo društvo. Kafica. Emin Gradaščević – potomak Husejn Kapetana Gradaščevića, konstatuje da je njegov predak svojevremeno podigao bunu protiv turske vlasti. Zoran Franjčević replicira u skladu sa svojim prezimenom: Moji preci bosanski franjevci su se zamjerili sa papom. Za danas dosta.
Petak, 24. juni 2011
Poslovna analiza protekle sedmice. Sutra naša produkcijska ekipa počinje sa snimanjem kratkog filma reditelja Danisa Tanovića. Moj poslovni i životni partner Bojan Hadžihalilović, najboljii kreativni direktor u regiji, a vjerovatno i šire, dobio ulogu. Glumi carinika. Veselju, šali i zezanciji nema kraja. Očekujemo nagradu u kategoriji: Prvi put na filmu......
Popodne imam sastanak sa hokejašima Bosne. Već godinama pokušavamo vratiti malu Ledenu dvoranu Skenderija klizačkim sportovima. Olimpijski grad nema niti jedne ledene površine koja bi koristila za sportske namjene.
