I Menzel na obljetnici JAK-a u Malom Lošinju

Četrdeset i pet premijera, preko stotinu Lošinjana koji su svih ovih godina prošli kroz kazalište, suradnja sa redateljima poput Ivice Kunčevića i Vladimira Gerića, kompozitorima poput Arsena Dedića ili Alfija Kabilja ili scenografima i slikarima poput Voje Radoičića, ali – prije i iznad svega – ljubav za teatar. Za naš radio govori Boris Šegota, koji je u JAK-u tek – 29 godina!

Što biste radili da nema JAK-a?

„Ne znam. Ponekad o tome razmišljam i ništa mi pametno ne pada na pamet. Naime, JAK je za sve nas koji u njemu radimo jedan drugi život, koji nas oplemenjuje i koji nam stvara beskrajne ugode.“

Namjerno smo priču započeli s Borisom, jer – on je ipak „vlast“.

„Ja sam predsjednik teatra. Ta funkcija vuče još iz prethodnog režima, ali mi to nismo mijenjali, jer za tim nema potrebe. Zvao se ti ovako ili onako, posao ti je samo veći.“

Barbara Šurlina bavila se kazalištem u srednjoj školi, a nakon diplome vratila se u Lošinj i u JAK. Zašto?

„Mislim da je JAK našao mene, ne ja JAK. Moja nona je bila kostimograf u JAK-u, otac je glumio u JAK-u, mama je bila blagajnica u JAK-u, brat je radio na svjetilma. Cijela obitelj je u tome i JAK mi je ljubav od malih nogu.“

Riječanka Tamara Bogunović došla je pred dvadesetak godina na Lošinj kao pravnica u općinu. U dosta snažnoj konkurenciji, ona nerijetko igra fatalne zavodnice. Sve je počelo prijedlogom kolegice s posla, tada već angažirane u JAK-u:

„Rekla mi je da im u kazalištu treba šaptač za jednu predstavu. Kako sam tada došla, tako sam i ostala.“

U kazalištu ima od osnovnoškolaca do pedesetogodišnjaka. Elmedin Bijelić pripada mlađoj generaciji:

„U kazalištu JAK sam zadnjih pet-šest godina. Glumio sam u devet predstava. Mi mladi smo u jaku jer volimo kazalište. To je prvenstveni razlog.“

Barbara se sjetila anegdote tijekom gostovanja u Čavlima iznad Rijeke, kada je taman usred presvlačenja i priprema za predstavu zapuhao snažan neverin:

„Kulise su bile od platna. U trenutku kad je zapuhao vjetar, svi smo se vidjeli u ,privatnim‘ elementima, poluobučeni. Ali, to je bilo jako simpatično. I bez obzira na to, dobili smo jako velike pohvale publike. Ja sam imala običaj provirivati kroz zastore i gledati kolege kako glume. Jedna starija kolegica me je jednom gurnula, tako da sam ja uletjela na svenu sva zbunjena i brže-bolje se vratila nazad. To je bilo ,krštenje‘, svi su nečim sličnim morali proći.“

Obljetnica je obilježena premijernim prikazivanjem komedije češkog autora Jaroslava Vostrýja „Tri u drugom“, u režiji Radovana Marčića. Međutim, kako je Vostrý nakon sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj pao u nemilost, komad je tada potpisao tada već renomirani redatelj Jiří Menzel. Oscarovac Menzel, koji posljednjih godina dosta radi po Hrvatskoj, pogledao je premijeru komada, čijoj je promociji pripomogao, i u izjavi za naš radio pohvalio lošinjsku glumačku ekipu.

„Amaterski teatar je odlična stvar, pogotovo u ovo vrijeme kada nas sa televizijskih ekrana bombardiraju glupostima. To oduševljenje s kojim oni rade kazalište zaslužuju svaku pohvalu i doista ih cijenim zbog toga.“