Dostupni linkovi

Vanredna vijest

COVID-19: Najveći rizici – šta znamo a šta ne


Zaposlenik sa zaštitnom opremom dezinfikuje tržni centar, Caxias do Sul, Brazil, 13. maj 2020. godine

Šest mjeseci i više od četiri miliona inficiranih u pandemiji COVID-19, a još uvijek je mnogo stvari koje ne znamo o korona virusu.

Kao na primjer, koga, gdje i koliko teško može da pogodi.

"Nastavljamo da budemo iznenađeni", kaže Marjorie Pollack, epidemiološkinja iz New Yorka i zamjenica urednika programa za monitoring bolesti (ProMED), što je sistem za rano upozoravanje na nove bolesti i izlaganje toksinima širom planete.

BLOG UŽIVO O KORONA VIRUSU

Pollack pažljivo prati putanju smrtonosnog virusa korona od kada je pomogla da se svijet informiše o njegovom postojanju tako što je masovno širila upozorenja po zdravlje koja su dolazila iz Vuhana 30. decembra.

"Ono što ćete zaključiti jeste da ima toliko nepoznanica", rekla je za Radio Slobodna Evropa.

Ovdje su neke od naznaka koje epidemiolozi, istraživači i demografi počinju da zajedno uviđaju o tome ko su najvjerovatnije žrtve korona virusa.

Šta mislimo da znamo

Podaci do sada ukazuju na ljude koji su pod posebnim rizikom da dobiju ozbiljne simptome bolesti COVID-19.

Ove grupe uključuju starije kao i one sa ozbiljnim, već postojećim zdravstvenim poteškoćama.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže da rizični pojedinci mogu biti oni koji koji pate od hipertenzije ili drugih bolesti krvotoka, hronične bolesti pluća, dijabetesa, velike pretilosti, bolesti jetre ili bubrega ili ljudi s oslabljenim imunološkim sistemom.

Zašto podaci ne pokazuju cijelu sliku?

Dnevna kompilacija slučajeva zaraženih korona virusom koje objavljuje Univerzitet Johns Hopkins je najkompletnija na svijetu, ali se oslanja na informacije koje dostavljaju vlade pojedinih država.

U mnogim zemljama postoje restrikcije o objavljivanju takvih informacija ili drugi razlozi zašto se ne želi prikazati puna slika.

Metodologija, direktnost, transparentnost i kvalitet ovih podataka može dramatično varirati od zemlje do zemlje.

CDC dodaje da je daleko više muškaraca nego žena umrlo ili doživjelo ozbiljne reakcije organizma na COVID-19, što potvrđuje trend koji se primjećuje u gotovo svim zemljama, a vidi se već u najranijim podacima iz Kine, odakle je potekao korona virus.

Istraživači se oprezno referišu na rodne razlike, iako, istražuju moguće načine ponašanja, imunološke reakcije ili druga objašnjenja koja se tiču razlika između muškaraca i žena.

Starost je bitna, ali nije jedina stavka

Uopšteno govoreći, djeca u pandemiji prolaze mnogo bolje od odraslih.

Više studija je pokazalo vrlo malu smrtnost među inficiranom djecom i postepeni rast u smrtnosti od COVID-19 do dobi od 60 godina. Nakon 60-te godine, rizik od smrtnosti čini se da se dramatično uvećava.

Jedna od prvih velikih studija, objavljena u medicinskom žurnalu The Lancet opisuje "snažnu starosnu gradaciju smrtnog rizika".

Kasnija studija u The Lancetu, na desetinama hiljada slučajeva, sugeriše stopu smrtnosti među odraslim pacijentima u 30-im godinama od 0.15 procenata – 0.15 procenata na 10.000 pacijenata – u poređenju sa 13.4 procenta – ili oko 1.500 na 10.000 – među pacijentima od 80 ili više godina.

Ipak, povećani broj tinejdžera ili mlađih tinejdžera u Francuskoj, Belgiji i Sjedinjenim Državama još nije objašnjen.

Gotovo za 100 djece u državi New York prošlog mjeseca identifikovano je da pate od nove bolesti koja se povezuje sa izloženošću korona virusu i koju ljekari opisuju kao Kavasaki sindrom – bolest koja izaziva upale u organizmu – ili sindrom toksičnog šoka.

Sjever i jug?

Najviše najgorih izbijanja zaraze od kada je korona virus najvjerovatnije prešao sa životinje na čovjeka krajem prošle godine desio se u sjevernoj hemisferi, gdje je bila zima i proljeće.

Ovaj oblik izbijanja generalno je poznat među bolestima kao što je obična prehlada – koju mogu izazvati četiri od sedam korona virusa za koje se zna da se prenose među ljudima – i gripa.

Ali dok postoje određeni aspekti vezani za godišnja doba i širenje nekih patogena, oni se slabo razumiju i ne mogu se još uvijek pripisati bolesti COVID-19.

"Korona virusi su češći tokom hladnijeg vremena, ali ne svi", rekao je prošle sedmice Daniel Singer, regionalni direktor CDC-a za Centralnu Aziju. "Jedan korona virus je virus koji uzrokuje bliskoistočni respiratorni sindrom (MERS), a taj virus dolazi od kamila na Bliskom Istoku gdje je jako toplo. Dakle, ne postoji baš dobro pravilo koje će nam reći kako će se tačno ovaj virus ponašati".

Gužva u zatvorenom prostoru

Postoje značajni dokazi koji pokazuju da mnogo ljudi u životnom prostoru može biti jedan od visokorizičnih faktora za infekcije korona virusa.

"Jedna od stvari, a to se pokazalo vrlo rano u izbijanju u Vuhanu, bila je ta što se događalo puno prenosa unutar domaćinstava - više nego generalno u zajednici, prije nego što je eksplodirao u zajednici", rekla je Pollack za RSE.

"To se više odnosi na domaćinstva, ljude koji žive zajedno u stanu. Male kuće jedna do druge – gusto raspoređena populacija – ne mora nužno značiti da će biti zaraze".

To se može primijeniti na više stepene infekcije u mjestima koja se dosta oslanjaju na migrantske radnike kao što je Rusija u kojoj ima dosta radnika iz Centralne Azije, a koji često žive zajedno u malim prostorijama.

Proširene porodice

Zajednički život i dijeljenje domaćinstva otežava fizičko distanciranje i nije ograničeno samo na migrantske zajednice.

Inače, zdravo stanovništvo i dobri resursi Italije naizgled bi mogli sugerisati manju vjerovatnoću od tako velike smrtnosti.

Ali, smrtnost od 50 plus na 100.000 bolesnika s COVID-19 učinilo je da je Italija treća po smrtnosti iza Belgije i Španije (ne uzimajući u obzir male države San Marino i Andoru).

Transfuzija krvne plazme kao eksperimentalni način lečenja COVID-19
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:05 0:00

Autori ranije demografske studije o raširenosti i stopi smrtnosti od korona virusa zapazili su da Italiju "karakterišu ekstenzivni međugeneracijski kontakti, podržani gustom naseljenošću i suživota odrasle djece i roditelja. Čak i kad međugeneracijske porodice ne (žive zajedno), svakodnevni kontakti su česti".

A na drugoj strani dobrostojećeg spektra, Afghanistan, takođe ima visok stepen proširenih porodica koje žive zajedno. Kao rezultat, Afghanistan ima jednu od najvećih prosječnih stopa zajedničkog života sa starijim članovima porodice, više od devet, što je podatak koji je prošle godine iznijelo UN-ovo odjeljenje za populacionu politiku.

Potvrđeni broj infekcija je iznenađujuće nizak, ispod 5.000 u zemlji sa oko 37 miliona ljudi, ali to je takođe zemlja sa najmanje testiranja populacije na COVID-19 na svijetu, sa svega 18.000 testova do sada ili 465 testiranih na milion stanovnika.

Hitna pomoć u blizini

Čini se da je od pomoći ako tokom pandemije postoji medicinska pomoć u blizini.

Ali autori studije o "povećanoj potrebi za bolnicama" tokom pandemije COVID-19 upozoravaju na "pustinje bez bolnica" u Engleskoj i Walesu sa "nedovoljnim resursima koji bi se nosili sa talasima kritičnih slučajeva".

Problemi se mogu očekivati i u zemljama koje na prvi pogled izgledaju kao da su uskladile kapacitet s demografijom.

Posljednji podaci OECD-a svrstavaju Rusiju među svjetske lidere po broju bolničkih kreveta - oko osam na 1.000 ljudi - iako su za trećinu udaljeni od Japana (13) i Južne Koreje (12).

Ali početkom ove godine, ruska Revizorska komora upozorila je na nedostatak kvalifikovanih ljekara i rekla da su inspekcije u više od 100.000 medicinskih ustanova pokazale da gotovo trećini njih nedostaje tekuća voda. Čak ih više nije imalo centralno grijanje ili kanalizaciju.

Lokalna bolnica dorasla zadatku?

"Iskreno, mislim da je najgore mjesto ono koje nema medicinsku sposobnost za rješavanje ozbiljnih slučajeva", rekla je Pollack.

Možda sve to nisu ni objekti s permanentnom funkcijom.

Zastoj Hitne pomoći ispred moskovskih bolnica
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:03:13 0:00

Čak je i sjeverna Italija, nakon što je u početku bila "shrvana", konačno bila u stanju da sakupi medicinske resurse kako bi odgovorila na "skokove slučajeva COVID-19", rekla je Pollack.

Manje sretna područja - navela je dva teško pogođena amazonska grada u Brazilu i Peruu - uskoro bi mogli primijetiti epidemije slične onome s čime su se Italijani suočili kada su postali prvi veliki epicentar izvan Kine.

"Razlika je u tome što je Italija, u konačnici, mogla dobiti potrebna sredstva", rekla je Pollack.

Povjerenje u vladu

Autori tekuće globalne studije o "Mjerenju ponašanja i vjerovanja o COVID-19 širom svijeta" ne navode veze između povjerenja i ozbiljnosti pandemije u državama obuhvaćenim ovom studijom.

Umjesto toga, navode da je "nedostatak povjerenja u vlade povezan sa gorim stanjem mentalnog zdravlja", jedan od autora Jon Jachimowicz iz Harvard Business School's Organizational Behavior Unit, rekao je za RSE.

Ali takođe je tačno da su ispitanici u njihovoj studiji u nekim od najgore pogođenih zemalja na svijetu smatrali da su njihove vlade naj "neiskrenije".

Rezultati sakupljeni od 85.000 ispitanika iz 51 države svijeta smjestili su Venecielu, Rusiju, Sjedinjene Države i Bjelorusiju među 10 država koje su najmanje "iskrene o činjenicama vezanim za izbijanje korona virusa".

Sjedinjene Države, Španija i Rusija vode u broju infekcija COVID-19 prema zvaničnim brojkama, sa više od 1.4 miliona slučajeva u SAD-u, 270.000 u Španiji i više od 242.000 u Rusiji.

Venecuelanski zvanični podaci o infekcijama su niži ali takođe upitni te okarakterisani kao "čudni", kao i efikasnost njihove strategije testiranja na antitijela na COVID-19.

A bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko je proveo mjesece odbacujući ozbiljnost pandemije – i vjerovatno lagao o brojkama dok su se zvanični slučajevi popeli na 25.000 i svrstali Bjelorusiju među 25 najgorih sa brojem pogođenih korona virusom po glavi stanovnika.

S druge strane, Singapur, Danska i Latvija su među vladama na koje se gleda kao da su najiskrenije.

Svi su uveliko viđeni kao pokretači ranih i učinkovitih mjera, ali sa različitim strategijama koje su održavale lokalni prijenos korona virusa nižim nego u većini mjesta.

Ali u drugom podsjećanju na opasnosti izvlačenja zaključaka o COVID-19, ispitanici su rangirali "neistinu" Španije i Ujedinjenog Kraljevstva - dvije najteže pogođene države na svijetu - blizu prosjeka i pored manje pogođenih zemalja poput Albanije i Slovačka.

Gužva na radnom mjestu

Mnoge studije su ukazale na uslove na radnom mjestu kao moguće razloge rizika od COVID-19, poput odlaska prevozom na posao i mogućnosti rada od kuće, skučenih radnih mjesta i poštovanje poslodavaca najbolje prakse ili posebnim mjerama protiv pandemije.

U Kaliforniji, jedan pokušaj testiranja pokazao je da je 90 posto onih koji su bili pozitivni na korona virus takođe "izvijestili da ne mogu raditi kod kuće".

Nedavne brojke iz Engleske i Walesa sugerišu da muškarci sa niskom stručnom spremom imaju dva puta višu smrtnost u odnosu na ukupno zaposlene muškarce.

Ali, osim poticanja da se zdravstvenim radnicima pruži odgovarajuća zaštita i priznaju dodatni rizik za radnike u uslužnom sektoru koji ne mogu znati dolaze li u kontakt s zaraženim kupcima, Međunarodna organizacija rada (ILO) odupire se odabiru određenih sektora kao posebno ugroženim.

Umjesto toga, viši stručnjak za zaštitu zdravlja na radu Shengli Niu naglasio je saradnju poslodavaca i lokalnih zdravstvenih vlasti.

"Da biste zaštitili radnike od uticaja ili prenošenja virusa, na radnom mjestu moraju se provesti određene mjere... morate imati politiku i program", rekao je.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG