Živimo u vremenu, upozoravaju stručnjaci, kada su neki novi životni stilovi doveli do toga da se djeca sve manje igraju, da sve više vremena provode u zatvorenom prostoru, da su fizički neaktivna i da se nepravilno hrane što je uvod u obolijevanje i kraći životni vijek generacija crnogorskih građana.
Koliko se djeca danas uopšte igraju i koliko imaju vremena za izlazak u park, na igralište ili u neki drugi prostor gdje su u direktnom kontaktu sa drugom djecom?
"Ja imam vremena samo da učim pa kada završim sa školskim obavezama i domaćim zadacima onda možda izađem da se poigram sa sestrom", kaže u izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Andrea koja ide u 6. razred osnovne škole u Podgorici.
Mia priča da joj roditelji dozvoljavaju da se igra koliko želi ali da je uslov da prethodno završi sve obaveze.
"Nekada izađem oko 16 ili oko 17 sati poslijepodne, kada završim domaći zadatak. Sa drugarima igram košarke, jurke, ledenog čiče i tako dalje", ističe Mia.
Devetogodišnji Benjamin kaže za RSE da gotovo i nema vremena za igru.
"Ja se ne igram puno jer sam pola dana u školi, onda sam u muzičkoj školi pa onda idem na trening. Imam puno tih aktivnosti i to mi oduzima puno vremena", riječi su Benjamina.
Istraživanje Instituta za javno zdravlje Crne Gore iz aprila 2018. godine pokazalo je da je 40 posto mladih u Crnoj Gori gojazno, odnosno da svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica imaju problem sa viškom tjelesne težine.
Još su alarmantniji podaci sistematskog pregleda djece različitih uzrasta koji su pokazali da je kod predškolske djece gojazno 25,4 odsto dječaka i 32,4 odsto djevojčica.
Kao glavne faktore koji doprinose gojaznosti stručnjaci navode brzu hranu koja se konzumira van kuće, kao i višesatno gledanje televizije, video zapisa ili korišćenje računara.
Godinama unazad zdravstvene institucije i ljekari upozoravaju roditelje da je gojaznost sve veći problem koji može da dovede do ozbiljnih posljedica po zdravlje djece i mladih osoba.
Doktorka Valentina Kalinić iz Bara za RSE kaže da su loše navike u ishrani kao i fizička neaktivnost u posljednje vrijeme doveli do povećanja broja mladih oboljelih od dijabetesa.
"Nema fizičke aktivnosti, nema druženja, nema boravka u prirodi na svježem vazduhu, nema svega onoga što doprinosi boljem zdravlju mladih. Uz sve to, imamo i povećanu konzumaciju alkohola pa i droge a to doprinosi pogoršanju opšteg zdravstvenog stanja ali i pojavi dijabetesa, naročito tipa 2. Raste broj mladih u Crnoj Gori koji obolijevaju. Ja sam samo u prošloj sedmici imala dva mlada pacijenta kod kojih sam konstatovala dijabetes tipa 2. To mi se prije u doktorskoj praksi nikada nije dešavalo", upozorava doktorka Kalinić.
Stručnjaci poručuju da je igra, pogotovo u najranijem dobu najbolja prevencija fizičkih deformiteta tokom odrastanja, do tinejdžerskog perioda i adolescencije, do kada i nastaje najveći broj povreda i problema u razvoju djece i mladih.
"Uzrok su loše navike kod mladih u smislu da izbjegavaju fizičke vježbe i uopšte fizičku aktivnost, imaju nepravilno držanje tijela i nepravilno obavljaju neke fizičke radnje i aktivnosti. Ne vode računa prilikom nošenja teških predmeta, a skloni su i višesatnom sjedenju", kaže za RSE Milica Pavićević iz Komore fizioterapeuta Crne Gore.
Novi životni stilovi nameću upotrebu modernih tehnologija poput mobilnih telefona i interneta koji su mnogima postali glavno sredstvo komunikacije.
Radio Slobodna Evropa je mlade Miu, Andreu, Benjamina i Petra pitao da li imaju mobilni telefon i koliko vremena provode surfujući internetom?
Nesporno je da je pojava mobilnih telefona i interneta olakšala komunikaciju djeci sa roditeljima koji sada mogu da ih bolje kontrolišu i da im pomognu u situacijama kada je to neophodno, kaže za RSE psihološkinja Aida Perović Ivanović.
Perović dodaje i da je još jedna prednost to što su djeca postala informatički i tehnološki obrazovanija.
No, stručnjaci upozoravaju da su nove tehnologije i načini komunikacije doveli do otuđenja i socijalne isključenosti mladih.
"Ta mogućnost da su u onlajn kontaktu i prepisci sa svojim vršnjacima i vršnjakinjama ih, nažalost, drži u okrilje doma i zatvorenog prostora, bez toga da oni osjete potrebu da oni treba da komuniciraju i stiču socijalnu inteligenciju u direktnom kontaktu 'oči u oči' sa drugima. Nekada se prosto plašim da naši mladi, kada dođu u odraslo doba, kada će definitivno morati da izađu iz virtualnog svijeta i iz kuće, bilo po osnovu posla ili nekih privatnih kontakata, neće biti opskrbljeni osnovnim komunikacionim vještinama da uspostave kvalitetne društvene odnose", zaključuje Aida Perović Ivanović.
Facebook Forum