Evropska unija će pokušati pronaći način da finansira podršku Ukrajini u naredne dvije godine dok se čelnici bloka okupljaju u Briselu 18. i 19. decembra.
Potencijalna ključna komponenta toga je takozvani reparacijski zajam za Kijev.
Radio Slobodna Evropa (RSE) razmatra kako bi zajam funkcionisao, koji su glavni problemi i koje su alternative ako ne bude postignut dogovor.
Šta je u igri?
Da budemo jasni: Međunarodni monetarni fond (MMF) procijenio je da Ukrajini treba oko 135 milijardi eura (158,3 milijarde dolara) za naredne dvije godine – suočava se s budžetskim manjkom od 71,7 milijardi eura već sljedeće godine i novac joj treba najkasnije početkom drugog kvartala 2026., dakle u aprilu.
Zapadne zemlje podržavaju ratom pogođenu zemlju direktnom budžetskom pomoći i vojnom podrškom od početka ruske invazije prije gotovo četiri godine, ali predstojeći period može biti drugačiji jer su Sjedinjene Države signalizirale da najvjerovatnije neće slati dodatna sredstva. Teret je stoga na EU i drugim zemljama G7 da preuzmu inicijativu – i to uskoro.
Šta je reparacijski zajam?
Prvi put ga je spomenula predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u važnom političkom govoru u septembru, a tokom jeseni se smatrao prekretnicom za Ukrajinu. Ideja, detaljno predstavljena početkom decembra, jeste da se novčana vrijednost zamrznute ruske državne imovine u EU iskoristi tako što bi se preusmjerila u reparacijski zajam za Ukrajinu, koji bi Kijev morao vratiti samo u malo vjerovatnom scenariju da Rusija počne plaćati reparacije.
Brisel naglašava da ovo nije konfiskacija ruske imovine, već da će novac biti zamijenjen obveznicama ili gotovinom koje izdaje Evropska komisija, a garantuju ih države članice EU i potencijalno druge zemlje koje žele učestvovati u programu.
Šta je s obnovom EU sankcija?
To je jedan od osjetljivih dijelova – ali izgleda da su ambasadori EU 11. decembra pronašli rješenje. Zamrznuta ruska imovina u bloku ostaje zamrznuta samo zato što 27 država članica EU dvaput godišnje jednoglasno produžava sve finansijske sankcije uvedene Moskvi.
Problem koji su mnogi predviđali je očigledan: Šta ako zemlje naklonjene Kremlju, poput Mađarske i Slovačke, ubuduće odbiju dati zeleno svjetlo?
Na scenu su stupili neki od najkreativnijih pravnih stručnjaka u Briselu i predložili da se zaobilazno rješenje pronađe korištenjem člana 122 Ugovora o EU. Ovaj član omogućava državama članicama da odluče "u duhu solidarnosti između država članica, o mjerama koje su prikladne za ekonomsku situaciju".
Pravni stručnjaci EU vjeruju da je ovo način da se, zbog ogromnih političkih i ekonomskih pitanja, osigura da se obnova sankcija može vršiti kvalifikovanom većinom umjesto jednoglasno. I ne bi se morala obnavljati svakih šest mjeseci. Većina država članica EU izgleda da se slaže s ovim tumačenjem, i prijedlog je prihvaćen.
To je korak bliže realizaciji reparacijskog zajma za Ukrajinu, ali i neistraženo pravno područje koje ima velike političke implikacije i vjerovatno će biti testirano na sudu EU od strane zemalja koje ne žele da budu marginalizovane.
Koliko novca je u pitanju?
Mnogo je različitih brojki, pa da ih razjasnimo: Oko 140 milijardi eura ruske državne imovine drži belgijska finansijska kompanija Euroclear.
Tu je i dodatnih 25 milijardi eura ruske državne imovine u bankama širom EU, uglavnom u Francuskoj, ali i u jednoj belgijskoj privatnoj banci, na Kipru i u Njemačkoj. Dakle, ukupno 165 milijardi eura.
Ali reparacijski zajam je dio šireg finansijskog paketa vrijednog do 210 milijardi eura, prema Evropskoj komisiji. To uključuje i 45 milijardi eura koje će se koristiti za otplatu G7 zajma Ukrajini iz 2024. godine.
Još pratite? Dobro, jer postoji još jedna cifra koju koristi Evropska komisija: 90 milijardi eura. To je stvarni iznos koji bi EU stavila na raspolaganje Ukrajini u 2026. i 2027. godini, što odgovara otprilike dvjema trećinama finansijskih potreba Ukrajine. Brisel se nada da će ostalu trećinu pokriti međunarodni partneri poput Kanade, Japana, Norveške i Ujedinjenog Kraljevstva.
Koje su glavne prepreke?
Belgija, koja drži većinu novca, ima mnogo primjedbi. Njen premijer Bart De Wever iznio ih je i na konferencijama za medije i u pismima upućenim raznim evropskim liderima posljednjih sedmica i mjeseci, a Von der Leyen i njemački kancelar Friedrich Merz vodili su duge razgovore s njim kako bi ga pridobili. Jesu li uspjeli? Izgleda da još nisu.
Ovaj zajam je zapravo trebao biti barem politički odobren kada su se lideri sastali na samitu u Briselu u oktobru, ali De Wever je tada ostao čvrsto pri svom stavu.
Očekuje se da će razgovori, koji počinju 18. decembra, trajati i tokom narednog dana. Već se govori u hodnicima EU o mogućem vanrednom samitu početkom januara ako ne bude rješenja.
Vrijedi napomenuti da se reparacijski zajam može usvojiti kvalifikovanom većinom (55 posto država članica EU koje čine 65 posto ukupne populacije EU). Dakle, Belgija može biti marginalizovana iako su svi, do sada, obećali da će ih uključiti. Belgija, s druge strane, prijeti da će tužiti EU ako njeni zahtjevi ne budu ispunjeni.
Od čega Belgija zapravo strahuje?
Od mnogo toga. Prije svega, ruske odmazdu protiv Belgije i Eurocleara. To znači i finansijske konfiskacije i pravne sporove. Zato zemlja traži eksplicitne finansijske garancije od drugih prijestonica EU u slučaju da Moskva nekako uspije vratiti novac.
Rasprava sljedeće sedmice će se uglavnom voditi o tome u kojem obliku će te garancije biti, koliko brzo će biti dostupne i koliko dugo. Belgijski zahtjev je da garancije premaše 140 milijardi eura u Euroclearu kako bi pokrile i potencijalne pravne sporove, te da novac bude dostupan u roku od nekoliko dana.
Mogu li druge zemlje EU ispuniti belgijske zahtjeve?
Djelimično. Većina je spremna ponuditi bilateralne finansijske garancije na osnovu bruto nacionalnog dohotka (BND) zemlje.
Njemačka je naznačila da može osigurati oko 25 posto zaštitnog fonda prema ovom ključu. Ali potrebno je da što više zemalja učestvuje, inače će teret biti veći za one koje su se obavezale na ovaj plan.
Mađarska i Slovačka su obje naznačile da neće učestvovati, ali njihov BND je zanemarljiv. Međutim, druge evropske ekonomske sile poput Italije i Francuske moraju biti uključene.
Govori se da bi većina zemalja EU zajedno mogla osigurati do 200 milijardi eura, ali samo na dvije godine, jer bi novi višegodišnji budžet EU trebao stupiti na snagu 2028. i osigurati buduću zaštitu.
Evropska komisija je također obećala uspostaviti "mehanizam likvidnosti" koji može odmah pozajmiti novac vladama kako bi se osiguralo brzo isplaćivanje garancija ako bude potrebno. Izvršno tijelo EU također radi na pravnom prijedlogu za zaštitu država članica EU i njihovih banaka od pravnih mjera odmazde Moskve, iako detalji još nisu jasni.
Postoji li Plan B?
Da, Evropska komisija je predstavila alternativni plan kada je objavila prijedlog reparacijskog zajma. Plan B je da Evropska komisija izda zajednički dug i osigura ga putem svog budžeta.
Postoje dva problema s tim.
Mnoge države članice nisu posebno sklone gomilanju duga koji će njihovi porezni obveznici kasnije morati otplaćivati. A ova mjera zahtijeva jednoglasnost, a Mađarska je jasno stavila do znanja da nije zainteresovana da da svoj pristanak.
Potencijalni Plan C bio bi da pojedine države članice direktno daju novac Kijevu, ali malo je evropskih političara, ograničenih nultim ili niskim rastom, spremno dopustiti svojim građanima da plate nešto za što smatraju da je Rusija u konačnici odgovorna.
Priredila Elvisa Tatlić