Dostupni linkovi

Boko: Politika mi se nepozvana miješa u svakodnevicu


Jasen Boko radio je u rudnicima zlata u Australiji i tvornici ribe na norveškom sjeveru, brao maline u Québecu, studirao u New Yorku, autostopirao u Burmi i Iranu, penjao se po Himalaji, kupao u Titicaci, nosio eksploziv u kamenolomu, rušio dimnjake u napuštenim tvornicama, spuštao se niz kanjone, putovao Svilenom cestom lokalnim prijevozom, susreo se s Odisejem na Mljetu, tražio Aleksandra među talibanima u Afganistanu, penjao u ekstremnim stijenama...

U međuvremenu, diplomirao je na dva fakulteta, radio u novinama i u kazalištu i puno pisao. Objavio je dvanaest knjiga. Po zanimanju je - nomad.

Subota, 2. rujna

Jučer, u noćnim satima, kad najbolje uspijevaju mutni poslovi, a sitni kokošari obavljaju svoje, Zagreb je odlukom gradske skupštine izgubio Trg Maršala Tita.

Nikad nisam bio ljubitelj jednopartijskog sustava pa ni Tita, ali činjenicu da je riječ o velikom državniku i pripadniku anti-fašističke koalicije koja je srušila fašizam i obranila Europu od zla, nitko mu ne može osporiti. Zahvaljujući njemu kao vođi najsnažnijeg partizanskog pokreta u Europi, Hrvatska se 1945. našla na pobjedničkoj strani.

Zbog sitne političke trgovine u gradskoj skupštini, manjina okupljena oko ekstremne, revizionističke desnice - koja i dalje ne priznaje zločinački karakter NDH i tvrdi da je Hrvatska u Drugom svjetskom ratu poražena - grupica koja ne želi vidjeti bitnu razliku između anti-fašizma i komunizma, zavladala je hrvatskim političkim prostorom i nametnula svoj iskrivljeni svjetonazor.

Tužno, ali simbolično, odluka je donesena baš na dan napada nacističke Njemačke na Poljsku, dan kad je 1939. počeo Drugi svjetski rat, pa su hrvatski fašisti, maskirani u navodne anti-komuniste uspješno započeli veliku reviziju povijesti koju je napisao upravo antifašizam.

Trga maršala Tita tako više nema u Zagrebu, ali je pozdrav "Za dom spremni" u javnom prostoru i dalje prisutan, još uvijek je na mnogim spomenicima podignutima nakon 1991., čak i u Jasenovcu!

Odakle neće biti uklonjen, samo premješten, u susjednu Novsku.

Trga maršala Tita više nema u Zagrebu
Trga maršala Tita više nema u Zagrebu

Nedjelja, 3. rujna

Nakon gotovo tri mjeseca u Splitu i Dalmaciji konačno je pala kiša, a temperatura se spustila ispod 30 stupnjeva. Možda to smanji broj turista u staroj gradskoj jezgri pretvorenoj u komercijalni turistički tematski park u kojem se sve podređuje funkciji profita.

Bez strategije održivog turizma cijela će se obala uskoro pretvoriti u nepodnošljivi komercijalni sadržaj u kojem ljudi koji žive u tim gradovima, postaju tek smetnja profitu. Čarobni termin koncesija osvojio je sve, nemoguće je prići plaži ako ne platite ležaljku, na Dioklecijanovom Peristilu ne možete sjediti, ako ne pijete u skupom kafiću koji ima koncesiju – za carski trg.

Sve je teže živjeti pod okupacijom mahnite komercijalizacije, pa bi i splitska stara gradska jezgra, UNESCO-va baština, baš kao i Dubrovnik, vrlo brzo mogla postati nesnošljiva za život. Turizam u lokalnoj zajednici može imati podršku i smisao samo ako je održiv. Ovako, suluda jurnjava za profitom prijeti da pretvori dalmatinske gradove milenijskog kontinuiteta iz mjesta mediteranskog života u prazne muzeje, bez stanovnika.

Ali, u jurnjavi za turističkim prihodom, koji čini blizu petine bruto nacionalnog dohotka, nitko nema vremena baviti se strategijama i ulaganjem u infrastrukturu.

Samo da se ne dogodi kao u onoj dalmatinskoj anegdoti: taman je naučio tovara da ne jede – a on umro!

Ponedjeljak, 4. rujna

Prvi je dan nove školske godine, još jedne u koju Hrvatska ulazi bez nove kurikularne reforme. No, cjelovit, suvremenosti prilagođen školski program, kao i svake godine, u nekim su školama nadoknadili – svećenici.

Oni su došli blagosloviti osnovce i škole, uz dopuštenje ravnatelja, a bez da su ikog od djece ili roditelja pitali kojoj vjeri pripadaju i žele li biti blagoslovljeni. Još je zanimljivije da hrvatsko Ministarstvo znanosti i obrazovanja, kad su se neki požalili na tu praksu, u tome ne vidi ništa sporno!

Katolička crkva u Hrvatskoj, uz blagoslov vlasti, sve se intenzivnije miješa u svakodnevni život, presuđujući svima koji možda ne dijele njihovo mišljenje. Oni pokušavaju zabraniti kazališne predstave, komentiraju seksualni život svojih podanika, sude o umjetnosti i politici, ali uredno održavaju mise zadušnice za Poglavnika.

U takvom sustavu normalnom postaje i izjava jednog svećenika kako je žena „drugotna“ jer je stvorena od muškarčevog rebra. Čudi li onda nekog da će osnovci i ove godine u priručniku vjeronauka čitati kako su ateisti zapravo puki egoisti? Citiram priručnik: „Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili – Auschwitz.“

Okriviti ateiste za Auschwitz zaista je tendenciozna i opasna budalaština, ali od Crkve u Hrvatskoj i ne očekujemo drugo kad je Glas koncila, neslužbeno glasilo katoličke hrvatske Crkve, prošlog tjedna na naslovnici proglasio kako je Hrvatska katolička država, jer "NE POSTOJI ustavna definicija koja bi Republiku Hrvatsku definirala kao 'sekularnu'".

Dobro došli u Srednji vijek!

Prosvjed otočana pred Saborom koji traže da se pomorsko dobro izuzme iz davanja u koncesiju (lipanj 2017)
Prosvjed otočana pred Saborom koji traže da se pomorsko dobro izuzme iz davanja u koncesiju (lipanj 2017)

Utorak, 5. rujna

Čovjek sam kulture koji pokušava ostati po strani politike, ali mi se politika nepozvana, kao i svima u Hrvatskoj, izravno miješa u svakodnevicu pa je nemoguće ostati po strani. Ipak, danas je stigla jedna kulturna vijest, koja bi, možda mogla donijeti promjene nabolje u ojađenom knjižarskom sektoru.

U Splitu, gradu u kojem živim, drugoj najvećoj urbanoj sredini u Hrvatskoj, za 200.000 stanovnika postoji samo jedna knjižara. Ne znam postoji li grad te veličine bilo gdje u svijetu koji na toliko stanovnika ima jednu knjižaru, ali jučer su u Ministarstvu kulture boravili predstavnici francuskog ministarstva kulture i komunikacija, baš oni zaduženi za knjigu i čitanje, koji su hrvatskim kolegama prenijeli njihova iskustva s funkcioniranjem nakladničkog i knjižarskog sustava.

Stiglo je još jedno obećanje iz politike: učit ćemo na francuskim dobrim iskustvima o strategiji knjige i nakladništva. Ne bude li to još jedno prazno obećanje, zaboravljeno čim je sastanak završio, možda najava nove strategije zaista pomogne domaćem posrnulom književno-nakladničkom sektoru. Ne bude li ništa od toga, hrvatskim piscima ostaje samo promijeniti zanimanje i postati, recimo, konobar ili sobarica. Čini se da su nam to jedina preostala zanimanja u kojima se može naći posla. Barem u turističkoj sezoni!

Srijeda, 6. rujna

Živimo u zemlji u kojoj gotovo svakodnevno stižu s vrha najave o novim nametima, porezima, doprinosima. No, iskusni hrvatski političari ostaju vjerni svojoj demagogiji. Tako je uz novo poskupljenje električne enrgije od prije par dana stiglo i obrazloženje nadležnih: „Struja će poskupjeti, ali će je građani plaćati manje nego lani.“ Kakvom logikom se dolazi do takvih izjava teško je reći, a narod, koji spremno glasa za „svoje“ ma što oni rekli ili napravili, očito u takve bisere i dalje vjeruje.

Danas je pak Andro Krstulović Opara, novi HDZ-ov gradonačelnik Splita, koji je na vlast dojahao na seriji minhauzenovskih obećanja, a još ni jedno nije stigao ispuniti, najavio nešto o čemu nije bilo govora u predizbornim obećanjima brda i dolina: u Splitu će prirez porasti s 10 na 15 posto!

Treba netko hraniti administraciju i uhljebe u gradskoj upravi kojima broj raste iz sata u sat, a tko bi to drugi bio nego narod. Ali stiglo je i obrazloženje: „Plaćat će samo oni najbogatiji, a i njih će to povećanje koštati sedam kuna!“ Ne znam kojim je algoritmom izračunao tih sedam kuna, ali znam da povećanje prireza za 50 posto sigurno ne može samo toliko koštati.

Kako bi rekao Ostap Bender, poznati prevarant iz literature koji bi u hrvatskoj politici sigurno napravio sjajnu karijeru: Ideje naše, benzin vaš!

Četvrtak, 7. rujna

Mnogi hrvatski političari, od najniže do najviše razine zaista izgledaju, rade i govore kao da su pobjegli iz nekog Gogoljevog romana ili drame, a i u Zlatnom teletu Iljfa i Petrova pronašli bismo mnoge karaktere iz naše politike.

Slušam danas kako se HDZ-ov načelnik Škabrnje, naselja koje je doživjelo tragediju u Domovinskom ratu, izvjesni Nediljko Bubnjar, malo zaigrao s novcem poreznih obveznika. Naime, on i njegova tajnica, kaže nalaz državne revizije, podigli su u posljednje dvije godine s kartica i tekućeg računa općine nenamjenski i netransparentno 792.000 kuna za koje se ne zna gdje su utrošeni.

Škabrnja je općina s manje od 1.800 stanovnika, koja 60 posto svog proračuna puni iz „prihoda od pomoći“ koji, naravno, dolazi iz džepa poreznih obveznika. Novac je načelnik utrošio na razne besmislene stvari, izmišljene konzultante i projekte, navodna službena putovanja, a dobro se i jelo: čak 78.000 kuna išlo je na reprezentaciju. Davalo se, istina i za školstvo, izdvojeno je u dvije godine za tu namjenu čak 345 kuna.

Načelnik Bubnjar lakonski je komentirao nenamjensko trošenje novca poreznih obveznika: „Ja se zakona ne držim slijepo!“

I prije nekoliko godina, nalaz državne revizije imao je iste primjedbe, ali načelnik, svoj već treći mandat, nastavlja obavljati nesmetano. Politički program: „Ne držim se zakona slijepo“, pokazao se, barem za načelnika, vrlo uspješnim.

Petak, 8. rujna

Kako dobre vijesti u ovoj zemlji rijetko dolaze, čovjek ih mora osmisliti sam. Bitan, možda i najvažniji segment mog života su putovanja i knjige putopisa koje ostaju iza njih. Uskoro, na četiri mjeseca – zahvaljujući neplaćenom dopustu – odlazim na put po Južnoj Americi, od Buenos Airesa do Kube.

Putovao sam i pisao već o potrazi za Odisejom, Dioklecijanom, Markom Polom i Aleksandrom Velikim, sad je na redu ikona 20. stoljeća – Che Guevara i njegovo nasljeđe.

Putovat ću lokalnim prijevozom kroz cijelu Južnu Ameriku, družiti se s lokalnim ljudima i biti daleko od svakodnevnih hrvatskih frustracija. Pri tom, imaginarni putni kumpanjo bit će mi sam Che, jedna od najkontroverznijih osoba suvremene povijesti, revolucionar koji je želio bolji svijet, ali se njegove radikalne metode mnogima nisu svidjele.

Čovjek kojeg nisu voljele ni Sjedinjene Američke Države ni Sovjetski Savez, smaknut je u Boliviji, a za mjesec dana bit će točno pedeset godina od tog događaja. Svijet podivljalog liberalnog kapitalizma koji je Che htio mijenjati i potrošačko društvo, koje ga spremno koristi na brojnim proizvodima, svemu što može donijeti profit, spremno će odšutjeti i tu obljetnicu.

Ipak, beskrajno me raduje što, barem na četiri mjeseca, ostavljam domaće Ostape Bendere njihovim glasačima i odlazim u još jednu pustolovinu. Na put! Na put!

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG