Dostupni linkovi

Čiji su tuđi penzioneri?


Sarajevo, tabla na ulazu u Zavod za mirovinsko i invalidsko osiguranje Federacije BiH

Nakon raspada nekadašnje SFRJ pojavio se problem isplata penzionerima koji žive u jednoj, a penziju primaju iz druge države, nekadašnje članice SFRJ. Taj problem ni do danas nije potpuno riješen.

Kada uskoro Republika Slovenija ratificira međudržavni ugovor o socijalnom osiguranju, to će značiti da će Bosna i Hercegovina imati ovakav sporazum sa svim zemljama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije. Damir Dizdarević, iz Odjela za zdravstvo, socijalnu zaštitu i mirovine pri Ministarstvu civilnih poslova BiH, podsjeća da je ovaj ugovor u završnoj fazi:
„Republika Slovenija ima namjeru da sporazum o socijalnom osiguranju pusti u ratifikaciju zajedno sa sporazumom o administrativnom sporazumu o sprovođenju ovog sporazuma. Dakle, u njih je procedura da se zajedno ova dva sporazuma ratifikuju.»
Iako Bosna i Hercegovina ima potpisan sporazum sa Republikom Hrvatskom, tisućama bh. državljana, nekada trajno nastanjenih u Hrvatskoj, ugrožena su ljudska prava. Nikola Puzigaća, predsjednik Udruženja radnika i invalida izbjeglih iz Republike Hrvatske, izrazio je orgorčenje jer je zanemaren problem 30.000 osoba koje su ostvarile pravo na mirovine u Hrvatskoj, ali ih nikada nisu dobile:
„Znači, Hrvatska sva prava radnika i invalida rada izbjeglih iz Hrvatske svjesno izbjegava i diskriminiše ta prava radnika. Šta nam je dalje činiti i raditi, jer su nas inače zaboravile i vlasti Bosne i Hercegovine, iako smo državljani BiH - i zaboravili su nas i ovi iz Hrvatske, a tamo smo živjeli i radili po 20, 30 i 40 godina itd.»
Isti toliki broj je i osoba koje su, radeći u Republici Hrvatskoj, zadobile neku vrstu invaliditeta. Otkako su izbjegle u BiH, prestale su dobivati invalidnine, kaže jedan od oštećnih Drago Suvajac:
„Sad primam ovdje ovu penziju. 31 godina mi je radnog staža tamo, ovdje ništa nisam imao radnog staža. Kako je to, ni ja sam ne znam. Imam 180 maraka. Pisao sam neki dan i Mesiću, dobio odgovor od njega da to nije njegova nadležnost. Poslije i Sanaderu sam pisao, od njega nisam dobio odgovor nikakav - i tako.»
Najveći problem za BiH je postojanje dva entitetska fonda za mirovinsko - invalidsko osiguranje. Građani BiH primaju mirovinu u onom entitetu gdje su se našli poslije 1992. godine, a ne tamo gdje su mirovinu zaradili. Envera Kudić, pravnica u Fondu za mirovinsko - invalidsko osiguranje Federacije BiH:
„To je bila neka mjera za raspodjelu penzionera na teritoriji cijele BiH. Logika je stvari ako u jednoj državi postoje dva nosioca osiguranja da se međusobni odnosi u jednoj državi regulišu sporazumom. Praksa međunarodnog prava je upravo regulisanje tih pitanja na način kako je to riješeno u BiH.»
Nedavno je Općinski sud u Mostaru odbacio tužbu PIO RS-a, čime se odbijena određena potraživanja ovog fonda prema Fondu PIO Fedracije. Envera Kudić:
«Podsjećamo vas da je ovom tužbom zahtijevano da se federalni zavod obaveže da počev od 30.11. 2006. godine preuzme na isplatu od strane federalnog zavoda korisnike koji penziju primaju od strane nosioca osiguranja u RS-u.»
Rade Rakulj, predsjednik Udruženja umirovljenika RS-a, ističe kako se upravo na ovom polju najviše krše ljudska prava:
„Mislim da u Evropi nema takvog slučaja. Evropa se grozi na to kad pomenemo ljudima koji dolaze ovdje, a i sam Dom za ljudska prava je rekao da se krše ta prava i da se vrši čak diskriminacija ljudi. Najkrivlji su političari. Ljudi su gledali neke svoje lične interese, nažalost, zbog kojih treba da se stide pred ljudima čija su prava gazili i pred međunarodnom javnošću.»
Pored zemlja regije, Bosna i Hercegovina je još sklopila sporazume sa Turskom i Austrijom, dok je proces zaključivanja ugovora u toku sa Njemačkom, Belgijom i Nizozemskom.

Umirovljenici "drugog reda"

Hrvatska je sa svim državama bivše Jugoslavije potpisala bilateralne sporazume o isplati mirovina i s pravne strane –nema problema, ali umirovljenici iz Srbije i Bosne i Hercegovine koji žive u Hrvatskoj imaju velikih problema kako preživjeti s mirovinama koje su do 2 pa čak i tri puta manje od hrvatskih.
Sve je «po zakonu», ali ne i pravično tvrdi tajnik Udruge protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zlatko Žužić:
«Gledajte, prosjek je oko 100 eura mirovina i naravno da ti ljudi ne mogu živjeti sa takvim primanjima, jer je to za hrvatske prilike izuzetno malo. Što čovjek u Hrvatskoj može sa 100 eura, dakle, dok plati režije...to je situacija koja je neizdrživa.»

Hrvat, koji je živio u BiH, sad ima 1.700 kuna mirovinu, a za isti taj posao čovjek koji je živio u Hrvatskoj, dakle iz Hrvatske, ima 4.900 kuna.
Žužić navodi primjer svog poznanika iz Bosne i Hercegovine koji je u bivšoj državi radio kao jedan od trojice strojovođa Titovog Plavog vlaka:
«Dakle, bio je vozač jedan iz Hrvatske, jedan iz Bosne i Hercegovine, jedan iz Srbije. I taj čovjek koji je Hrvat, koji je živio u Bosni i Hercegovini, mislim da je živio u Banja Luci, on sad ima 1.700 kuna mirovinu, a za isti taj posao čovjek koji je živio u Hrvatskoj, dakle iz Hrvatske, ima 4.900 kuna.»
No, prema bilateralnim sporazumima, svaka država vodi brigu o svojim umirovljenicima i isplaćuje im odgovarajuće mirovine ma gdje oni živjeli, ističe glasnogovornik hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje Filip Dujmović:
«Sa BiH je ugovor stupio na snagu 1.11. 2001., sa Srbijom i Crnom Gorom je na snazi od 1.svibnja 2003., sa Slovenijom od 1.veljače 1998. i s Makedonijom je potpisan 1.studenog 1997.»
Nesretni umirovljenici ističu da nisu krivi sto su ih «ratna događanja» dovela u Hrvatsku i današnju ponižavajuću situaciju, te smatraju da bi ih hrvatska država trebala uvrstiti u hrvatski mirovinski sustav. Osnovali su i svoj sindikat, predsjednik je Edo Marković - i sam umirovljenik iz Bosne i Hercegovine:
«Tražili smo uglavnom da se te mirovine na neki način usklade i da ljudi nemaju veze s fondovima država u kojima su nekad živjeli. No to nije nikad stavljeno na dnevni red Sabora.»
Nitko nema precizne podatke, no procjenjuje se da je riječ o dvadesetak tisuća ljudi: oko 15.000 iz Bosne i Hercegovine i možda oko 5.000 tisuća iz Srbije, iz Makedonije oko 200 osoba. Pa to, prema njihovom mišljenju, i ne bi bio veliki udar na hrvatski proračun. Državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva Vera Babić pojašnjava, međutim, da nije riječ o «političkoj ili dobroj volji» već jednostavno o očuvanju temeljnih principa sustava mirovinskog osiguranja. Napominje da se nizak dohodak tih umirovljenika može i štiti u Hrvatskoj, kroz opći sustav socijalne skrbi:
„Ukoliko se želi očuvati sustav osiguranja i pod pretpostavkom da će Hrvatska relativno brzo postati članicom EU, mi ćemo morati koordinirati naš sustav mirovinskog osiguranja sa drug sustavima na istom principu, kao što sad vrijede bilateralni ugovori. I onda bi bio veliki problem, jer drugi nositelji osiguranja neće priznati upad u sustav nečega što nije bilo u sustavu i što ne pripada Hrvatskom mirovinskom sustavu. Prema tome, uzimati nekoga tko nije ni dana odradio staža u Hrvatskoj, to Hrvatska može na sebe preuzeti, ali to neće nitko koordinirati niti priznati.“
Sve je to točno, zaključuje Zlatko Žužić, predstavnik Udruge protjeranih vojvođanskih Hrvata, ali ostaje činjenica da unatoč tome ti ljudi žive u velikoj bijedi i osjećaju se građanima drugog reda:
«Ti ljudi koji su, naglašavam, morali otići, realno gledajući, oni su uvijek željeli hrvatsku državu i konacno su, evo, i došli u svoju državu. I sad, nakon svega toga, oni su da tako kažem – odbačeni. Srijem je, odnosno ta ravnica, uvijek bila bogata, ljudi su u njoj uvijek bili ono 'gazda', dakle ponosni, Čvrsto su koračali po zemlji uzdignutih čela, a sad su spali u situaciju da ne mogu preživjeti od svojih primanja.»

U Srbiji problem slovenačke penzije

Građani Srbije koji već više od 15 godina čekaju svoje slovenačke penzije uskoro bi mogli i da ih dobiju. Prvi koraci u pravcu potpisivanja Sporazuma o socijalnom osiguranju između Srbije i Slovenije već su napravljeni. Ministar za rad i socijalnu politiku Rasim Ljajić kaže da je Srbija već duže vremena spremna da taj sporazum potpiše, a da odgovor na pitanje kada će sporazum i biti potpisan zavisi od slovenačke strane.

Srpska i slovenačka strana konačno su napravile pomak u pregovorima oko potpisivanja Sporazuma o socijalnom osiguranju. Tako će, nakon 16 godina čekanja, državljani obe zemlje uskoro dobiti prvu isplati svojih zarađenih penzija, invalidnina, kao i pravo na dečije dodatke i zdravstvenu zaštitu.

novčanice i kovanice Eura



Krajem prošlog meseca u Ljubljani je organizovan sastanak između srbijanskog ministra za rad i socijalna pitanja Rasima Ljajića i slovenačke ministarke za rad, porodicu i socijalnu politiku Marjete Cotman, u vezi sa ovim sporazumom. Obe strane su izmenile nacrte sporazuma, a prvi put je srpska strana dobila nacrt sporazuma koji je pripremila Slovenija. Ministar Lajić je istakao da je spreman da parafira taj sporazum, jer je on sačinjen na bazi sporazuma koje je Slovenija zaključila sa BiH, Makedonijom i Hrvatskom. On je, za RSE, naglasio da je želja srpske strane da se bez odugovlačenja taj sporazum najpre parafira, a zatim potpiše i ratifikuje:

"Dobili smo predlog slovenačke strane oko zaključenja Sporazuma o socijalnom osiguranju sa Slovenijom, ove nedelje ćemo odgovoriti na taj predlog. Smatramo da nema nikakvih spornih odredbi u tom sporazumu – sličan sporazum imamo i sa BiH. Slovenija takođe ima sličan sporazum sa BiH. U najvećem delu postoji saglasnost, a da li postoji politička volja, sa slovenačke strane, da se to dogodi u ovom trenutku ne mogu da prejudiciram. Ali, u svakom slučaju ćemo nastojati da što pre dođemo do teksta tog sporazuma jer se ne radi o nikakvim beneficijama ili privilegijama koje želimo za naše građane već samo želimo da se tim ljudima vrati ono što su godinama ulagali u penzioni fond Slovenije, redovno plaćali sve doprinose – radi se o stečajnim pravima koja moraju na ovaj način biti zaštićena."

Sledeći korak, rekao je Ljajić jeste formiranje timova za pregovore. On očekuje da bi tokom ove nedelje slovenačka i srpska strana trebalo da se izjasne o ponuđenim predlozima.

Radoje Savićević, rukovodilac grupe za međunarodne sporazume o socijalnom osiguranju pri Ministarstvu rada i socijalne politike, kaže za RSE, da u Srbiji trenutno ima oko 11 000 korisnika penzija, a da je od toga oko 7 200 korisnika sa osiguranjem dužim od 12 meseci. On kaže da bi se sporazum upravo na njih i odnosio, jer korisnicima sa stažom kraćim od 12 meseci Srbija već isplaćuje penzije, prema svojim propisima. Sa druge strane, Slovenija ima oko 7.200 korisnika koji svoje penzije potražuju od Srbije. Radoje Savić kaže da u daljim pregovorima ohrabruje činjenica da su i srpski i slovenački predlozi jako slični:

"To je jedan model sporazuma kojim su, na sličan način, sve države međusobno regulisale svoje odnose. Mi smo u nekoliko navrata dostavili naš predlog sporazuma i sada smo od Slovenaca prvi put dobili njihov nacrt, njihov predlog – nacrti se u, otprilike, 95 % stvari poklapaju. Dakle, nije ništa sporno."

Slovenija je jedina od bivših jugoslovenskih republika sa kojom Srbija nema potpisan Sporazum o socijalnom osiguranju, a očekuje se da taj sporazum bude sličan onom sporazumu koji je Slovenija u februaru ove godine potpisala sa Bosnom i Hercegovinom.

Živorad Pantić, predsednik Udruženja penzionera Ujedinjenih granskih sindikata 'Nezavisnost', kaže za RSE, da nisu tačne tvrdnje nekih beogradskih medija da svi penzioneri koji čekaju slovenačke penzije žive u bedi. On ističe da neki od tih penzionera žive jako loše, a da drugi žive veoma dobro, ali da uprkos tim razlikama problem u vezi sa isplatom slovenačkih penzija treba što pre da se reši:

"Nema smisla za bilo kakvim odlaganjem jer je to kapitalno pitanje svakog čoveka koji je ulagao u toku rada u svoj penzioni fond - njemu se to mora vratiti. Određene institucije trebaju pod hitno da nađu zajednički jezik, verovatno mora da bude reciprocitet, da jedni drugima priznaju to pravo i tu je rešenje. Ako se oni dogovore sve drugo će biti lako, sledi tehnika rada i ništa drugo."

Iako, predstavnici penzionera veruju da bi razgovori između srpske i slovenačke strane trebalo uskoro da počnu, predstavnici vlasti nisu bas toliki optimisti. Radoje Savićević kaže da započinjenje pregovora zavisi od slovenačke strane i da se tek nakon okončanja tih pregovora mogu očekivati neki konkretni rokovi u vezi sa početkom isplate penzija iz Slovenije:

"S obzirom da je sada početak decembra očekujemo da Slovenija sprovede proceduru u svojoj zemlji, vezano za njihovu vladu, što pre i da nas o tome izveste."

Uprkos želji da čujemo stavove i slovenačke strane ni nakon nekoliko pokušaja, nismo uspeli da dobijemo izjave nekoga od zvaničnika u slovenačkom ministarstvu za rad, porodicu i socijalnu politiku.

Crnogorci nemaju primjedbi
U Crnoj Gori, prema informacijama nadležnih državnih organa, ali i riječma samih penzionera, nema problema sa ovim isplatama. Pri isplati penzija za građane Crne Gore koji su pravo na penziju ostvarili u nekoj od bivših jugoslovenskih republika nema nikakvih problema, rekao je za naš program Veljko Golubović, predsjednik crnogorskog Saveza udruženja penzionera, koji je istakao da u kontaktima sa ovom kategorijom nije čuo nikakve primjedbe u vezi ovog pitanja:

"Moguće je jedino da se nekad jave problemi čisto tehničke prirode. Prema onome što mogu da saznam od naših građana koji primaju penziju iz bivših jugoslovenskih republika, mislim da pored nekih sporadičnih problema oko načina prijema penzija, nijesam čuo nekih drugih primjedbi u odnosu na njihov status."
Predstavnik crnogorskih penzionera Veljko Golubović kaže da je pitanje penzionera koji su ostvarili pravo na penziju u drugim državama, odnosno, bivšim jugoslovenskim republikama regulisano na osnovu međudržavnih sporazuma:
"Zadnji sporazum je sklopljen sa Srbijom nakon osamostaljivanja Crne Gore, tako da su sva ta pitanja u određenom smislu definisana i regulisana".
Nakon osamostaljenja Crne Gore, javio se problem isplate penzija građanima koji su radili za preduzeća iz Srbije. Da bi se problem riješio, trebalo je sklopiti međudržavni sporazum. Međutim, došlo je do zastoja. Međudržavni sporazum s Crnom Gorom o obaveznom socijalnom osiguranju, mogao bi biti potpisan vrlo brzo, samo ako Podgorica povuče sporan zahtjev da joj neka socijalna davanja koja nisu standardna za ugovore koje Srbija ima s bivšim jugoslovenskim republikama, uđu u sporazum, poručivano je tada iz Beograda.
Crna Gora ima potpisane sporazume sa Hrvatskom, BiH, Makedonijom i Srbijom. Isplata za sada teče bez problema.

"U pregovorima sa Srbijom o regulisanju socijalnog osiguranja Crna Gora ne traži ništa van standarda u ovoj oblasti, a priča o nestandardnim rješenjima je neosnovana", odgovorila je tada pomoćnik ministra rada i socijalnog staranja Crne Gore Mileva Todorović, koja sada kaže da Crna Gora još samo sa Slovenijom nema sklopljen međudržavni sporazum, ali da se i na tome intenzivno radi:
"Pitanje isplate penzija za državljane Crne Gore koji žive u drugim republikama riješeno je bilateralnim sporazumima o socijalnom osiguranju. Sada imamo potpisane sporazume sa: Hrvatskom, BiH, Makedonijom i Srbijom. Isplata za sada teče bez problema. Eventualni problemi koji se jave u vezi isplate, rješavaju se u komunikaciji dvije države, odnosno, između nosilaca osiguranja. Što se tiče same isplate, za sada Fond penzijsko-invalidskog osiguranja, po tom osnovu, isplaćuje oko 1.800.000 eura na godišnjem nivou za penzije koje su ostvarene kod ovog fonda. Inače, Sporazum o socijalnom osiguranju, Crna Gora još nije potpisala samo sa Slovenijom, ali smo u intenzivnim pregovorima, preko naših diplomatskih predstavnika da počnemo pregovore i o tom sporazumu, kako bismo riješili otvorena pitanja između dvije države."
Kosovo - rešenje za penzionere nakon definisanja statusa
Od marta 1999 godine starosni i invalidski penzioneri na Kosovu, uglavnom Albanci i nesrpske manjine, ne primaju penzije, pošto su sredstva iz penzionih fondova zajedno sa povlačenjem srpske administracije sa Kosova prebačeni u Beograd.

Priština, kosovski penzioner
Problemi jednog dela kosovskih penzionera počinju odmah po izbijanju sukoba na Kosovu. Prema podacima tadašnjeg penzionog fonda, na Kosovu je početkom 1998. godine bilo oko 89.000 penzionera, kaže za naš program predsednik Sindikata penzionera i invalida rada Kosova, Fatmir Fehmiu. On navodi kako su obaveze koje Penzioni fond Srbije nije ispunjavao prema kosovskim penzionerima oko 2 milijarde evra:
„Međutim, to su samo procene. Da bi se obezbedila prava informacija potrebno je imati sve kategorije penzionera, plus one radnike kojima je početkom devedesetih nasilno prekinut radni odnos.“
Fehmiu u ime penzionera izražava negodovanje nedovoljnim angažovanjem UNMIK-a i institucija Kosova u rešavanju ovog problema:
„UNMIK i Vlada Kosova su trebali sa ostvare odnosno primenjuju norme koje se zovu Međunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koja se garantuju i srpskim zakonima, koja se ne može oduzeti niti gaziti.“
Ministar rada i socijalnog staranja Ibrahim Selmanaj ističe kako se ministarstvo na čijem je čelu angažovalo da se ovi fondovi vrate na Kosovo, ali da je i tokom pregovora u Beču kosovskoj strani onemogućeno da razgovara na ovu temu:
„To znači da smo bili onemogućeni da donesemo konkretnu odluku ili preduzmemo konkretan korak, imajući u vidu rezoluciju 1244, pošto su mnogobrojna pitanja bila rezervisano ovlašćenje međunarodne administracije, odnosno šefa UNMIK-a.“
Selmanaj ističe da su međunarodni zvaničnici kazali da se ovo pitanje treba rešiti nakon utvrđivanja statusa Kosova:
„Oni se uopšte nisu bavili ovim pitanjem, ističući da se o tome treba raspravljati nakon rešavanja statusa Kosova, kada se raspravljaju međusobne obaveze.“
Penzioneri na Kosovu sada dobijaju penziju od 40 evra. Uslov za njeno ostvarivanje je 65 godina života, bez obzira da li si bio ili ne u radnom odnosu. U Vladi Kosova ističu kako je nedostatak financijskih stedstava limitirao visinu penzija. U oktobru ove godine Vlada je donela odluku da penzioneri koji imaju stečeno penzijsko pravo na osnovu rada dobiju penziju od 75 evra mesečno, linearno za sve. Ova odluka će se primenjivati od 1. januara 2008. godine.
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

XS
SM
MD
LG