Dostupni linkovi

Štete od pretvorbe veće od ratnih?


Zagreb
Zagreb

Što su privatizacija i pretvorba donijele Hrvatskoj? Je li nakon 16 godina i nakon 700.000 izgubljenih radnih mjesta moguće cijeli proces vratiti na kolosijek socijalne pravednosti?

Prema nekim procjenama, štete od loše provedene privatizacije i pretvorbe u Hrvatskoj veće su i od ratnih šteta, upozorava u izjavi za naš radio analitičar Darko Petričić:

„Pretvorba je najveći grijeh u Hrvatskoj. Do sad još nitko nije izračunao razmjere tih šteta. Ja mislim da daleko premašuju ratne štete, koje se procjenjuju na negdje oko dvadesetak milijardi dolara. Mislim da je pretvorba napravila puno veću devastaciju hrvatskog društva i hrvatskog gospodarstva.“

Da sve ne ostane na generalnoj ocjene, neke podatke iznijela je predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević:

„Negdje oko 700.000 radnika je tokom pretvorbe i privatizacije ostalo bez posla. U pretvorbu je išlo negdje oko 2.550 poduzeća. Vrijednost tog kapitala koja se trebala pretvoriti je bila negdje oko 80 milijardi kuna. Revizija je provedena u oko 1.470 poduzeća i pokazalo se da je u 95 posto slučajeva provedena nezakonito.“

Može li se dovršetak privatizacije obaviti pravednije? Ne – odgovara za naš radio čelni čovjek 17.000 radnika u Sindikatu energetike, kemije i nemetala Hrvatske Ivan Tomac:

„Kako možemo napraviti bolje ako je privatizacija, pretvorba društvenog u privatno, bila projekt na kojem su sve vlasti do sada svesrdno radile, pa će – pretpostavljam – raditi i nova. Tri i pol godine vlast živi, djeluje i funkcionira u korist jedan posto bogatih, koji raspolažu sa 73 posto hrvatskog kapitala. Sad su se sjetili, u zadnjih šest mjeseci, da postoji 99 posto obespravljenih i oštećenih koji treba da izađu na izbore i da im daju mandat za pljačku preostalog hrvatskog ,obiteljskog srebra‘.“

Nema pomaka nabolje iz postojeće situacije, a i ideja radničkog dioničarstva je – farsa, kaže Tomac:

„Do 25 posto. Ne daju nam da imamo kontrolni paket. Jedino što može pokrenuti Hrvatsku u tom smislu je opća pobuna, bunt i revolt protiv takve vlasti i takvih političara.“

Ali Vi to ne smijete reći.

„Jasno da ne smijem reći.“

I Darko Petričić podjednako je pesimističan oko mogućnosti socijalno pravednijeg dovršetka privatizacije:

„Dosadašnja praksa je pokazala da je krupni kapital ono što određuje sve tokove u hrvatskom društvu, bilo da se radi o političkim odlukama, bilo da se radi o sudskim odlukama, bilo da se radi o izbjegavanju kazni. Tako da će na vazi između krupnog kapitala i pravednosti, krupni kapital uvijek odnositi pobjedu.“

Nezavisni ekonomist Dražen Kalođera daje dodatni argument zašto se ništa u dovršetku privatizacije neće promijeniti nabolje. Naime, nema izrađene, usvojene i objavljene strategije ni privatizacije, ni daljeg razvoja Hrvatske:

„I neimanje strategije je strategija koja odgovara onima koji žele voditi politika arbitrarno, neodgovorno i voluntaristički, a pri tom mogu prikazivati svaki svoj potez kao da je u interesu Hrvatske. Ja poludim kada čujem nekog od njih kada kaže da je to u interesu Hrvatske. Naravno, interes Hrvatske je jako širok. Za nekoga je interes Hrvatske da ona bude u Evropskoj uniji, a za drugoga je interes Hrvatske da ona ostane na jednom seljačkom Balkanu i da se tu izolira od svijeta.“

XS
SM
MD
LG