Dostupni linkovi

DS i LDP gubitnici “belih listića”


Ilustracija
Ilustracija
Avet “belih” listića nadvija se nad predizbornom Srbijom. Ova opcija građanskog protesta da se ispuni građanska dužnost učešća na izborima, ali da se ne zaokruži nijedna partija jer su sve izgubile poverenje birača, pa su, prema tome nelegitimne, čim se pojavila izazvala je pravu paniku u redovima srpskih političkih stranaka - i onih na vlasti i onih u opoziciji.

Najpre su se povezali preko društvenih mreža, a onda, pre otprilike mesec dana mladi u Beogradu počeli prikupljanje glasova za peticiju kojom bi se promenio izborni zakon tako da se već za izbore 6. maja uvede i opcija takozvanih „belih“ listića. Na promotivnim flajerima ove akcije mladih moglo se pročitati: „Dosta je, nula za nule“. Objašnjava jedan od promotera ove ideje:

„Ideja je da na glasačkom listiću već na predstojećim majskim izborima imamo posebno opredeljenje, dakle, ne listu, nego posebno opredeljenje, koje glasi – NE GLASAM NI ZA JEDNU OD PONUĐENIH LISTA, ODNOSNO, KANDIDATA – i da u slučaju da to opredeljenje osvoji najveći broj glasova, izbori moraju da se ponove. Po članu 2 važećeg ustava, suverenitet u ovoj zemlji potiče od građana, a ne od političkih stranaka ili političkih organizacija. Mi ne mislimo da su oni svi isti, ali su jednako nesposobni da vode ovu zemlju. Poruka je, dakle, ili NULA ili X – ili promena izbornog zakona ili nevažeći listić kao jedina realna alternativa“, kaže promoter opcije praznih listića.

Akcija nije urodila izmenom zakona, ali duh „belih“ listića je tu. I opcija. Ona najviše ljuti mainstream političke partije, čiji lideri su je, poput doajena Demokratske stranke Dragoljuba Mićunovića, najpre pomešali sa apstinencijom, a onda svrstali među najmorbidnije političke ideje i čak proglasili za jednu vrstu voajerizma. Ni opozicija nije bila milostivija. Lider Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović opciju „belih“listića zalepio je etiketom defetizma i neodgovornosti.

Njegova bivša saradnica Vesna Pešić nije, međutim, iznenađena paničnom reakcijom stranaka. Tim pre što će, kako je ocenila, upravo DS i LDP biti najviše pogođene “belim listićima”.

Poruka je jasna – deo građana je nezadovoljan vlašću koja se izjasnila kao proevropska, a čiji su rezultati veoma loši. Dakle, kao birač želite da kaznite tu stranku ili koaliciju, a sa druge strane ne želite da glasate ni za opozicione partije, pošto procenjujete da nisu ništa bolje od onih u vlasti. „Belim“, odnosno, praznim, listićem izražavate protest jer nećete da glasate za korumpirane stranke. Šaljete im, dakle, poruku, da nemaju više vaše poverenje, da su izgubile legitimitet, da moraju da se menjaju ili da na političkoj sceni moraju da se pojave nove političke opcije koje će služiti opštem interesu. Ukoliko bi u nekoliko izbornih ciklusa izrasla kritična masa „belih“ listića, bio bi to dramatičan signal političkim partijama da se sa takvim deficitom legitimiteta ne može dugo, niti nekažnjeno, ostati na vlasti.

Šta građani misle o opciji „belih“ listića, da li su za i li protiv njih – testirali smo u našoj anketi sa Beograđanima:



Oko ideje „belih“ listića nema konsensusa ni u građansko-intelektualnoj eliti Srbije.

Istoričarka Dubravka Stojanović je protiv kampanje praznih listića. Evo zašto:

„Ja verujem u predstavničku demokratiju, a osnova te demokratije jesu izbori. Osnovna ideje predstavničke demokratije je da artikuliše i kanalizuje sukobe koji postoje u svakom društvu i da to radi preko institucija. Dakle, ako mi suspendujemo izbore, a samim tim, i omalovažimo institucije koje iz njih proizlaze, mi taj sukob guramo na ulicu i stvaramo jednu novu predrevolucionarnu ili revolucionarnu situaciju. Moje iskustvo kao istoričarke jeste da su nas upravo te vaninstitucionalne, pučističke, zavereničke smene vlasti koštale u istoriji gotovo isto kao naši ratovi“, ocenjuje Stojanovićeva.

Između revolucije i utopije

Profesorka prava Vesna Rakić Vodinelić veruje, na drugoj strani, da bi „beli“ listići mogli uozbiljiti političku scenu u zemlji i ne smatra da oni predstavljaju vaninstitucionalni, odnosno, revolucionarni način promene vlasti:

“Kroz te ,bele, ili prazne glasove građani prilikom izbora, u okviru sistema predstavničke parlamentarne demokratije izražavaju razne vrste svojih nezadovoljstava i zato ja bele listiće ne posmatram kao neku revolucionarnu meru; naprotiv, mislim da su oni uklopivi u sistem parlamentarne demokratije, pa čak i ove kakva postoji kod nas. Da je to tako uveravaju me neki pokušaji da se uvaže beli listići koji su izvršeni u Evropi. Jedan je učinjen u Švedskoj, gde je zatraženo da se beli listići ne označavaju kao nevažeći već kao posebna oblast kojom se izražava protestno glasanje. Nešto slično učinjeno je i u Švajcarskoj, u kantonu Vod“, navodi profesorka Rakić Vodinelić.

Dubravka Stojanović objašnjava iz kojih još razloga ne prihvata argument „nemam za koga da glasam“:
Vesna Rakić Vodinelić
Vesna Rakić Vodinelić

„Reći – nemam za koga da glasam – znači zapravo da vi polazite od jednog utopističkog društvenog i političkog koncepta gde će baš postojati neko idealno vaš s kojim ćete se vi baš savršeno slagati. Mislim da je to nerealno i naivno. Ja nikada nisam imala nekog baš svog, idealnog, za koga bih glasala, ali uvek u ponudi može da se nađe nešto što je bar približno blizu vrednosti i ideala u koje verujem. Dakle, verujem da bih pronašla neku ovakvu opciju da glasam za nju jer smatram da je to s moje strane odgovorno. Ja, dakle, želim da podržim nekog kandidata koji nije ova vlast, a koji nije ni najveća opoziciona stranka. Prema tome, nikakva idealna situacija se ne može očekivati, pogotovo ne u našem društvu, ali opet smatram obavezom da vlast menjam na institucionalni način; ili, ako se vlast ne promeni – onda da se na nju bar utiče na taj način“, obrazlaže Dubravka Stojanović.

Vesna Rakić Vodinelić ocenjuje, međutim, da meta „belih“ listića u Srbiji nije parlamentarna demokratija, nego partokratija, sistem u kojem su partije izbornim zakonima i ustavnim ustrojstvom suverenitet uzele iz ruku građana. Takav sistem, naglašava, prestao je da postavlja pitanje političkog legitimiteta vlasti sa stanovišta odnosa političkih partija prema građanima:

„Postoji nekoliko mesta u Ustavu koja omogućavaju partokratsku, a ne demokratsku, vladavinu. Pre svega, Ustav propisuje da poslanik može staviti svoj mandat na raspolaganje političkoj stranci, dakle, da on nije gospodar svog mandata, pa, prema tome, da ne izvodi svoj legitimitet iz građana koji su mu dali glas nego iz partije na čijoj se listi našao. Takvo naše ustavno rešenje je veoma mnogo kritikovano od strane različitih organa Evropske unije i tražena je promena. Izvršena je jedna promena koja je sa stanovišta Ustava bila moguća, ali koja nije bila dovoljna. Drugo, sistem podele vlasti nije uspostavljen tako da se omogućava stvarna podela između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti – što se, nažalost, i pokazalo prilikom takozvane reforme pravosuđa. Na taj način se, još jednom i još više, pogoduje vladavini političkih stranaka, umesto vladavini demosa, to jest politički osvešćenog naroda“, ocenjuje Vesna Rakić Vodinelić.
XS
SM
MD
LG