Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ko su odgovorni za devastaciju vjerskih objekata u Crnoj Gori?


Nelegalno podignuta crkva na planini Rumija koju nadležni nisu uspjeli da uklone. Fotografija od 23. oktobra 2018.

Spor države i Srpske pravoslavne crkve (SPC) o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti pokrenuo je raspravu i na temu načina upravljanja kulturnom baštinom, sakralnim objektima, njihovoj dogradnji, obnovi i devastaciji u Crnoj Gori.

Vlasti tvrde, kako je izjavio ministar kulture Aleksandar Bogdanović da će novousvojeni zakon "spriječiti devastacije sakralnih objekata", odnosno da će Zakon o slobodi vjeroispovijesti omogućiti i znatno veća budžetska izdvajanja u svrhu zaštite sakralnih objekata koji su dio naše kulturne baštine.

"SPC je, što se tiče devastacije, izgradila značajan broj objekata u pokušaju da u arhitektonskom i estetskom smislu izjednače prostore od Dunava do Jadrana. To je učinjeno na način što su izgradili objekte u pseudovizantijskom stilu, koji su ogromnih dimenzija koji potpuno dominiraju prostorom. A to je vrlo neprihvatljivo za Crnu Goru", kaže potpredsjednik Savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić, koja je podnosila više prijava protiv SPC zbog nezakonitog upisa imovine.

Od kada se govori o devastaciji?

Problem devastacije kulturne baštine od strane SPC mnogo je "stariji" od aktuelnog spora o novom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, usvojenog decembra 2019., za koji SPC smatra da služi otimanju crkvene imovine.

Zakon naime propisuje obavezu vjerskim zajednicama da dokažu vlasništvo nad imovinom izgrađenom do 1918. godine, dok će se u suprotnom ta imovina smatrati državnom.

Naime, 2005. godine Komisija za utvrđivanje stanja nepokretne baštine kulture Crne Gore Ministarstva kulture, napravila je izvještaj "Stanje kulturne baštine Crne Gore".

U izvještaju je konstatovano da dvije trećine vjerskih objekata devastirano, odnosno da su na 71% takvih objekata, koji predstavljaju spomenike kulture u Crnoj Gori, izvedeni nelegalni i nestručni radovi. Među njima se 80% odnosi na objekte Srpske pravoslavne crkve.

Naglašena je štetnost radova koji unose elemente koji ni istorijski ni kulturološki nijesu svojstveni Crnoj Gori i kojima se “novim materijalnim dokazima” nastoji izmijeniti istorijski i kulturni tok zbivanja na ovim prostorima. Istovremeno su iz Ministarstva najavili da je pripremljen program za zaustavljanje dalje devastacije i program za popravku narušenih sakralnih spomenika .

Šta je učinjeno za 15 godina?

Da li je za 15 godina, od kada je objavljen ovaj izvještaj, država stala na put devastaciji crkava i manastira kojima upravlja SPC?

Koliki je nivo devastacije sakralnih, crkvenih objekata u Crnoj Gori kojima upravlja Mitropolija SPC?

Da li Ministarstvo kulture i državne institucije snose dio krivice za stanje nepokretne baštine kulture Crne Gore?

Na ova pitanja RSE nije dobili odgovor iz Ministarstva kulture.

Ruski sjaj u podgoričkom manastiru
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:30 0:00

Bivša direktorica Uprave za zaštitu spomenika kulture Anastazija Miranović, koja je na toj funkciji bila od jula 2013. do maja 2018. godine u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) navodi, da se u tom petogodišnjem periodu suočila sa devastacijom na nekim od najznačajnijih sakralnih objekata u Crnoj Gori.

"Najeksplicitniji primjer devastacije crnogorskog kulturnog i sakralnog nasljeđa je manastirski kompleks Ostrog koji danas više ne liči na onaj objekat iz vremena kada je sagrađen i kada su nastajale crkve i manastiri u Crnoj Gori. Tu su i drugi primjeri među kojima je Manastir Reževići, u opštini Budva. Mi smo tada za oba slučaja, Ostrog i Reževići, zbog nezakonitih radova podnosili i krivične prijave protiv Mitropolije SPC u Crnoj Gori. Tu je bio i slučaj rekonstrukcije manastirskog kompleksa na Miholjskoj Prevlaci, kod Tivta. Oni su (SPC) kod nas došli sa već spremnim rješenjem iz Beograda kako bi to trebalo da izgleda, ali mi naravno to nijesmo prihvatili", navodi Miranović.

Na pitanje ko je odgovoran za devastaciju i činjenicu da procesi nisu dovedeni do kraja, Miranović ocjenjuje da je odgovornost kolektivna.

"Negdje smo ipak svi krivi za stanje kakvo je danas kada je u pitanju naša kulturna baština. Država se, međutim, sve vrijeme trudila da se to stanje popravi ali to nije jednostavna priča", kaže Miranović.

O pitanju manastiru Ostrog

U slučaju manastira Ostrog koji je pod zaštitom države kao kulturno dobro od 1961. država je pokazala potpunu nemoć u odnosu na njegove devastatore.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara je podnijela je protiv SPC u Crnoj Gori i njenog čelnika mitropolita Amfilohija dvije krivične prijave zbog nezakonitih intervencija na manastiru Ostrog, jer su "stručnjaci ukazali da se godinama na manastirskom kompleksu i u njegovoj okolini izvode radovi koji narušavaju arhitektonski, umjetnički i ambijentalni značaj tog kulturnog dobra, što dovodi do potpune promjene zaštićenog kulturnog dobra i njegovih kulturno-istorijskih vrijednosti".

Stanje je do danas ostalo nepromijenjeno.

Pogled sa druge strane

Na pitanje ko snosi odgovornost za devastaciju sakralnih objekata u Crnoj Gori, arhitekta Andrija Markuš ukazuje na državu i njene institucije, dok sa druge strane tvrdi da je Mitropolija SPC u Crnoj Gori obnovila oko 700 objekata, među kojima su crkve, hramovi i manastiri na području Crne Gore.

"U posljednjih 20 godina, Ministarstvo kulture, akademija nauka i nadležni fakulteti, nisu zajedno do sada napisale ukupno četiri strane o zaštiti najznačajnijih objekata prostorne umjetnosti Crne Gore. A Mitropolija je u isto vrijeme obnovila 700 hramova koji su bili srušeni u ranijim periodima, a pretežno ostavljeni bez ikakve brige u jednopartijskom sistemu", kaže Markuš, iz nevladine organizacije koja podržava stavove SPC, "Arhitektonski forum".

Odgovarajući na pitanje da li je realna najava iz Ministarstva kulture da će Zakon sačuvati sakralne objekte od devastacije, arhitekta Andrija Markuš kaže:

"Ako tražimo dokaze o tome ko je šta dosad radio, naći ćemo da se nadležne institucije nikako nisu pokazale da su u funkciji zaštite kulturnog nasljeđa. Imate dva najveća hrama u Podgorici i Baru. Oni su izgrađeni iz sredstava Mitropolije SPC i građana. Kako neko može sad da kaže, da će te hramove štititi ova vlast od onih kojima ti hramovi služe i koji su ih gradili?"

Pouke slučaja sa Rumije

Na drugoj strani Stevo Vučinić iz Crnogorske pravoslavne crkve kaže da je jedan od simbola devastacije, zajedničkog svetilišta svih vjerskih zajednica, postavljanje limene crkve na Rumiji, planini na jugu Crne Groe, 2005. godine, te promjena arhitekture postojećih crkava.

"SPC je na vrh Rumije spustila helikopterom limeni objekat koji su proglasili crkvom i mi smo se tim povodom žalili državi. Međutim, država ni po tom pitanju nije pokazala nikakav interes, a mislim da nije čak ni imala dovoljno snage da uradi što je trebalo. Tako da je to pitanje devastacije tragično. Posebno se razaraju dvooltarske crkve gdje su služili i pravoslavci i katolici, što je dokaz jednog suživota na prostoru Crne Gore koji je kao autentičan morao da opstane. Sve dvooltarske crkve su smještene sa južne i sjeverne strane Rumije. SPC ruši katoličke oltare", navodi Vučinić.

Slučaj crkve na Rumiji i krstionice na Miholjskoj prevlaci su ključni su primjeri u kojima država nije sprovela sopstvene odluke.

Iako su nadležne državne institucije najavile da će ukloniti nelegalno sagrađene objekte, prvi na vrhu planine kod Bara, a drugi na samoj obali mora, oba objekta su ostala na svojim mjestima. Državne organe su spriječili protesti vjernika SPC koji su se okupljali oko crkvenih objekata u vrijeme pokušaja njihovog uklanjanja.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG