Dostupni linkovi

Nisam odavde


Subota, 19. februar 2005. godine
Šta će biti sa nama? Takvom žalopojkom mogao bi se započeti svaki dnevnički zapis odavde. Vremenom bi ova fuga izgubila svako dublje značenje i pretvorila bi se u neku vrstu Beketovskog apsurda. Ovakvom stanju stvari nesumnjivo pomaže ponavljanje situacije i tema koje se stalno dešavaju kao osudna istorijska pitanja. Sada je na redu odnos Srbije i Crne Gore. U Sava centru se okupila politička alternativa, ljudi iz GSS-a i Centra za savremenu politiku. Glavne zvezde skupa Milo Đukanović i Čeda Jovanović.

Uveče, na svim televizijama, otvara se nova stara tema – Zajedno ili odvojeno? I odmah reakcija aktuelne vlati i opozicije Skupštini i izvan nje. Meni bi bilo sasvim dovoljno objašnjenje, to jeste, davanje garancija da, bez obzira kako se ovo završi, neće biti nasilja ni sa jedne strane, da će imovine, sloboda kretanja i ravnopravnost građana Srbije i Crne Gore biti očuvana. Sve ostalo spada u predmet besmislenih političkih spekulacija.

Nedelja, 20. februar 2005. godine
Nedeljom se održava privid stabilnosti i rutine. To je vreme da se pročitaju nedeljnici i dvobroji. Raduje me da je vreme krenulo sa suočavanjem sa prošlošću, po principu - gde su, šta rade. Prvi je Milorad Vučelić. Uzbudljiva biografija. Ubila se za jednog Klausa Mana. Trebalo bi napraviti novi srpski prevod njegovog Mefista. Bilo bi tu mesta za mnoge Vučeliće. U međuvremenu razgoreva se nova afera, ona sa sadašnjim šefom BIA, Radetom Bulatovićem. U utisku nedelje sivilo koje odražava klimatsku situaciju. Meni je unuk rekao da je on opasna veštica i to me je držalo ceo dan da budem bodrog duha.

Ponedeljak, 21. februar 2005. godine
Još uvek reagovanje na Crnogorce. To je nekako u senci gromoglasne najave da se general Vojske Republike Srpske, Milan Gvero, dobrovoljno predao Haškom tribunalu. Pošto je Gvero bio zadužen za moral u vojsci, reč je o visokomoralnoj odluci.

Utorak, 22. februar 2005. godine
Stiže i zvanični predlog Đukanovića. Razdruživanje pa udruživanje. Odjeci insajderske priče Bebe Popovića i dalje stižu. Ko zna šta još Beba ima u rukavu. Sa svakim novim dokazom slede nova objašnjenja i poricanja. Bulatović je u problemu. U problemu je i ministar pravosuđa Zoran Stojković koji sada objašnjava da nije čitao transkript prisluškivanog razgovora između Bagzija i njegovog advokata. A prvo je tvrdio da je to izmišljotina Miše Vasića. Zanimljivo. A u Sava centru Brana Crnčević preuređuje sopstvenu poeziju pa čita novu nacionalnu verziju svoje pesme od pre tridesetak i više godina. Ovde se slabo pamte takvi detalji. Tako su se lepo okupili braneći lik i delo Šešelja da je prava šteta što nije bilo direktnog televizijskog prenosa. S obzirom koliko su radikali prisutni na medijima, to pomalo iznenađuje.

Sreda, 23. februar 2005. godine
U međuvremenu je Boris Tadić, predsednik Srbije, u Kini. Odatle se oglašava da je za opstanak zajednice Srbije i Crne Gore. Pre toga je rekao da je prioritet Srbije ulazak u Evropsku uniju. To nije u kontradikciji. Samo se naglasilo šta je važnije. Siguran sam da je većini građana Srbije to takođe prioritet, da budu građani Evrope, a makar tako i građani Crne Gore, pa i Kosova.

Četvrtak, 24. februar 2005. godine
U Vremenu objavljena dva zanimljiva pisma, Vučelino i Strujino. Eto kako je lako braniti se kada su dosijei saradnika policije ostali nedodirljivi. Ko zna? Možda bi se oni mnogo lakše odbranili da se svi dosijei otvore. Ne znam, nemam pojma, nisam odavde.

Petak, 25. februar 2005. godine
Nova afera – Boris Tadić odbio da potpiše novi Zakon o radu. Neko je, izgleda, loše skidao ovaj zakonik iz skupštinske dvorane. Kako reče ministar Lalović - teško je to, mnogo se galami, peva, škripi zubima. Kao da i to ne može da uđe u zakon. Baš čudno. Dinkić kaže da zakon ne sme da prođe. Vrlo zanimljiv koalicijski odnos. U međuvremenu je sa zapada došlo novo zahlađenje. Još će se ovde čekati na mlade krompiriće.
XS
SM
MD
LG