Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Svaka dva tjedna umire jedan jezik


Gregory Anderson (lijevo) radi sa govornikom jednog og jezika kojima prijeti nestanak, Vasilijem Gabovim, Foto: Institut za ugrožene jezike
UNESCO je 21.02. proglasio Danom maternjeg jezika kako bi se promovirala lingvistička raznolikost i multilingualizam. Stručnjaci se slažu da potreba za tim nikada nije bila veća. U svijetu se danas govori 6.700 jezika, a polovini od njih prijeti nestanak do kraja ovog stoljeća.

Ketski jezik kojim govori manje od 200 ljudi u Sibiru ne izgleda toliko važan. No, kao i svi drugi jezici i on je unikatan.

Njegova gramatika je nevjerojatno kompleksna i vrlo bogata u upotrebi glagola.

Za one koji ga govore izrazi su direktno vezani sa njihovom tradicijom, kulturom i predcima. Gregory Anderson lingvista educiran na Harvardu, upozorava na važnost opstanka jezika i na komunikaciju s precima:

”Kako komunicirati sa njima? Oni koji govore dominantnim jezicima, kao što su engleski, španjolski, ruski, ne osjećaju prazninu između prošlosti i sadašnjosti kao oni koji govore jezicima male skupine, ljudi koji prelaze sa jednog jezika na drugi.”

Neke najnovije studije pokazuju da je ketski jezik daleki rođak nekih starih američkih jezika kao što je jezik Navaho indijanaca. Ukoliko se to pokaže točnim jezik će pomoći naučnicima da objasne ljudsku migraciju od Azije do Amerike.

A kako se ketski govori 1000 km u unutrašnjosti Rusije, na istoku zemlje, istraživanja mogu otići i dalje od analize migracijskih procesa. Zbog toga lingvisti sa užasom posmatraju kako nestaju jezici kao što je ketski.

Prema National Geographicu svaka dva tjedna jedan jezik umire.

Brojevi dalje pokazuju da će do kraja ovog stoljeća nestati gotovo 3.500 jezika. Posebno će do nestanka jezika doći u oblastima gdje ih ima najviše na malom prostoru, kao što su Nova Gvineja, Kavkaz i Sibir.
Brojevi dalje pokazuju da će do kraja ovog stoljeća nestati gotovo 3.500 jezika. Posebno će do nestanka jezika doći u oblastima gdje ih ima najviše na malom prostoru, kao što su Nova Gvineja, Kavkaz i Sibir.

Neki stručnjaci pokušavaju arhivirati podatke o jezicima koji umiru, no lingvista sa Cambridgea Mark Turin tvrdi da je to teško izvodljivo: ¨Samo 5 posto jezika je znanstveno dokumentirano, a ostalih 95 posto nije.¨

Čak 28 posto svjetskih jezika govori manje od 1000 ljudi, pa će oni najvjerojatnije najbrže i nestati. Tako npr. lomavren jezik u Armeniji govori svega 50 ljudi, a tirahi jezik u Afganistanu koristi tek 100 ljudi.

Sa gubitkom jezika gubi se način života

Znanstevnici nude nekoliko razloga zašto ljudi prestaju upotrebljavati jedan i počinju koristiti drugi jezik

Anderson smatra da ”je ekonomska aktivnost generalno dominantnija strana većinskih jezika, pa su oni uvijek vezani sa napretkom i bogatstvom. Kako ljudi žele bolje živjeti , prirodno je da oni uče jezik većine.”

Anderson takođe kaže da učenje većinskih jezika može biti potaknuto i raznim socijalnim krizama. U tim kretanjima veliku ulogu ima i politika.

Tako je u Rusiji, u Sibiru, politika dominacije ruskog jezika dovela do toga da manji jezici izumiru. U centralnoj Aziji politika je uticala na dvostruki način.

Kada su bivše sovjetske republike postale neovisne, njihovi regionalni jezici postali su državni. Tadžikistanski, kirgizstanski i uzbekistanski jezici razvijaju se kao nacionalni jezici, dok se unutar tih nacija jezici manjinskih grupa potpuno zanemaruju i nestaju.

To se, npr.dogodilo sa pamir jezikom u Tadžikistanu.

Glavni cilj lingvista danas je spriječiti nestajanje jezika i udahnuti im novi život. Međutim ,”lingvisti mogu samo osigurati adekvatnu dokumentaciju, a da li će jezik preživjeti zavisi od ljudi koji ga koriste. To zahtijeva mnogo napora, energije i stvarnu želju ljudi da svoj jezik održe u životu”, kaže Anderson.

Jedan od rijetkih primjera da umirući jezik može ponovo oživjeti je velški jezik u Velikoj Britaniji. Prije dvije decenije je bio pred nestajanjem, a danas njime govori nekoliko stotina tisuća ljudi.

To je bilo moguće uz jaku vladinu podršku koju većina drugih umirućih jezika nema. Podrška vlade znači novac, a bez njega nije moguće nešto učiniti.

Zbog toga lingvisti misle da je uspostavljanje Dana maternjeg jezika od strane UNESCO-a korak u dobrom pravcu, ali tek jedan korak.

Turin, pokretač projekta koji se bavi jezikom, kaže da je ”potez UNESCO-a fantastičan, ali treba mu osigurati više financijske pomoći.”

On se zalaže čak i za kažnjavanje onih država koje ne omogućavaju svojim građanima upotrebu i njegovanje maternjeg jezika, bez obzira na broj ljudi koji se njime koristi. Argumentaciju za ovu tezu vidi u tome što gubitak jezika znači istovremeno i mnogo drugih gubitaka – kulture, glazbe, mitova.

Jednostavno sa gubitkom jezika gubi se i jedan način života.

Pročitajte više o jezicima regije povodom Dana maternjeg jezika:
Srbija: Pravo na maternji jezik se (ne) poštuje
Bosna i Hercegovina: Jezik kao sredstvo nerazumijevanja
Hrvatska: Iza rasprava o jeziku kriju se politički motivi
Crnogorski jezik još nije zaživio u praksi
XS
SM
MD
LG