Veoma različite komentare ima akcija Udruženja penzionera ''Mojkovac'', koje rasprodaje na kredit jagnjeće meso u osam mjesečnih rata. Penzioner:
''Kod nas bi najbolje bilo, što se penzionera tiče, da samo meso...''
Od oko 1 400 mojkovačkih penzionera jagnjetinu je dobilo njih 200, a za narednu isporuku prijavljeno je još toliko. Teško socijalno stanje u tom sloju društva ilustruje podatak da 92% penzionerskih čekova ne prelazi mjesečnu visinu od stotinu eura. Milivoje Marković je uzeo jagnje, zadovoljan je kvalitetom mesa, ali i nezadovoljan, jer kaže, mora da živi na kredit:
''Jedanput da nešto uzmem jevtinije. Ovo mi je prvi put da nešto uzmem preko '''penzionera'', drugo ti ništa nijesam uz'o.
RSE: A ljetovanje?
MARKOVIĆ: Jesam jedanputa za četeres godina, vala sam mnogo ljetov'o.
RSE: Imate li neki drugi kredit?
MARKOVIĆ: Imam.
RSE: Koliki je taj mjesečno kod banke?
MARKOVIĆ: Četeresdva eura.
RSE: Koliko Vam ostane penzije?
MARKOVIĆ: Dvades'. Pa nemam bez sto eura penzije, a četeresjednu godinu radio, brate mili.
Na kredit živi i Dragiša Vukadinović:
VUKADINOVIĆ: Sjutra treba da ga odužim, znaš.
RSE: A kad odužite hoćete li opet kredit?
VUKADINOVIĆ: Ako ne umrem, 'oću. Ha, ha, ha!
Julka Grba živi od srbijanske penzije svoga muža. Nezadovoljna jer ih jagnjad na kredit ne sljeduju:
''Ali moj je muž penzionisan u Srbiju, pa nema u Crnu Goru ništa da dobija. Ni odmaranja, ni liječenja, ni ništa. A ja. Zahvaljujem se Vladi Crne Gore, ona je dobra, pa iako nije to cvet''.
Radoje Pajević ima sve pohvale na račun Udruženja penzionera zbog prodaje jagnjadi na kredit. Pri tome je on, kaže, veoma ponosan i na svoj apetit:
''Mogu sad trećinu jagnjeta da pojedem.
RSE. Pa, koliko će trajat ovo jagnje?
PAJEVIĆ: Ovo jagnje. Eh, neće s triputa. Može biti za jedno mjesec dana da pomakne pomalo, onda nekad za ručak, nekad za večeru, nekad...
Sa stodvadeset eura mjesečno Rosa Ratković sebi nije u mogućnosti da priušti jagnjeće meso:
''Jevtino nijesmo u stanju 'nako da je godinu dana vučemo i da je platit ne možemo, jer su nam penzije užasno male''.
U svakom slučaju može se reći da su, kao i mnogo čemu u Crnoj Gori, dominantna dva i to sasvim oprečna mišljenja. Penzioneri:
''Jagnjetina se plaća, bogomi. Nije džabe. Nemam dalji komentar''.
''Ovo je odlično, ne more bit bolje za penzionere. Jest da nam je mala penzija, ali opet jevtinije no na prodavnicu''.
Glas jagnjeta sve je rijeđi, dok u Mojkovcu na dan distribucije mesa u mnogim kućama mirišu jagnjeće džigerice i kuvane jagnjeće glave. Predsjednik Udruženja penzionera ''Mojkovac'' Maksim Blažević kaže da je njihova akcija naišla na izvanredan prijem. Nakon Bijelog Polja i Mojkovca ona će se proširiti i na ostale crnogorskeopštine. Akcijom se sa jedne strane pospješuje stočarstvo u Crnoj Gori, a sa druge se popravlja teška socijalna slika penzionera:
''Ovo je jedno izvanredno riješenje. To je pozdravio svaki građanin, ne samo penzioner. Pošto je interesovanje veoma naraslo, mi smo zvanično obavijestili penzionere da će druga sljedeća isporuka biti obavljena do 10.oktobra i na kraju dobar apetit u ekološkoj ishrani i još bolje zdravlje mi smo poželjeli svim penzionerima''.
''Kod nas bi najbolje bilo, što se penzionera tiče, da samo meso...''
Od oko 1 400 mojkovačkih penzionera jagnjetinu je dobilo njih 200, a za narednu isporuku prijavljeno je još toliko. Teško socijalno stanje u tom sloju društva ilustruje podatak da 92% penzionerskih čekova ne prelazi mjesečnu visinu od stotinu eura. Milivoje Marković je uzeo jagnje, zadovoljan je kvalitetom mesa, ali i nezadovoljan, jer kaže, mora da živi na kredit:
''Jedanput da nešto uzmem jevtinije. Ovo mi je prvi put da nešto uzmem preko '''penzionera'', drugo ti ništa nijesam uz'o.
RSE: A ljetovanje?
MARKOVIĆ: Jesam jedanputa za četeres godina, vala sam mnogo ljetov'o.
RSE: Imate li neki drugi kredit?
MARKOVIĆ: Imam.
RSE: Koliki je taj mjesečno kod banke?
MARKOVIĆ: Četeresdva eura.
RSE: Koliko Vam ostane penzije?
MARKOVIĆ: Dvades'. Pa nemam bez sto eura penzije, a četeresjednu godinu radio, brate mili.
Na kredit živi i Dragiša Vukadinović:
VUKADINOVIĆ: Sjutra treba da ga odužim, znaš.
RSE: A kad odužite hoćete li opet kredit?
VUKADINOVIĆ: Ako ne umrem, 'oću. Ha, ha, ha!
Julka Grba živi od srbijanske penzije svoga muža. Nezadovoljna jer ih jagnjad na kredit ne sljeduju:
''Ali moj je muž penzionisan u Srbiju, pa nema u Crnu Goru ništa da dobija. Ni odmaranja, ni liječenja, ni ništa. A ja. Zahvaljujem se Vladi Crne Gore, ona je dobra, pa iako nije to cvet''.
Radoje Pajević ima sve pohvale na račun Udruženja penzionera zbog prodaje jagnjadi na kredit. Pri tome je on, kaže, veoma ponosan i na svoj apetit:
''Mogu sad trećinu jagnjeta da pojedem.
RSE. Pa, koliko će trajat ovo jagnje?
PAJEVIĆ: Ovo jagnje. Eh, neće s triputa. Može biti za jedno mjesec dana da pomakne pomalo, onda nekad za ručak, nekad za večeru, nekad...
Sa stodvadeset eura mjesečno Rosa Ratković sebi nije u mogućnosti da priušti jagnjeće meso:
''Jevtino nijesmo u stanju 'nako da je godinu dana vučemo i da je platit ne možemo, jer su nam penzije užasno male''.
U svakom slučaju može se reći da su, kao i mnogo čemu u Crnoj Gori, dominantna dva i to sasvim oprečna mišljenja. Penzioneri:
''Jagnjetina se plaća, bogomi. Nije džabe. Nemam dalji komentar''.
''Ovo je odlično, ne more bit bolje za penzionere. Jest da nam je mala penzija, ali opet jevtinije no na prodavnicu''.
Glas jagnjeta sve je rijeđi, dok u Mojkovcu na dan distribucije mesa u mnogim kućama mirišu jagnjeće džigerice i kuvane jagnjeće glave. Predsjednik Udruženja penzionera ''Mojkovac'' Maksim Blažević kaže da je njihova akcija naišla na izvanredan prijem. Nakon Bijelog Polja i Mojkovca ona će se proširiti i na ostale crnogorskeopštine. Akcijom se sa jedne strane pospješuje stočarstvo u Crnoj Gori, a sa druge se popravlja teška socijalna slika penzionera:
''Ovo je jedno izvanredno riješenje. To je pozdravio svaki građanin, ne samo penzioner. Pošto je interesovanje veoma naraslo, mi smo zvanično obavijestili penzionere da će druga sljedeća isporuka biti obavljena do 10.oktobra i na kraju dobar apetit u ekološkoj ishrani i još bolje zdravlje mi smo poželjeli svim penzionerima''.
