Pošteno je reći da je Brisel reagovao sa nevjericom na najnoviji potez gruzijske vlade da pokrene opoziv predsjednice zemlje Salome Zurabičvili (Saloma Zourabichvili) zbog posjete stranim zemljama bez odobrenja njene vlade.
Sve nakon što je otputovala u Brisel na razgovore sa predsjednikom Evropskog vijeća Šarlom Mišelom (Charles Michel) 1. septembra.
Ta tenzija između gruzijske vlade i šefa države je već duže vrijeme očigledna, posebno što su slični problemi buknuli u vezi s njenom prethodnom posjetom Briselu krajem maja, kako bi se obratila Evropskom parlamentu. Ali ovo je bio sasvim drugi nivo.
Nekoliko diplomata je reklo, pod uslovom anonimnosti, da ne razumiju baš zašto je loša stvar da predsjednica zemlje koja teži pridruživanju Evropskoj uniji (EU) i koja putuje na svoj trošak da lobira u ime svoje zemlje za status kandidata kasnije ove godine.
Zurabičvili je vrlo cijenjena u Briselu i njeno putovanje u različite zemlje članice kako bi prikupila podršku Gruziji da se približi na korak do konačnog članstva u EU nešto je što se smatra "apsolutno normalnim", "ohrabrenim" i "očekivanim".
Sada je veliko pitanje kakve će to posljedice imati na aspiracije Gruzije za članstvo u EU.
Kasnije u oktobru, Evropska komisija će izdati svoj godišnji izveštaj o proširenju sa preporukama o tome kako dalje sa Gruzijom, kao i sa Moldavijom i Ukrajinom.
A onda će u decembru 27 država članica jednoglasno podržati ili odbiti te preporuke.
Sve dosadašnje naznake iz Brisela govore da će Ukrajini i Moldaviji, koje su već zemlje kandidati, biti preporučeno da pređu u sljedeću fazu – početak pregovora o pristupanju EU.
I da će se to zvanično dogoditi već krajem godine jer se čini da su i sve zemlje članice EU za to.
Obje zemlje jednostavno dobro napreduju sa uslovima koje su obje dobile u ljeto 2022. i, što je još važnije, postoji politička volja da se krene naprijed.
Brisel i pritisak Moskve
Za Gruziju su stvari uvijek bile malo diskutabilne. Već je jedan korak iza Ukrajine i Moldavije, kao zemalja potencijalni kandidat.
Brisel nije vidio isti entuzijazam za integraciju u EU iz Tbilisija, kao kod ove dvije druge istočnoevropske države.
Potezi ranije ove godine, poput pokušaja donošenja zakona o stranom agentu i obnavljanja letova za i iz Rusije za Gruziju, svakako su "podigli obrve" u Briselu.
Jednako kao i komentari najviših vladinih zvaničnika da je proširenje NATO-a to koje je izazvalo invaziju Rusije na Ukrajinu.
Iako Brisel nije zadovoljan potezima Vlade u vezi sa Rusijom i nije se ozbiljno bavio argumentom Tbilisija da bi određeni potezi iz Gruzije mogli "otvoriti drugi front za Rusiju" osim Ukrajine, ipak je postojalo shvatanje o tome da se pritisak Moskve snažno osjeća.
Osim toga, spoljnopolitičko usklađivanje sa EU nikada nije bila jedna od 12 preporuka Brisela kada je precizirao kako zemlja može da nastavi na svom putu ka EU.
Ali najnovija drama oko Zurabičvili dolazi sa još više upitnika. "Letvica za Gruziju za dođe do statusa kandidata je tako niska, ali je na kraju možda neće riješiti", bio je jedan komentar diplomate EU nakon posljednje greške.
Drugi je bio "koliko još autogolova mogu sebi priuštiti?"
Prvi put sam čuo i obrazloženje u Briselu, koje se do sada uglavnom čulo od opozicionih snaga u Tbilisiju, da Vlada zapravo želi da joj se uskraćuje status kandidata sve vrijeme, kako bi mogla da krivi Brisel i pokaže svojim biračima da EU je nestalna i nepouzdana i ionako nikada nije željela Gruziju.
Šta znači Boreljov put u Tblisi?
Mnogo toga sada zavisi od predstojećeg putovanja visokog predstavnika EU za spoljnu politiku i bezbjednost Žozepa Borelja (Josep Borrell) u Gruziju od 7. do 8. septembra.
Obično se ova putovanja najavljuju mnogo više od sedmice dana unaprijed, ali Brisel se suzdržao da potvrdi putovanje neposredno nakon incidenta sa Zurabičvili.
To oklijevanje dovoljno govori i Borelj možda neće dobiti nikakve "pridike" o tome kako se prema Gruziji postupa nepravedno.
To je posljednji napor sa malo preostale dragocjene dobre volje, ali argumenti u prilog statusu kandidata ostaju da važe. Može se sa sigurnošću pretpostaviti da se neće uzeti u obzir činjenica da bi potencijalna nagrada u vidu statusa kandidata ove godine pomogla Vladi u reizboru nekoliko mjeseci kasnije.
Umjesto toga, raspravlja se da je trenutno ponovo impuls kada je u pitanju proširenje EU, s tim da blok ozbiljno razmatra viziju kako bi veći klub izgledao.
Ovaj prozor mogućnosti sada postoji ali možda ne iduće godine kada EU bude zauzeta evropskim parlamentarnim izborima i biranjem novih predsjednika Evropske komisije i Evropskog vijeća.
Drugo što se razmatra je da status kandidata nikome ne vrijedi mnogo, gledajući Bosnu i Hercegovinu koja je prošle godine dobila isti status bez ikakvog napretka ili reformi.
Treći razlog je rizik puštanja Gruzije da isklizne previše iza Moldavije i Ukrajine.
Zatim postoji argument (i dalje najvjerovatniji ishod) da će Gruziji biti ponuđen status uslovnog kandidata, što znači da će postojati uslovi koje je potrebno ispuniti da bi se prešlo na naredni korak – otvaranje pristupnih pregovora.
Ovi uslovi mogu biti ono što je ostalo od originalnih 12. Nakon sastanka sa Zurabičvili, Šarl Mišel je na mreži X (bivši Twitter) objavio da je neohodno fokusirati se na "pravdu, depolarizaciju, deoligarhizaciju" kao i na "izgradnju inkluzivne političke kulture".
U tekstu objavljenom nakon ovog posta navodi se da je Mišel naglasio "potrebu da zemlja dalje produbi neophodne reforme, posebno u oblastima pravosuđa, deoligarhizacije i borbe protiv korupcije i medijskog pluralizma koji su sada neophodni; depolarizacija i izgradnja inkluzivne političke kulture takođe su dio prioriteta."
Svi ovi uslovi su dvosmisleni, naime ne možete izmjeriti kada su ispunjeni. To EU daje slobodan prostor.
Prostor za nove uslove
Ne bi bilo iznenađujuće da bi mogli biti postavljeni i drugi uslovi, na zahtjev različitih država članica.
Na primjer, dobro organizovani parlamentarni izbori u jesen 2024. godine.
Puštanje na liječenje bivšeg predsjednika Mihaila Sakašvilija (Mikheil SaakashviliI) mogao bi biti zahtjev Poljske ili baltičkog trojca Estonije, Latvije ili Litvanije, iako je malo vjerovatno da će to biti eksplicitno navedeno.
Zatim, tu je pitanje vanjske politike EU. To je postalo važnije za zemlje članice EU, posebno u svjetlu sankcija Rusiji.
Nekoliko prijestonica EU iznervirano je što je Gruzija u usklađivanju sa odlukama Zajedničke vanjske i sigurnosne politike (CFSP) pala sa 44% na 31%. Moldavija, pod sličnim političkim pritiskom, ide u drugom pravcu.
To je politička odluka. Komesar za proširenje EU Oliver Varhelji (Oliver Varhelyi), Mađar bliskih veza sa Orbanovom vladom, želi da Gruziji da pozitivnu preporuku u oktobru.
Na kraju, to je do svih komesara u cjelini, ali oni bi trebalo da su skloni proširenju.
U Vijeću nije isključeno da će Mađarska upirati za status kandidata za Tbilisi kao "quid pro quo" (nešto za nešto, lat) da se Ukrajini da zeleno svjetlo za početak pregovora o pristupanju.
Budimpešta je posljednjih mjeseci efikasno koristila svoj veto na različita politička pitanja i to se može ponoviti. Igre su tek počele.