(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Eric Zemmour je populista kojeg voli televizija i koji je zapalio francusku predsjedničku kampanju prije nego što je zapravo počela. Dok je njegov nedavni skok na anketama učinio nervoznim i tradicionalne konzervativce kao i standardno ekstremne desničare Marine le Pen, njegov uspon trebao bi takođe da zabrine predsjednika Emmanuela Macrona, Evropsku uniju (EU), sve države Zapadnog Balkana kao i one istočnije zemlje koje teže članstvu u Uniji jednog dana.
Pošteno je reći da je Francuska našla svog Donalda Trumpa u Zemmouru.
Sličnosti sa Trumpom
Tu se ne radi samo u broju žena koje istupaju sa žalbama o njegovom navodnom seksualnom uznemiravanju. Slično kao i bivši američki predsjednik, njegove pristalice tvrde da on "govori kako jeste" i vjeruju da udarcima na "političku korektnost" on dominira političkom i medijskom scenom.
Sličnosti ne prestaju s tim. Aktivan je na Twitteru i poznat kao televizijski učenjak, Zemmour se ne ustručava od kontroverznih primjedbi o islamu, imigraciji, feminizmu i navodnom političkom i moralnom padu Francuske.
Zemmour je već dva puta bio osuđivan za govor mržnje i poticanje rasnog nasilja dok su drugi sudski slučajevi protiv njega još u toku.
Mnoštvo njegovih kontroverznih primjedbi do danas uključuju tvrdnje da su migrantska djeca bez pratnje iz Afrike i Bliskog istoka ubice, silovatelji i lopovi; da će porast muslimana u Francuskoj, kojih je oko 8 posto, dovesti do građanskog rata; promoviše i teorije zavjere koje govore da će Evropljani postepeno biti zamijenjeni imigrantima.
Napadao je, kako je nazvao "feminizaciju društva" i "LGBTQ propagandu". Zemmour je razmišljao o tome da žene čeznu da njima dominiraju muškarci, sugerisao da bi sva djeca rođena u Francuskoj trebala da dobiju katolička imena i lažno izjavio da je nacistički režim Vichyja u Francuskoj štitio Jevreje tokom Drugog svjetskog rata.
Razlike u odnosu na Trumpa
Ipak, postoje ključne razlike između njega i Trumpa.
Roditelji Zemmoura bili su berberski Jevreji koji su se doselili iz Alžira u Francusku tokom francusko-alžirskog rata 1950-ih., što kritičarima otežava da ga odbace kao običnog bijelca, francuskog rasistu.
On je čovjek koji je sve sam postigao, diplomirao na prestižnom univerzitetu Sciences Po i bio dugogodišnji novinar u uglednom listu Le Figaro. Još važnije, on posjeduje oratorske vještine i intelektualnu prošlost koju francuska javnost očekuje od svojih političkih lidera.
Autor je nekoliko knjiga, uključujući i visoko prodavano Le Suicide Francais (Francusko samoubistvo) koje je očaralo nostalgičare za francuskom prošlošću. A mnogo godina na CNews – desničarska TV mreža koja ima sličnosti sa Fox News - ubijedilo je mnoge njegove fanove da svakoga može da pobijedi u političkom meču. Upravo to bi mogla biti odlučujuća prednost.
Marine le Pen, koja je posljednjih nekoliko godina provela ublažavajući svoje najpopulističkije opaske, bila je posramljena kada se suočila s Macronom u predsjedničkoj debati 2017. godine. Pregazio ju je, osvojivši 66 posto glasova. Doskora je očekivala revanš u aprilu 2022., ali to je sada daleko od sigurnog.
Prošlog mjeseca Zemmour je 16 puta više pretraživan na Googleu nego Le Pen, a nedavna istraživanja javnog mnijenja pokazuju da su u anketama jednaki sa 17 posto, dok Macron vodi s oko 24 posto.
Više nije nezamislivo da bi Zemmour, koji još nije najavio svoju kandidaturu, mogao da izbaci Le Pen i postane Macronov glavni izazivač na proljeće. Sada, ankete kažu da će Macron pobijediti bilo koga od njih dvoje u drugoj rundi, ali očekuje se da će margina njegove pobjede biti oko 10 posto. A do izbora predstoje još mjeseci.
Neki komentatori vjeruju da bi se Zemmorova zvijezda mogla ugasiti jer ga ne podržava etablirana politička stranka. Međitim, sam Macron je svojom pobjedom još 2017. dokazao da to nije preduslov.
Dok je Macron u suštini uništio etabliranu političku ljevicu u zemlji (trenutna kandidatkinja socijalista Anne Hidalgo ima pet posto), Zemmour bi mogao pružiti sličan smrtni udarac etabliranoj Les Républicains desnog centra, koja tek treba da odabere predsjedničkog kandidata i bori se za pridobijanje političke moći.
Dok je Njemačka dala vrlo stabilan rezultat na federalnim izborima ranije ove godine sa smanjenom podrškom ultradesničarskim i ultraljevičarskim opcijama, predviđa se da će više od 40 procenata Francuza glasati za različite populiste u aprilu 2022. Već je jasno da Macron naginje na desnu stranu i oštro govori o imigraciji i bezbjednosti kako bi parirao svojim desničarskim oponentima.
Ovo će takođe imati posljedice šire po Evropi. Već tokom svog prvog mandata, Macron je zadržao šanse Sjeverne Makedonije da započne pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, odbio je liberalizaciju viznog režima za Kosovo, smanjio šanse drugih zemalja Zapadnog Balkana da se pridruže klubu, razblažio jezik proširenja u raznim deklaracijama EU, doveo u pitanje težnje ka EU zemalja kao što su Gruzija, Moldavija i Ukrajina i tražio bliže odnose s Putinovom Rusijom – čak sugerišući popuštanje sankcija Evropske unije nametnutih Moskvi nakon aneksije Krima 2014. godine.
Sa francuskim predsjedničkim izborima u trenutku kada Pariz predsjedava šestomjesečnim rotirajućim predsjedavanjem EU u prvoj polovini godine, Macron želi što manje iznenađenja. A ništa ne bi bilo tako neprijatno za njega kao nategnuti izbori na kojima rizikuje poraz.
Brisel će sa iščekivanjem gledati kako jedna od dvije nezamjenjive države članice balansira na na ivici. Ali čak i ako održi ravnotežu, nemojte očekivati da će biti posebno velikodušna prema svim onim zemljama koje čeznu da jednog dana uđu u EU, jer Zemmourski duhovi i dalje vrebaju iz sjenke.
(Priredila: Asja Hafner)
Facebook Forum