Tema Mosta Radija Slobodna Evropa bila je zaoštravanje odnosa između Srbije i Crne Gore. Sagovornice su bile Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, i Olivera Komar, profesorka na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Bilo je reči o nedavnoj oštroj razmeni optužbi između Beograda i Podgorice povodom odluke crnogorskih vlasti da ne dozvoli ulazak u Crnu Goru grupi od preko osamdeset pristalica Srpske napredne stranke, među kojima je bilo onih sa kriminalnom prošlošću, koji su specijalnim avionom iz Beograda sleteli u Tivat gde se odražavao samit Evropske unije i Zapadnog Balkana i kako su na tu odluku reagovale prosrpske političke partije u Crnoj Gori i koje su do sada bile glavna poluga uticaja Beograda na politički život u Crnoj Gori.
Razgovaralo se i o tome da li je glavni razlog Vučićeve netrpeljivosti prema Crnoj Gori činjenica da je ta zemlja pred ulaskom u Evropsku uniju, dok Srbiji daleko zaostaje, ima li vlast u Srbiji mogućnosti da ometa Crnu Goru u njenim završnim koracima ka Evropskoj uniji, kao i o tome da li se Crna Gora sve više izvlači iz zagrljaja Beograda.
Omer Karabeg: Posljednjih dana vlasti Crne Gore i Srbije razmjenjuju oštra saopštenja. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužuje vlast Crne Gore da vodi hibridni rat protiv Srbije, a Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore odgovara da je to uvod u novu kampanju dezinformacija i političkih pritisaka na Crnu Goru od strane Beograda. Kako biste okarakterisali sadašnje odnose između Beograda i Podgorice?
Olivera Komar: Odnosi između Podgorice i Beograda nisu dobri i za to postoji puno razloga. Neki su stari o kojima je već dosta rečeno, ali ima i jedan novi, a to je činjenica da se te dvije države danas nalaze u bitno različitim političkim i društvenim situacijama.
Srbija prolazi kroz ozbiljan period unutrašnje političke krize i društvene polarizacije. To je država u kojoj se vlast surovo obračunava sa svim kritičkim glasovima i političkim protivnicima - sa studentima, univerzitetima, opozicijom i civilnim društvom.
S druge strane, Crna Gora je trenutno u procesu za koji bi se moglo reći da je najvažniji otkako smo dobili nezavisnost 2006. godine. Evropske integracije, koje su dugo vremena bile nešto što se nije smatralo stvarnim, postale su dostižan cilj. Evropska agenda postala je centar političkog života u Crnoj Gore. Ideja evropske Crne Gore dobila je snažan zamajac.
Prisustvujemo nečemu što nisam očekivala da će se tako brzo desiti, a to je obnova državnog samopouzdanja. Većina građana i građanki Crne Gore sagledava budućnost svoje zemlje na sličan način. Kada sve to imamo i vidu, onda je prilično jasno da sve ovo što se posljednih dana dešavalo povodom samita Evropske unije i Zapadnog Balkana u Tivtu nije samo incident, već izraz različitog položaja i političkih opredjeljenja Crne Gore i Srbije.
Sonja Biserko: Crna Gora ubrzano ide ka Evropskoj uniji dok Srbija stagnira, ali i dalje Crnu Goru posmatra pre svega kao prostor sopstvenog uticaja. Ne tretira je kao državnu teritoriju, osporava njen identitet i crnogorstvo.
Uspeh Crne Gore na evropskom putu predstavlja ozbiljan izazov konceptu srpskog sveta. Beograd je frustriran što mu se Crna Gora izmiče pre svega kao izlaz na more što je vekovna aspiracija i san srpskih nacionalista. Velikodržavni projekat je na izdisaju. Nema mogućnosti da se realizuje, ali ostaje frustracija Beograda koja u velikoj meri remeti region.
Vučićev fijasko
Omer Karabeg: Ranijih godina. kada su stizali napadi iz Beograda, crnogorska vlast je prilično blago reagovala. Ovih dana je, međutim, uslijedio oštar odgovor Podgorice kada je Beograd poslao u Tivat čarter avion sa oko 90 pristalica Srpske napredne stranke, među kojima je bilo i ljudi sa sumnjivom prošlošću, da prave društvo predsjedniku Vučiću tokom njegovog učešća na samitu Evropske unije i Zapadnog Balkana u Tivtu.
Crnogorska vlast im nije dozvolila ulazak u Crnu Goru i avion je morao da se vrati u Beograd. Kako je došlo do te oštre odluke s obzirom da u rukovodstvu Crne Gore, čak i na najvišim položajima, ima političara koji su bliski Beogradu?
Olivera Komar: Ne znam da li je ta reakcija bila oštra. Prije bih rekla da je bila oštrija nego što smo navikli posljednijih godina. Samit lidera Evropske unije i Zapadnog Balkana bio je događaj od izuzetne važnosti i za Crnu Goru, i za Evropu, i za region i zato je bilo logično očekivati da će različite službe detektovati sve ono što bi moglo da ugrozi taj skup i tražiti da se na to reaguje.
Za vladu Crne Gore bilo bi preskupo da nije reagovala onako kako se od nje očekivalo. Ta je reakcija za svaku pohvalu, ali bojim se da dio naše vlasti još uvijek ne doživljava sebe kao rukovodstvo države koja će sjutra biti u Evropskoj uniji, već, kad je riječ o odnosima sa Srbijom, još uvijek značajnu ulogu imaju lične veze i politička bliskost.
Sonja Biserko: Sve što se dešavalo oko samita u Tivtu vidim pre svega kao Vučićev spektakl. Prvo je odbio da putuje u Crnu Goru, pa je onda odlučio da ipak ide i poslao avion sa oko 90 ljudi kriminalnog backgrounda kako bi testirao sposobnost Crne Gore da se tome suprotstavi. Na kraju je doživeo fijasko.
Knežević i Mandić
Omer Karabeg: Zanimljivo je da se protiv zabrane ulaska Vučićevih pristalica u Crnu Goru najviše bunio Milan Knežević, lider prosrpske Demokratske narodne Partije. Ostale prosrpske partije su uglavnom ćutale. Čak je i predsjednik skupštine Crne Gora Andrija Mandić, koji je često bio rado viđen gost u Beogradu, reagovao pomirljivo i pozvao na smirivanje tenzija. Zbog toga je bio predmet žestokih napada režimskih tabloida u Srbiji.
Olivera Komar: Došlo je do podjele između Demokratske narodne partije i Nove srpske demokratije Andrije Mandića. Milan Knežević je preuzeo ulogu glavnog političkog aktera koji artikuliše stavove i interese zvaničnog Beograda u Crnoj Gori.
S druge strane, Andrija Mandić se predstavlja kao jedan od aktera evropskih integracija. Pokušava da pomiri ono što je nespojivo. S jedne strane, nastoji da i dalje da bude blizak sa tradicionalnim prosrpskim biračkim tijelom, a sa druge da bude jedan od lidera proevropskog političkog kursa. Ne odgovara mu otvoreni sukob između Beograda i Podgorice zato što to njegovu poziciju čini potpuno neodrživom.
Različite pozicije Milana Kneževića i Andrije Mandića su odraz različitih reakcija Srba u Crnoj Gori na ono što se dešava u Srbiji. Dobar dio srpskog biračkog tijela je protiv Aleksandra Vučića i njegove politike. To su i ljudi čija djeca studiraju u Srbiji i koji smatraju da Vučić nije dobar lider srpskog naroda. Drugi dio i dalje podržava Aleksandra Vučića. Pravi test za ove podjele biće izbori slijedeće godine.
Četiri kanala uticaja
Omer Karabeg: Koje su glavne poluge miješanja Beograda u političku situaciju u Crnoj Gori?
Sonja Biserko: Beograd ima više poluga. Najvažnija je Srpska pravoslavna crkva koja u crnogorskom društvu ima snažan uticaj. Njena uloga se ne iscrpljuje samo u verskoj sferi, već ima direktan uticaj na političku mobilizaciju što se pokazalo 2020. za vreme litija.
Drugi kanal delovanja Beograda su prosrpske političke partije i savezi unutar Crne Gore koji održavaju veoma bliske odnose sa Beogradom. Kroz njih se artikulišu prosrpski politički i ideološki narativi.
Treći kanal su mediji jer je značajan deo informativnog prostora u Crnoj Gori direktno ili indirektno je povezan sa medijima u Srbiji što Beogradu omogućava snažan uticaj na oblikovanje javnog mnjenja i političkih stavova u Crnoj Gori.
Četvrti kanal je bezbednosno informativna institucionalna mreža uticaja koja se obično kvalifikuju kao hibridno delovanje. Ali i pored svih tih veoma snažnih mehanizama uticaja Srbije Crna Gora se sve više udaljava od Beograda. Nedavno sam pročitala da je trenutno oko 70 posto građana Crne Gore za nezavisnost, a na referendumu pre 20 godina bilo ih je 55 posto.
Olivera Komar: Kad je riječ o mehanizmima uticaja Beograda, rekla bih da su mnogo veći uticaj imali apeli koji su odnosili na vjersku i identitetsku bliskost, nego direktni politički pritisci na koje većina Srba u Crnoj Gori nije dobro reagovala.
Ono što je radio Amfilohije Radović imalo je mnogo većeg uticaja od onoga što danas radi Aleksandar Vučić. Mislim da dobar dio prosrpskih političara u Crnoj Gori procjenjuje da im to što se trenutno dešava u Beogradu pravi mnogo veću štetu nego korist. I to dodatno doprinosi tome da slabi uticaj Beograda u Podgorici.
Na vratima EU
Omer Karabeg: Da li je jedan od razloga Vučićeve netrpeljivosti prema Crnoj Gori činjenica da je Crna Gora na vratima Evropske unije dok Srbija daleko zaostaje? Profesor Zlatko Vujović kaže da bi najgora vijest za predsjednika Vučića bila ulazak Crne Gore u Evropsku uniju 2028. godine.
Sonja Biserko: Kao što sam već rekla, ulazak Crne Gore u Evropsku uniju je kraj srpskog sveta i to je nešto što većina političke elite u Beogradu teško prihvata. Pokazuje se da se hegemonija i dominacija Srbije smanjuju, da su u procesu umiranja.
Dve zemlje koje su u postsocijalističkom periodu bile blisko povezane kreću različitim putevima. Agenda u Crnoj Gori je promenjena.
Nisu više prioritet nacionalne i identitetske teme, već one koje je postavila Evropska unija - vladavina prava, ekonomska i socijalna pitanja, to je ono sada najviše interesuje građane Crne Gore.
Olivera Komar: Kad pogledate istraživanja javnog mnjenja u Srbiji, ubjedljiva većina građana ne vidi Srbiju u Evropskoj uniji.
U razgovoru sa građanima često možete čuti argumente protiv članstva u Evropskoj uniji i da tamo niko ne želi zemlje sa Zapadnog Balkana. Kada bi Crna Gora bila primljena u Evropsku uniju i kada bi joj to donijelo vidljive koristiti - investicije, razvoj, bolji životni standard, snažnije institucije - bio bi to signal građanima Srbije da ono što decenijama slušaju o Evropskoj uniji ne stoji.
Zato bi ulazak Crne Gore u Evropsku uniju bio vrlo opasan za Aleksandra Vučića i uopšte za sve one u Srbiji koji vode antievropsku politiku.
Opstrukcija
Omer Karabeg: S obzirom da Vučiću ne odgovara ulazak Crne Gore u Evropsku uniju ima li vlast u Srbiji mogućnost da ometa Crnu Goru u njenim završnim koracima ka Evropskoj uniji?
Olivera Komar: Mislim da Beograd ima određene mogućnosti da otežava ulazak Crne Gore u Evropsku uniju, ali da nema kapacitet da ozbiljno ugrozi završnu fazu pregovora dijelom zbog stanja u Srbiji i slabosti tamošnjeg režima, a dijelom i zbog toga što bi svaki ozbiljniji pokušaj da se ometa taj proces naišao na vrlo vidljivu reakciju evropskih institucija i nekih od ključnih država Evropske unije jer je ulazak Crne Gore u Evropsku uniju jedan od njihovih prioriteta.
Tako da ne vidim da bi se u tom smislu moglo nešto desiti. S druge strane, istorija odnosa između dvije države pokazuje da kad god se Srbija prevashodno bavila sopstvenim problemima, kao što je to i sada slučaj, Crna Gora je imala više prostora za samostalno političko djelovanje i jačanje svojih institucija. Zato mislim da je ovo povoljan trenutak za Crnu Gori.
Sonja Biserko: Mislim da Srbija ne poseduje kapacitet da može da zaustavi Crnu Goru na evropskom putu. Ali ona još uvek ima mehanizme kojima može da opstruira i uspori dinamiku kretanja Crne Gore ka Evropskoj uniji.
Da nema tog uticaja, Crna Gora bi već odavno bila na vratima Evropske unije. Trenutno Beograd može samo da opstruira i podiže tenzije, ali proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji je nezaustavljiv. Ovo što se danas dešava u Srbiji je na neki način argument za sve u regionu da se što brže distanciraju od Beograda. Crna Gora, koja je bila najbliža Srbiji, uspela je da u dugom procesu mirno izađe iz Jugoslavije.
U Beogradu obično kažu da je Crna Gora otišla od Srbije. To nije tačno. Crna Gora je, kao i sve republike, izašla iz Jugoslavije. To je malo duže trajalo, ali nije bilo sukoba.
Dugoročne pretenzije
Omer Karabeg: U zaključku, može li se reći da se Crna Gora postepeno izvlači iz zagrljaja Beograda?
Olivera Komar: Možda je prerano govoriti o tome da se Crna Gora izvlači iz zagrljaja Beograda. Tačno je da se dešavaju promjene u međusobnim odnosima, ali ne smijemo zaboraviti da postoje dugoročne pretenzije Srbije prema Crnoj Gori.
Dok Beograd definitivno ne odustane od tih pretenzija, sve promjene o kojima smo danas govorili su kratkoročne, odnosno ne možemo da kažemo da su trajne. Ohrabruje, međutim, ono što se dešava u samoj u Crnoj Gori.
Ne samo da je danas 70 posto građana za nezavisnu Crnu Goru, već taj procenat raste i među Srbima u Crnoj Gori. Još nije preko 50 posto, ali je vrlo blizu, mislim da je 47 ili 48 procenata što je ogromna promjena u odnosu na 16 posto koliko je bilo prije par godina.
Sonja Biserko: Moglo bi se reči da se Crna Gora izvlači iz zagrljaja Beograda s tim što je to ipak jedan dugi proces. Ne radi se o naglom raskidu, već o postepenom izvlačenju Crne Gore iz zone dominacije i uticaja Srbije i njenom integrisanju u evropski politički i institucionalni okvir.
U svakom slučaju, promena vlasti u Srbiji i odustajanje od velikodržavnog srpskog projekta je uslov za dobrosusedske odnose u regionu.