Dostupni linkovi

Nepoznati kući, priznati u svijetu


Nastup Naomi Druškić u Carnegie Hall-u, foto: Branka Druškić
Bosna i Hercegovina, kao i ostale zemlje regiona, riznica je talenata koje, uprkos brojnim uspjesima, ne prepoznaju lokalne zajednice.

Talenat mlade bosanskohercegovačke pijanistkinje Naomi Druškić uočen je rano. Nakon upisa u baletni studio, tada šestogodišnju Naomi privukao je zvuk klavira, pa su je roditelji upisali u osnovnu muzičku školu. Ko bi znao da će joj to definisati budući poziv - pojašnjava Naomi:

„Obično sve te male curice krenu na balet, ali rijetko koja završi. I ne možete vi kao mali znati šta ćete biti. Možete krenuti u srednju školu na fakultet, ili ostalo šta želite, ali tek kasnije uvidite šta ste stvarno htjeli.“

Sa sedam godina Naomi je osvojila prvu nagradu, a imala je i čast zasvirati sa muzičarima Sarajevske filharmonije. Sada, sa 12 godina, i više od toliko prestižnih nagrada, ona je učenica srednje muzičke škole.

Možda Naomin talenat BiH još nije prepoznala, ali svakako jeste ostatak svijeta. Ne prestaju pozivi na gostovanja i predstavljanja.

Nakon prošlogodišnjeg srebra na takmičenju u Singapuru, ove je godine u New Yorku osvojila i zlato na međunarodnom takmičenju za muzičke talente. Riječ je o prestižnim takmičenjima koja zahtijevaju pretkvalifikacije.

Jedina barijera koja ovoj pijanistkinji stoji na putu blistave karijere je ta što joj obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava da zbog godina svoje znanje već sada usavršava na akademiji.

„Htjela sam da idem na neki univerzitet, ali oni ne primaju nikoga mlađeg od 18 godina. Ali svakako idem na akademiju. Želim nastaviti baviti se klavirom, ali također voljela bih početi svirati violinu“, kaže Naomi Druškić.

Možda njezin talenat Bosna i Hercegovina još nije prepoznala, ali svakako jeste ostatak svijeta. Ne prestaju pozivi na gostovanja i predstavljanja. Naomi uskoro kreće na put:

„Sredinom augusta idem u Kinu, u Peking, gdje ću učestvovati na nekoliko koncerata, a imat ću i jedan solistički koncert.“

Do finala u New Yorku

Renata Kurtalić
Sarajka Renata Kurtalić oduvijek je pjevala, počevši od dječijih šlagera i horova do samostalnih nastupa u prestižnim sarajevskim kafićima i restoranima.

Pohađala je solo pjevanje u srednjoj muzičkoj školi, a kasnije i na akademiji. Njezin talenat prepoznali su mnogi, kaže Renata:

„Profesorica u srednjoj školi me prijavljivala na takmičenja. Kad sam bila četvrti razred, učestvovala sam na federalnom takmičenju u Bihaću gdje sam osvojila specijalnu nagradu sa maskimalnih 100 poena. Poslije toga imala sam mnoge koncerte. Pjevanje je jedino što znam raditi i smatram da mi to najbolje leži.“

Renata je jedina predstavnica iz zemalja Zapadnog Balkana koja je ušla u drugi krug svjetske potrage za najbolji ženski vokal u organizaciji kozmetičke kuće „Avon“. Takmičenje se održava preko interneta, gdje posjetioci glasaju, te omogućuju svojim favoritkinjama prolaz dalje - i tako do finala, koje će najesen biti održano u New Yorku, pojašnjava Renata:
Evidentan je problem, navodi Renata Kurtalić, što BiH ne prepoznaje da kulturom i umjetnošću može sebi izgraditi bolju sliku u očima međunarodne javnosti.

„Bilo je 5.000 prijava iz cijeloga svijeta. Otišli smo u Pariz i snimili dva videa za dvije runde takmičenja. Od samog početka takmičenja bila je lista pjesama gdje je svaka kandidatkinja trebala odabrati pjesmu i otpjevati je pred kamerama. Inače, do 20. juna se može glasati na stranici www.avonvoices.com. Kao i svaki krug, ne očekujem ništa. Vidjet ćemo. Ima jako dobrih pjevačica.“

No, evidentan je problem, navodi Renata, što Bosna i Hercegovina ne prepoznaje da kulturom i umjetnošću može sebi izgraditi bolju sliku u očima međunarodne javnosti.

„Država ne podržava uopšte nikakve pravce u bilo kojoj umjetnosti. Ustvari, država ne ulaže u ono u čime bi se trebala sama predstavljati. I zato talenti idu vani da bi mogli nešto postići - jer neće ovdje da propadaju“, kaže Renata.

Podrška poslije deset godina

Amira Medunjanin
Bh. umjetnica osebujnog glasa Amira Medunjanin početkom jula promovisat će novi studijski materijal.

Kao rezultat uspješne dvogodišnje saradnje Amire i eminentnog jazz pijaniste rodom iz Srbije - Bojana Zulfikarpašića, nastao je album „Amajlija“.

Riječ je o spoju tradicionalne muzike iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Kosova urađenih u savremenoj obradi. Na albumu učestvuju vrsni muzičari, kaže Medunjanin:

„Bojan je zadužen za sve aranžmane na albumu i producent je istog. Pozvala sam još nekoliko muzičara da sve to skupa nekako obojimo. Bachar Khalife svira perkusije, Nenad Vasilić kontrabas, Walter Quintus je koproducent, sound inžinjer koji je sve to snimio.“

Ipak, ponekad Bosna i Hercegovina prepozna šta je kvalitet i u šta treba ulagati. Primjer je Amira Medunjanin koja je, nakon desetogodišnjeg rada, dobila podršku vlastite države.

„Federalno ministarstvo kulture i sporta su me, mislim, po prvi put podržali u ovom projektu, kao i gradska uprava Sarajeva, te Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. Iskreno, jako sam iznenađena“, kaže Amira.

Naomi, Renata i Amira samo su neki od primjera mladih, perspektivnih bosanskohercegovačkih umjetnika koje država svakako treba podržati kako se ne bi dešavalo da jednom, nakon što se otisnu u bijeli svijet i tamo budu prepoznati, tek tada dobiju naklonost i sredine iz koje dolaze.
XS
SM
MD
LG