Šta društvo u Crnoj Gori treba da uradi kako bi na vrijeme prepoznalo i spriječilo opasnost od radikalnog ekstremizma i zašto mladi u Crnoj Gori u najvećem procentu opravdavaju upotrebu nasilja u zaštiti ličnog i vjerskog identiteta?
Radikalni ekstremizam je globalna prijetnja a region Zapadnog Balkana prostor odakle su proteklih godina na ratišta u Siriji, Iraku i Ukrajini otišli pojedinci koji su se tamo borili na strani ekstremista.
U podgoričkom Višem sudu nedavno je održano i prvo suđenje nekom državljaninu Crne Gore za nelegalno učešće u militantnoj organizaciji Islamska država Iraka i Levanta (IDIL).
Ministar unutrašnjih poslova Mevludin Nuhodžić kazao je na tribini "Uloga zajednice u borbi protiv nasilnog ekstremizma" da Krivični zakonik predviđa visoke kazne za sve oblike terorističkog djelovanja.
Ministar je saglasan da Crnoj Gori treba nacionalna platforma za borbu protiv nasilnog ekstremizma, koja bi okupila eksperte iz javnog, privatnog, nevladinog, naučnog i civilnog sektora.
"Rad policije u zajednici, aktivno učešće vjerskih zajednica i rad sa mladima su među našim prioritetima. Naš cilj je da jačamo povjerenje u institucije sistema. Svi imamo odgovornost da se postaramo da lokalne zajednice budu što bezbjednije", poručio je Nuhodžić.
Milica Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) upozorila je da su radikalizacija i nasilni ekstremizam rastući problemi u Evropi i regionu, kojih nije pošteđena ni Crna Gora.
"Nosioci ovog ekstremizma su prisutni i u političkom životu Crne Gore, u medijima, a najviše na društvenim mrežama. Njihovo prisustvo i djelovanje ne može i ne smije biti ignorisano", naglasila je Kovačević.
Internet i društvene mreže su prostor u kojem najviše borave mladi a oni su, prema ocjeni učesnika konferencije, najosjetljivija grupa i na neki način cilj terorističkim organizacijama i njihovim članovima koji su zaduženi za regrutaciju.
Državu i crnogorsko društvo bi zbog toga trebalo da zabrinu podaci iz istraživanja NVO Nomen i agencije DeFacto, objavljenog krajem prošle godine, prema kojem su upravo mladi iskazali priličan nivo razumijevanja prema nasilju, pa i onom ekstremnom kao oruđu kojim bi neko zaštitio lični, nacionalni i posebno vjerski identitet.
Izvršna direktorica Foruma MNE Elvira Hadžibegović Bubanja kaže da su njihove ankete među mladima u dobi između 15 i 30 godina takođe pokazale da je visok procenat onih koji opravdavaju čak i ekstremne oblike nasilja kada je zaštita, posebno vjere u pitanju.
"Smatraju da su vjera i porodica ono na šta su najosjetljiviji i tako da mogu da opravdaju nasilje, čak i neke ekstremne mjere, kao odgovor na bilo kakav napad na njihovu vjeru ili porodicu. Oni smatraju da su to stvari koje su dio njihovog identiteta i nešto što oni jesu i što predstavljaju", ističe Hadžibegović Bubanja.
- Suđenje povratniku iz Sirije: 'Nisam bio borac IDIL-a'
- Građani Crne Gore zabrinuti zbog mogućnosti terorističkog napada
Slično razmišljaju i njihovi vršnjaci u Bosni i Hercegovini, kaže Aner Zuković iz Atlantske inicijative iz Sarajeva.
Zukić navodi da je prisutan trend širenja ekstremnog radikalizma u BiH.
"BiH je u posljednjoj dekadi postala zemlja iz koje građani odlaze na strana ratišta. Prema procjenama sigurnosnih agencija na ratišta u Siriji i Iraku otišlo je 250 državljana BiH", navodi Zuković.
Zašto neka mlada osoba dođe u takvo stanje svijesti da odluči da se digne u vazduh i sa sobom u smrt povede druge ljude? Koji sve individualni i društveni faktori dovode do toga?
Da li je siromaštvo ključni razlog, kako smatraju pojedini stručnjaci?
Psiholog i komunikolog Radoje Cerović ističe da ekonomska neravnopravnost nije odlučujući i a svakako nije jedini razlog za pojavu terorizma.
"Tačno je da sa neravnomjernom raspodjelom ekonomskih resursa korelira i terorizam. Na to dodajte neravnomjernu raspodjelu drugih resursa i imaćete da je pitanje neravnopravnosti – ekonomske, biološke, političke, socijalne, reproduktivne ono što stvara bio-psihološki koktel na kojem sjutra možete da gradite terristički čin", kaže Cerović.
Vlada Crne Gore je 2015. godine izradila Strategiju suzbijanja nasilnog ekstremizma 2016-2018. godine, koja sadrži niz planskih aktivnosti na sprječavanju tog fenomena, njegovom suzbijanju u slučaju pojave i saniranju posljedica po bezbjednost društva i države ukoliko do njih dođe.
U nevladinom sektoru smatraju da su samo pojedini djelovi te strategije zaživjeli i postali dio stvarne borbe protiv radikalizma.
Naime, u CDT-u ističu da se od 27 organa zaduženih za njeno spovođenje, samo nekoliko njih aktivno bavilo time, prije svih organi bezbjednosti, i nekoliko onih koji se bave "mekom" prevencijom ekstremizma i radikalizma, a da su ostali zakazali u tom sistemu prevencije.
Facebook Forum