Beograd je poslednjih godina iz temelja liberalizirao odnos prema instituciji dvojnog državljanstva. A postupak dobijanja državljanstva Srbije nikada nije bio lakši – dovoljno se izjasniti kao Srbin. Koliko će to međutim utjecati na odnose sa susjednim zemljama, može se samo naslućivati, s obzirom na iskustvo posljednjih decenija.
«Narodna skupština Republike Srbije je usvojila Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o državljanstvu Republike Srbije.»
Ovako je početkom nedelje predsednik Skupštine Srbije Oliver Dulić proglasio izmene Zakona o državljanstvu, kojim je omogućeno svim Srbima koji žive izvan Srbije da postanu njeni punopravni građani, kao i drastično olakšanu proceduru za sticanje državljanstva za sve građane bivših republika koji žive i rade u Srbiji.
Uslov za dobijanje državljanstva Srbije, bez odricanja stranog državljanstva, jeste da podnosilac zahteva ima najmanje 18 godina, da je poslovno sposoban i da potpiše izjavu da Srbiju smatra svojom državom. Šta ova mogućnost znači iz perspektive onih kojima je ponuđena? Književni kritičar Gojko Božović, državljanin je Crne Gore, a već godinama živi u Beogradu:
«U Srbiji živim jako dugo i tu sam ostvario celokupnu karijeru. Osećam se građaninom ove zemlje. Ta formalnost ne bi promenila karakter mog života, niti moje opredeljenje da ova sredina bude prostor u kojem živim i radim. Ali ono što bi svakako bilo značajno, i u nekom pravnom smislu, jeste da svi oni koji su nekada bili građani bivše Jugoslavije mogu da steknu dvojno državljanstvo . Mislim da to rešenje, ne samo da je prirodno, ne samo da bi doprinelo jednoj vrsti društvenog i ličnog smirivanja u svim državama nastalim na području bivše Jugoslavije, nego je u konkretnom slučaju Srbije ono u najdubljem saglasju sa ustavom koji je donet pre nekoliko meseci. Ja sam već dugo u Srbiji, tako da imam glasačko pravo, jer sam ovde prijavljen, međutim državljanstvo bi mi omogućilo da se kandidujem na javne funkcije.»
Debate o dvojnom državljanstvu u Srbiji su započele još početkom devedesetih godina, s obrazloženjem da veliki broj iseljenika formalno nisu građani države iz koje potiču. Priča je uvek oživljavala u vreme izbora, da bi naprasno posle njih bila zaboravljena, nešto zbog nelagode crnogorskih partnera u tadašnjoj federaciji, a više zbog nepoznanice za koga bi veliki broj potencijalno novih birača glasao. Konsolidovanje granice između bivših jugoslovenskih republika i veliki broj izbeglica koji je u međuvremenu pristigao u Srbiju, aktuelizovali su ovaj problem, da bi se institucionalne promene ozvaničile ovog septembra izmenama Zakona o državljanstvu.
Dok pojedini analitičari tvrde da je Srbiji kao uzor poslužio model kojem je Hrvatska pribegla još 1992. godine, najozbiljnije kritike novog zakona stižu iz Crne Gore. Zvanična Podgorica tvrdi da Srbija krši Konvenciju Saveta Evrope kojom se najstrožije zabranjuje nacionalna, polna ili bilo koji drugi vid diskriminacije, kao i da faktički omogućava lako sticanje dvojnog državljanstva za 250.000 građana Crne Gore koji žive u Srbiji i gotovo isto toliko onih koji se u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi. Miša Đurković, naučni saradnik beogradskog Instituta za evropske studije komentariše takve tvrdnje:
«To je van svake pameti. Zašto se ne obrate Hrvatskoj koja onda od 1992. godine, po njima, takođe vrši diskriminaciju.»
Jedan od retkih koji je u Narodnoj skupštini glasao protiv izmena Zakona o državljanstvu bio je lider opozicione Demohrišćanske stranke Srbije Vladan Batić. Jedna od njegovih glavnih zamerki je što nije bilo dogovora sa Crnom Gorom:
«Ono što je posebno lako kompromitantno, to je da će trajnost tog sticanja državljanstva biti zagarantovana. To će biti neki novi balkanski špijuni. To je razlog pričama o velikoj Srbiji na mala vata, o nekakvom takmičenju u patriotizmu, o lažnom patriotizmu, o kriptopatriotizmu.»
Profesor međunarodnog javnog prava Bogoljub Milosavljević potvrđuje da je idealna situacija sklapanje bilateralnih sporazuma, poput onog koji su potpisali Beograd i Sarajevo u oktobru 2002. godine, ali i da je očigledno da Srbija neće robovati ovom principu:
«Srbija je konačno malo promenila politiku u tom pogledu i omogućila lakše dobijanje državljanstva ljudima koji su u dijaspori, a koji su pripadnici srpskog naroda. Ranije je ta politika bila dosta tvrda. Srbija ranije nije vodila tu politiku, nego je savezno državljanstvo imalo primat, a republičko je bilo tek izvedeno. Republičko državljanstvo je sada postalo primarno i jedino. Tako da je u toj situaciji Srbija ovo pitanje počela da rešava na jedan drugačiji način.»
Dok je devedesetih godina zvanični Beograd nervozno reagovao na zahteve nacionalne desnice u Budimpešti da se predstavnicima mađarske manjine u Vojvodini omogući dvostruko državljanstvo, situacija je danas dijametralno drugačija. Tako je predsednik Srbije Boris Tadić tokom nedavnog susreta u Subotici sa svojim kolegom Lászlóm Sólyomom rekao da se mora pronaći rešenje za pripadnike mađarske etničke zajednice u Srbiji, u okolnostima kada mađarska prelazi na šengenski režim viza. U tom smislu je ideja dvojnog državljanstva za Srbiju potpuno prihvatljiva, izjavio je Tadić. Tako će Mađari sa severa Vojvodine možda biti bolje sreće nego pre nekoliko godina, kada njihovi sunarodnici iz matice nisu prihvatili takvu mogućnost, podseća profesor Bogoljub Milosavljević:
«Pitanje dvojnog državljanstva ljudi koji žive u severnom delu, konkretno ljudi koji bi mogli da steknu i mađarsko državljanstvo, nešto je drugo. Naime, problem je bio što država Mađarska nije bila raspoložena da Mađarima koji žive u Subotici i okolini da dvojno državljanstvo. Oni su to pitanje rešavali čak i na referendumu i ishod referenduma je bio negativan.»
Vida Čok, autorka knjige «Državljanstvo u savremenoj Evropi», aktuelne polemike oko dvojnog državljanstva smara bespredmetnim:
«Na neki način u Srbiji postoje dvostruki aršini. U slučaju Mađara i Mađarske se zalažemo za dvojno državljanstvo, a sa Crnom Gorom nešto zatežemo. Mislim da nije problem u priznavanju ili nepriznavanju dvojnog državljanstva, nego je problem u politici koja se vodi u vezi sa državljanstvom. Mislim da ćemo morati da se usaglasimo, upravo zbog te Konvencije Saveta Evrope, da to državljanstvo treba da bude dvojno. Treba da bude omogućeno dvojno državljanstvo, bez ikakve diskriminacije, bilo s jedne, bilo s druge strane.»
Kojim putem će Crna Gora?
U Crnoj Gori se vodi živa debata o tome da li ustavom i zakonom treba dozvoliti dvojno državljanstvo građanima Crne Gore. Ovo pitanje je dodatno postalo predmet spora između političkih partija nakon što je Srbija, bez bilateralnog sporazuma i bez konsultacija sa Crnom Gorom, usvojila zakon o državljanstvu, kojim se omogućava Srbima u Crnoj Gori da steknu državljanstvo Srbije, što je izazvalo negativne reakcije.
Vladajuća koalicija smatra da Crna Gora svojim zakonom i ustavom ne treba da dozvoli postojanje dvojnog državljanstva, osim u onim slučajevima gdje je to pravo već stečeno. U slučaju dobijanja drugog državljanstva, državljanin Crne Gore bi bio ispisan iz crnogorskog državljanstva.
Ovaj stav je dobio na važnosti posebno nakon što je Skupština Srbije ubjedljivom većinom usvojila Zakon o državljanstvu, kojim se omogućava dijelu građana Crne Gore, koji se nacionalno osjećaju Srbima, da bez otpusta iz crnogorskog državljanstva dobiju državljanstvo Srbije, samo uz izjavu da priznaju da je Srbija njihova država.
Ovakav oblik sticanja državljanstva Srbije je usvojen na insistiranje Srpske liste – opozicione grupacije u Crnoj Gori – čiji su poslanici najavili da će iskoristiti ovaj zakon i zatražiti državljanstvo Srbije. Predsjednik Srpske liste Andrija Mandić:
«Ja sam samo saopštio moj stav, stav moje partije, stav naše koalicione liste da ćemo mi tražiti državljanstvo Srbije. To je ono što sam javno saopštio i iza čega stojim. Naravno da neću da se odreknem crnogorskog državljanstva, koje mi obezbjeđuje Ustav Crne Gore, koje mi obezbjeđuje moje porijeklo, niti ću dozvoliti da mi ga bilo ko oduzme. Ideja o državljanstvu Srbije nije bila zbog toga da ga 12 poslanika Srpske liste dobije. Nama je najvažnije da naši građani, pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori, dobiju to pravo i da to pravo iskoriste u što moguće većem broju.»
Vladajuća koalicija je oštro kritikovala državne organe Srbije i jednoglasno je ocijenjeno da se srpskim Zakonom o državljanstvu Srbija otvoreno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković je saopštio da bi crnogorsko ministarstvo inostranih poslova trebalo Savjetu Evrope da uputi protestnu notu zbog diskriminacije Srbije po pitanju dvojnog državljanstva, jer se takvim zakonom direktno krši Deklaracija o državljanstvu Savjeta Evrope iz 1977. godine, kojom se najstrožije zabranjuje nacionalna, polna ili bilo koji drugi vid diskriminacije. I u Socijaldemokratskoj partiji kažu da je takav stav Srbije suprotan evropskim standardima i Konvenciji o državljanstvu Savjeta Evrope. Portparol Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević je najavio da takve namjere neće biti kada Crna Gora bude donosila svoj zakon o državljanstvu:
«Mislim da je takvo ponašanje više na fonu nečega što u sebi ima više elemenata balkanske prošlosti, a manje evropske budućnosti ovog regiona. Naš zakon o državljanstvu će donijti naša, crnogorska Skupština i on svakako neće imati aspiracija da se miješa u unutrašnje stvari drugih država u regionu.»
Do sada je iz crnogorskog državljanstva izbrisano oko 340 građana, dok se za još 5.000 vodi postupak. Srbija, prema novom Zakonu o državljanstvu, više neće obavještavati crnogorske državne organe o tome ko je od crnogorskih državljana dobio i državljanstvo Srbije. Zamjenik sekretara Skupštine Crne Gore Slobodan Dragović kaže da osobe sa dvojnim državljanstvom ne mogu obavljati javnu funkciju, odnosno poslaničku, u Crnoj Gori:
«Građanin koji nije državljanin Crne Gore nće moći imati biračko pravo. Koji će to biti građani koji nijesu državljani, ja ne znam, ali onaj ko ne bude imao crnogorsko državljanstvo neće imati biračko pravo, niti može obavljati poslaničku funkciju kad nema biračko pravo. Ne može birati, niti biti biran. Ko ne može birati, ne može ni biti biran. Dakle, neko ko nije crnogorski državljanin ne može i neće moći imati poslaničku funkciju.»
Nakon donošenja Ustava slijedi donošenje novog Zakona o državljanstvu Crne Gore. Pozivajući se na evropske konvencije i praksu evropskih zemalja, vlast u Crnoj Gori tvrdi da veoma mali broj zemalja dozvoljava dvojno državljanstvo. Posebno male zemlje kao što je Crna Gora, prema riječima lidera Liberalne partije Miodraga Živkovića, ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo. A posebno kada se zna da politička elita u Srbiji crnogorsku nezavisnost ne doživljava kao konačnu i zauvijek riješenu:
«To bi bio siguran put za dezintegraciju Crne Gore i to bi bio siguran put za nestanak jedne male države, sa tako malim brojem stanovnika. Dakle, suština je da se male države moraju štiti. A u ovom slučaju zaštita za malu Crnu Goru, za njenu stabilnu budućnost svakako jeste da ne dozvoli dvojno državljanstvo.»
Najlakše izgubiti bh. državljanstvo?
Da se država ocjenjuje samo na osnovu načina na koji njeni građani mogu steći dvojno državljanstvo, Bosna i Hercegovina bi spadala u najliberalnije u svijetu. Za ispis iz državljanstva te zemlje dovoljno je imati novac. Ono što ovu razlikuje od ostalih država u regionu jeste nepodnošljiva lakoća kojom se vlasti odriču svog najvećeg bogatstva – ljudi.
Najveći broj građana Bosne i Hercegovine ostvaruje pravo na dvojno državljanstvo sa Republiko Hrvatskom. To pravo omogućeno je još 1995. godine kada je u Zagrebu parafiran Ugovor o dvojnom državljanstvu između ove dvije zemlje. Voditelj Konzularnog odjela Veleposlanstva Hrvatske u BiH, Ante Cicvarić kaže:
«Veleposlanstvo Republike Hrvatske ne raspolaže podatkom koliko je bosanskohercegovačkih državljana dobilo pozitivna rješenja i na taj način steklo državljanstvo Hrvatske. Možemo vas izvijestiti da broj zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo zapremljenih u Konzularnom odjelu ovog Veleposlanstva 2007. godine u bitnom ne odstupa od broja takvih zahtjeva zapremljenih ranijih godina.»
Dražen Rebić, uposlenik Hypo Alpe Adria Banke u Sarajevu, pored bosanske, ima i hrvatsku putovnicu. Kaže da mu hrvatska putovnica pomaže jer može putovati bez vize. Na pitanje kojeg bi se državljanstva odrekao, u slučaju kada bi to morao, Dražen je odgovorio:
«S obzirom na sadašnju političku situaciju, izvršavanje evropskih zahtjeva Hrvatske, za očekivati je njen skori ulazak u Evropsku uniju. Ja imam dva državljanstva – bosanskohercegovačko i hrvatsko. Ukoliko bi se odrekao hrvatskog, a zadržao samo bosanskohercegovačko, mislim da bih puno izgubio, jer ne bih mogao putovati ni u Hrvatsku, gdje imam i nekretnine, gdje povremeno boravim i tako dalje. Međutim, kada bih morao izabrati, s obzirom da sam zaposlen u BiH i radnim u BiH, odrekao bih se hrvatskog državljanstva. Ukoliko bi došlo do promjene situacije, do odlaska u mirovinu i tako dalje, zadržao bih hrvatsko državljanstvo jer namjeravam tamo živjeti.»
Bosna i Hercegovina je ovakve ugovore sklopila još sa Srbijom i Kraljevinom Švedskom. Prema riječima Dragiše Pantelića, savjetnika u Veleposlanstvu Srbije u Sarajevu, ove godine primljeno je oko 200 zahtjeva bosanskohercegovačkih građana za primitak u državljanstvo Republike Srbije. On također dodaje kako će nedavna odluka Skupštine Srbije olakšati proceduru dobijanja državljanstva, te da uskoro očekuju i veći broj zahtjeva:
«Što se tiče vremena trajanja procedure, to je teško reći. Teško je reći i kakav se interes državljana drugih zemalja može očekivati. Pretpostavljam da će interes biti veći i da će liberalizacija Zakona o državljanstvu Republike Srbije doprineti tome da još veći broj ljudi bude zainteresovan za primanje u državljanstvo Republike Srbije.»
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, bosanskohercegovačkog državljanstava se do sada odreklo oko 35.000 građana. Radi se uglavnom o osobama koje su u međuvremenu stekli državljanstva zemlja gdje borave, ističe Miodrag Pandurević, pomoćnik ministra civilnih poslova za državljanstva BiH:
«Tu postoje dva koncepta: koncept anglosaksonskog prava koji toleriše višestruko državljanstvo i koncept njemačke pravne doktrine koji imaju Njemačka, Austrija, Danska, Norveška, Slovenija, donedavno i Hrvatska – do potpisivanja ovog ugovora, gdje se traži odricanje prethodnog državljanstva. Dakle, lakše je navesti one zemlje koje traže odricanje, nego pobrojati one koje ne traže.»
Sociolog Gavrilo Antonić, isitče kako Bosna i Hercegovina treba sklopiti Ugovor o dvojnom državljanstvu sa svakom državom s kojom može:
«Ne vidim zašto ne bi, zašto bi to uopšte predstavljalo problem. Ako hoćete, moj neki lični stav je da ovo treba biti što slobodnija zemlja, u kojoj će živjeti slobodni ljudi, koji će se slobodno izjašnjavati šta će, gdje će i kako će raditi. Jer, to je ipak stvar ličnog izbora i stvar neke lične slobode čovjeka.»
Aktivista nevladinog sektora Ivan Barbalić smatra da trenutno stanje, gdje jedan dio građana BiH ima pravo na dvojno državljanstvo, a drugi ne, nije dobro za bosanskohercegovačko društvo:
«Ta neravnomjernost također utiče na čitav proces stvaranja jednog kvalitetnog, zdravog i normalnog društva. To je nešto što definitivno nije pozitivno u Bosni i Hercegovini. Međutim, u rješavanju tog problema velika je odgovornost upravo na EU i na zemljama koje su stvorile ovako neravnopravan sistem.»
Sa ovom konstatacijom se slaže i većina sugovrnika iz naše ankete koju smo napravili u Sarajevu:
«Sigurno da su ljudi koji su doprinijeli stvaranju ove države, na određen način diskriminirani.»
«U nekoj vrsti diskriminacije jesu. Pogotovo sada kada se govori o reformi policije, o ulasku u EU, gdje je Hrvatska daleko ispred ostalih zemalja u regionu.»
«Ako neko ima isto porijeklo, isto mjesto življenja, isto mjesto rođenja, a nema iste uslove kao neko drugi, to znači da je diskriminiran.»
Hrvatska dijaspora je važna uoči izbora
Dvojno državljanstvo, tema je koja se u Hrvatskoj svaki put aktuelizira uoči izbora, to jest kada stranke lijevog centra počnu prozivati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) da će manipulirati glasovima hrvatskih državljana koji žive izvan granica Hrvatske.
Bili vi američki ili bosanski državljanin, a u isto vrijeme i hrvatski državljanin, u Hrvatskoj vi ste samo hrvatski državljanin. Za naš radio govori načelnik Odjela za državljanstvo u Ministarstvu unutarnjih poslova Šimo Šiljeg:
«U članku dva Zakona izraženo je načelo isključivosti hrvatskog državljanstva koje glasi: ,Državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo, smatra se pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom. Dakle, činjenica da osoba ima i strano državljanstvo ne utječe na prava i obveze hrvatskog državljanina pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske.»
Hrvatsko zakonodavstvo slijedi modernu intenciju europskih i svjetskih zakonodavstava da se izbjegava dvostruko državljanstvo, uz iznimke. Načelnik Šiljeg:
«Postoje odredbe zakona o hrvatskom državljanstvu gdje se ne traži otpust iz stranog državljanstva. Međutim, za stjecanja hrvatskog državljanstva na redovit način, uz ispunjenje ostalih uvjeta, potrebno je dostaviti i otpust iz stranog državljanstva.»
Po njegovim riječima, nema neke posebne evidencije hrvatskih građana koji imaju još neko državljanstvo:
«Ministarstvo unutarnjih poslova ne vodi evidenciju o hrvatskim građanima koji imaju, pored hrvatskog, još neko državljanstvo. Vodimo evidenciju samo o osobama koje su stekle hrvatsko državljanstvo, što je u skladu sa Zakonom o hrvatskom državljanstvu. Naime, stranka može i poslije zahtijevati otpust iz stranog državljanstva i mi ne možemo znati da li je ona dvojni državljanin.»
Po podacima predsjednice saborskog Odbora za useljeništvo i zastupnice iz dijaspore Zdenke Babić Petričević, ukupno 734.000 državljana Bosne i Hercegovine steklo je hrvatsko državljanstvo, najvećim brojem kao pripadnici hrvatskog naroda ili temeljem braka s hrvatskim državljaninom. Neslužbene su procjene da je u Srbiji možda i preko 100.000 izbjeglih hrvatskih Srba, koji su radi ostvarivanja prava u Hrvatskoj regulirali hrvatsko državljanstvo, a radi ostvarivanja prava u Srbiji uzeli i državljanstvo Srbije.
Po podacima ministarstva, u prvih šest mjeseci ove godine riješeno je oko 8.500 zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva i oko 1.500 zahtjeva za ispis iz hrvatskog državljanstva.
A sada goruća tema izbora. I hrvatski državljani koji žive izvan granica Hrvatske ili takozvana dijaspora, sudjeluju na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Na parlamentarnim izborima oni glasaju u 11. izbornoj jedinici. Na prošlim izborima 2003. godine, u 11. izbornoj jedinici je biloupisano 396.617 birača, a glasalo ih je 70.000, dakle niti 18 posto, i sa 60 posto glasova HDZ je dobio četiri zastupnička mjesta iz dijaspore, od ukupno 152 mjesta u Saboru. Broj glasova iz dijaspore određuje se po takozvanoj nefiksnoj kvoti, objašnjava za naš radio pravna savjetnica u nevladinoj udruzi GONG Vanja Škorić:
«Ovisno o tome koliko građana izađe na izbore u Hrvatskoj, a koliko birača izađe na izbore u dijaspori, po tome se dobiva broj zastupnika u dijaspori. Cilj je da jedan glas u Hrvatskoj jednako vrijedi kao i jedan glas, odnosno mandat u dijaspori. Dakle, što je veća izlaznost birača u dijaspori, to je veći broj mandata za u izbornu jedinicu.»
Na prošlim izborima je za jedno mjesto u Saboru u prosjeku trebalo 17.000 glasova, i to je bila baza za određivanje i broja zastupnika iz 11. izborne jedinice.
U Hrvatskoj je upravo u toku ažuriranje i provjera biračkih popisa, i sa biračkog popisa za 11. izbornu jedinicu brišu se svi oni koji imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj. Tako je sa posljednjim podacima od 12. rujna ukupno 408.154 birača – hrvatska državljanina sa prebivalištem izvan Hrvatske. To su hrvatski građani na radu ili školovanju izvan zemlje, prava dijaspora u Sjevernoj i Južnoj Americi i zapadnoj Europi, ali i Hrvati u
susjednim državama. Tako u Njemačkoj ima 39.180 birača iz Hrvatske, ali i 150.000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine sa dvojnim državljanstvom, u samoj Bosni i Hercegovini ima 286.814 birača, u
Srbiji 22.635 i u Crnoj Gori 2.463 birača za 11. izbornu jedinicu.
Upravo je u toku prethodna registracija birača za glasanje izvan Hrvatske. Oporbeni socijaldemokrati su zbog toga oštro napali HDZ da zloupotrebljava hrvatsku diplomaciju za stranačke izborne svrhe, međutim vjerojatno se radi o nečemu sasvim drugome – o ispunjavanju zahtjeva međunarodne zajednice, koja već dulje vrijeme upozorava da su upravo neažurirani i nesređeni birački popisi izvan Hrvatske optimalno područje za manipulaciju glasovima.
Kritike zbog sudjelovanja hrvatskih državljana sa dvojnim državljanstvom, dakle onih koji ne žive u Hrvatskoj, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj traju već deceniju, ali tako dugo dok je aktivno i pasivno biračko pravo vezano uz državljanski status, tu nema promjena. Promjene su moguće tek promjenom Ustava, a za to bi bio potreban veliki konsenzus, o kojem se još ne govori.
Ovih dana, ratifikacijom u hrvatskom Saboru, stupa na snagu Ugovor o dvojnom državljanstvu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. On i dalje dopušta institut dvojnog državljanstva, a za biračko pravo kaže kako će «dvojni državljanin aktivno i pasivno biračko pravo ostvarivati u skladu sa unutarnjim zakonodavstvom ugovornih strana». Iako su se pojavile interpretacije da se ovim Ugovorom biračko pravo vezuje uz prebivalište, naši sugovornici misle da sve ostaje po starom. I u aktualnoj saborskoj raspravi o tom Ugovoru pojavile su se ocjene da velik broj Hrvatica iz Bosne i Hercegovine sa dvojnim državljanstvom koristi svoj status da bi u Hrvatskoj rodile, koristile medicinske usluge i ostvarile pravo na porodiljnu naknadu, koja je viša nego u Bosni i Hercegovini, ali iz HDZ-a to odbijaju.
«Narodna skupština Republike Srbije je usvojila Predlog Zakona o izmenama i dopunama Zakona o državljanstvu Republike Srbije.»
Ovako je početkom nedelje predsednik Skupštine Srbije Oliver Dulić proglasio izmene Zakona o državljanstvu, kojim je omogućeno svim Srbima koji žive izvan Srbije da postanu njeni punopravni građani, kao i drastično olakšanu proceduru za sticanje državljanstva za sve građane bivših republika koji žive i rade u Srbiji.
Uslov za dobijanje državljanstva Srbije, bez odricanja stranog državljanstva, jeste da podnosilac zahteva ima najmanje 18 godina, da je poslovno sposoban i da potpiše izjavu da Srbiju smatra svojom državom. Šta ova mogućnost znači iz perspektive onih kojima je ponuđena? Književni kritičar Gojko Božović, državljanin je Crne Gore, a već godinama živi u Beogradu:
«U Srbiji živim jako dugo i tu sam ostvario celokupnu karijeru. Osećam se građaninom ove zemlje. Ta formalnost ne bi promenila karakter mog života, niti moje opredeljenje da ova sredina bude prostor u kojem živim i radim. Ali ono što bi svakako bilo značajno, i u nekom pravnom smislu, jeste da svi oni koji su nekada bili građani bivše Jugoslavije mogu da steknu dvojno državljanstvo . Mislim da to rešenje, ne samo da je prirodno, ne samo da bi doprinelo jednoj vrsti društvenog i ličnog smirivanja u svim državama nastalim na području bivše Jugoslavije, nego je u konkretnom slučaju Srbije ono u najdubljem saglasju sa ustavom koji je donet pre nekoliko meseci. Ja sam već dugo u Srbiji, tako da imam glasačko pravo, jer sam ovde prijavljen, međutim državljanstvo bi mi omogućilo da se kandidujem na javne funkcije.»
Debate o dvojnom državljanstvu u Srbiji su započele još početkom devedesetih godina, s obrazloženjem da veliki broj iseljenika formalno nisu građani države iz koje potiču. Priča je uvek oživljavala u vreme izbora, da bi naprasno posle njih bila zaboravljena, nešto zbog nelagode crnogorskih partnera u tadašnjoj federaciji, a više zbog nepoznanice za koga bi veliki broj potencijalno novih birača glasao. Konsolidovanje granice između bivših jugoslovenskih republika i veliki broj izbeglica koji je u međuvremenu pristigao u Srbiju, aktuelizovali su ovaj problem, da bi se institucionalne promene ozvaničile ovog septembra izmenama Zakona o državljanstvu.
Dok pojedini analitičari tvrde da je Srbiji kao uzor poslužio model kojem je Hrvatska pribegla još 1992. godine, najozbiljnije kritike novog zakona stižu iz Crne Gore. Zvanična Podgorica tvrdi da Srbija krši Konvenciju Saveta Evrope kojom se najstrožije zabranjuje nacionalna, polna ili bilo koji drugi vid diskriminacije, kao i da faktički omogućava lako sticanje dvojnog državljanstva za 250.000 građana Crne Gore koji žive u Srbiji i gotovo isto toliko onih koji se u Crnoj Gori izjašnjavaju kao Srbi. Miša Đurković, naučni saradnik beogradskog Instituta za evropske studije komentariše takve tvrdnje:
«To je van svake pameti. Zašto se ne obrate Hrvatskoj koja onda od 1992. godine, po njima, takođe vrši diskriminaciju.»
Jedan od retkih koji je u Narodnoj skupštini glasao protiv izmena Zakona o državljanstvu bio je lider opozicione Demohrišćanske stranke Srbije Vladan Batić. Jedna od njegovih glavnih zamerki je što nije bilo dogovora sa Crnom Gorom:
«Ono što je posebno lako kompromitantno, to je da će trajnost tog sticanja državljanstva biti zagarantovana. To će biti neki novi balkanski špijuni. To je razlog pričama o velikoj Srbiji na mala vata, o nekakvom takmičenju u patriotizmu, o lažnom patriotizmu, o kriptopatriotizmu.»
Profesor međunarodnog javnog prava Bogoljub Milosavljević potvrđuje da je idealna situacija sklapanje bilateralnih sporazuma, poput onog koji su potpisali Beograd i Sarajevo u oktobru 2002. godine, ali i da je očigledno da Srbija neće robovati ovom principu:
«Srbija je konačno malo promenila politiku u tom pogledu i omogućila lakše dobijanje državljanstva ljudima koji su u dijaspori, a koji su pripadnici srpskog naroda. Ranije je ta politika bila dosta tvrda. Srbija ranije nije vodila tu politiku, nego je savezno državljanstvo imalo primat, a republičko je bilo tek izvedeno. Republičko državljanstvo je sada postalo primarno i jedino. Tako da je u toj situaciji Srbija ovo pitanje počela da rešava na jedan drugačiji način.»
Dok je devedesetih godina zvanični Beograd nervozno reagovao na zahteve nacionalne desnice u Budimpešti da se predstavnicima mađarske manjine u Vojvodini omogući dvostruko državljanstvo, situacija je danas dijametralno drugačija. Tako je predsednik Srbije Boris Tadić tokom nedavnog susreta u Subotici sa svojim kolegom Lászlóm Sólyomom rekao da se mora pronaći rešenje za pripadnike mađarske etničke zajednice u Srbiji, u okolnostima kada mađarska prelazi na šengenski režim viza. U tom smislu je ideja dvojnog državljanstva za Srbiju potpuno prihvatljiva, izjavio je Tadić. Tako će Mađari sa severa Vojvodine možda biti bolje sreće nego pre nekoliko godina, kada njihovi sunarodnici iz matice nisu prihvatili takvu mogućnost, podseća profesor Bogoljub Milosavljević:
«Pitanje dvojnog državljanstva ljudi koji žive u severnom delu, konkretno ljudi koji bi mogli da steknu i mađarsko državljanstvo, nešto je drugo. Naime, problem je bio što država Mađarska nije bila raspoložena da Mađarima koji žive u Subotici i okolini da dvojno državljanstvo. Oni su to pitanje rešavali čak i na referendumu i ishod referenduma je bio negativan.»
Vida Čok, autorka knjige «Državljanstvo u savremenoj Evropi», aktuelne polemike oko dvojnog državljanstva smara bespredmetnim:
«Na neki način u Srbiji postoje dvostruki aršini. U slučaju Mađara i Mađarske se zalažemo za dvojno državljanstvo, a sa Crnom Gorom nešto zatežemo. Mislim da nije problem u priznavanju ili nepriznavanju dvojnog državljanstva, nego je problem u politici koja se vodi u vezi sa državljanstvom. Mislim da ćemo morati da se usaglasimo, upravo zbog te Konvencije Saveta Evrope, da to državljanstvo treba da bude dvojno. Treba da bude omogućeno dvojno državljanstvo, bez ikakve diskriminacije, bilo s jedne, bilo s druge strane.»
Kojim putem će Crna Gora?
U Crnoj Gori se vodi živa debata o tome da li ustavom i zakonom treba dozvoliti dvojno državljanstvo građanima Crne Gore. Ovo pitanje je dodatno postalo predmet spora između političkih partija nakon što je Srbija, bez bilateralnog sporazuma i bez konsultacija sa Crnom Gorom, usvojila zakon o državljanstvu, kojim se omogućava Srbima u Crnoj Gori da steknu državljanstvo Srbije, što je izazvalo negativne reakcije.
Vladajuća koalicija smatra da Crna Gora svojim zakonom i ustavom ne treba da dozvoli postojanje dvojnog državljanstva, osim u onim slučajevima gdje je to pravo već stečeno. U slučaju dobijanja drugog državljanstva, državljanin Crne Gore bi bio ispisan iz crnogorskog državljanstva.
Ovaj stav je dobio na važnosti posebno nakon što je Skupština Srbije ubjedljivom većinom usvojila Zakon o državljanstvu, kojim se omogućava dijelu građana Crne Gore, koji se nacionalno osjećaju Srbima, da bez otpusta iz crnogorskog državljanstva dobiju državljanstvo Srbije, samo uz izjavu da priznaju da je Srbija njihova država.
Ovakav oblik sticanja državljanstva Srbije je usvojen na insistiranje Srpske liste – opozicione grupacije u Crnoj Gori – čiji su poslanici najavili da će iskoristiti ovaj zakon i zatražiti državljanstvo Srbije. Predsjednik Srpske liste Andrija Mandić:
«Ja sam samo saopštio moj stav, stav moje partije, stav naše koalicione liste da ćemo mi tražiti državljanstvo Srbije. To je ono što sam javno saopštio i iza čega stojim. Naravno da neću da se odreknem crnogorskog državljanstva, koje mi obezbjeđuje Ustav Crne Gore, koje mi obezbjeđuje moje porijeklo, niti ću dozvoliti da mi ga bilo ko oduzme. Ideja o državljanstvu Srbije nije bila zbog toga da ga 12 poslanika Srpske liste dobije. Nama je najvažnije da naši građani, pripadnici srpskog naroda u Crnoj Gori, dobiju to pravo i da to pravo iskoriste u što moguće većem broju.»
Vladajuća koalicija je oštro kritikovala državne organe Srbije i jednoglasno je ocijenjeno da se srpskim Zakonom o državljanstvu Srbija otvoreno miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Miodrag Vuković je saopštio da bi crnogorsko ministarstvo inostranih poslova trebalo Savjetu Evrope da uputi protestnu notu zbog diskriminacije Srbije po pitanju dvojnog državljanstva, jer se takvim zakonom direktno krši Deklaracija o državljanstvu Savjeta Evrope iz 1977. godine, kojom se najstrožije zabranjuje nacionalna, polna ili bilo koji drugi vid diskriminacije. I u Socijaldemokratskoj partiji kažu da je takav stav Srbije suprotan evropskim standardima i Konvenciji o državljanstvu Savjeta Evrope. Portparol Demokratske partije socijalista Rajko Kovačević je najavio da takve namjere neće biti kada Crna Gora bude donosila svoj zakon o državljanstvu:
«Mislim da je takvo ponašanje više na fonu nečega što u sebi ima više elemenata balkanske prošlosti, a manje evropske budućnosti ovog regiona. Naš zakon o državljanstvu će donijti naša, crnogorska Skupština i on svakako neće imati aspiracija da se miješa u unutrašnje stvari drugih država u regionu.»
Do sada je iz crnogorskog državljanstva izbrisano oko 340 građana, dok se za još 5.000 vodi postupak. Srbija, prema novom Zakonu o državljanstvu, više neće obavještavati crnogorske državne organe o tome ko je od crnogorskih državljana dobio i državljanstvo Srbije. Zamjenik sekretara Skupštine Crne Gore Slobodan Dragović kaže da osobe sa dvojnim državljanstvom ne mogu obavljati javnu funkciju, odnosno poslaničku, u Crnoj Gori:
«Građanin koji nije državljanin Crne Gore nće moći imati biračko pravo. Koji će to biti građani koji nijesu državljani, ja ne znam, ali onaj ko ne bude imao crnogorsko državljanstvo neće imati biračko pravo, niti može obavljati poslaničku funkciju kad nema biračko pravo. Ne može birati, niti biti biran. Ko ne može birati, ne može ni biti biran. Dakle, neko ko nije crnogorski državljanin ne može i neće moći imati poslaničku funkciju.»
Nakon donošenja Ustava slijedi donošenje novog Zakona o državljanstvu Crne Gore. Pozivajući se na evropske konvencije i praksu evropskih zemalja, vlast u Crnoj Gori tvrdi da veoma mali broj zemalja dozvoljava dvojno državljanstvo. Posebno male zemlje kao što je Crna Gora, prema riječima lidera Liberalne partije Miodraga Živkovića, ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo. A posebno kada se zna da politička elita u Srbiji crnogorsku nezavisnost ne doživljava kao konačnu i zauvijek riješenu:
«To bi bio siguran put za dezintegraciju Crne Gore i to bi bio siguran put za nestanak jedne male države, sa tako malim brojem stanovnika. Dakle, suština je da se male države moraju štiti. A u ovom slučaju zaštita za malu Crnu Goru, za njenu stabilnu budućnost svakako jeste da ne dozvoli dvojno državljanstvo.»
Najlakše izgubiti bh. državljanstvo?
Da se država ocjenjuje samo na osnovu načina na koji njeni građani mogu steći dvojno državljanstvo, Bosna i Hercegovina bi spadala u najliberalnije u svijetu. Za ispis iz državljanstva te zemlje dovoljno je imati novac. Ono što ovu razlikuje od ostalih država u regionu jeste nepodnošljiva lakoća kojom se vlasti odriču svog najvećeg bogatstva – ljudi.
Najveći broj građana Bosne i Hercegovine ostvaruje pravo na dvojno državljanstvo sa Republiko Hrvatskom. To pravo omogućeno je još 1995. godine kada je u Zagrebu parafiran Ugovor o dvojnom državljanstvu između ove dvije zemlje. Voditelj Konzularnog odjela Veleposlanstva Hrvatske u BiH, Ante Cicvarić kaže:
«Veleposlanstvo Republike Hrvatske ne raspolaže podatkom koliko je bosanskohercegovačkih državljana dobilo pozitivna rješenja i na taj način steklo državljanstvo Hrvatske. Možemo vas izvijestiti da broj zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo zapremljenih u Konzularnom odjelu ovog Veleposlanstva 2007. godine u bitnom ne odstupa od broja takvih zahtjeva zapremljenih ranijih godina.»
Dražen Rebić, uposlenik Hypo Alpe Adria Banke u Sarajevu, pored bosanske, ima i hrvatsku putovnicu. Kaže da mu hrvatska putovnica pomaže jer može putovati bez vize. Na pitanje kojeg bi se državljanstva odrekao, u slučaju kada bi to morao, Dražen je odgovorio:
«S obzirom na sadašnju političku situaciju, izvršavanje evropskih zahtjeva Hrvatske, za očekivati je njen skori ulazak u Evropsku uniju. Ja imam dva državljanstva – bosanskohercegovačko i hrvatsko. Ukoliko bi se odrekao hrvatskog, a zadržao samo bosanskohercegovačko, mislim da bih puno izgubio, jer ne bih mogao putovati ni u Hrvatsku, gdje imam i nekretnine, gdje povremeno boravim i tako dalje. Međutim, kada bih morao izabrati, s obzirom da sam zaposlen u BiH i radnim u BiH, odrekao bih se hrvatskog državljanstva. Ukoliko bi došlo do promjene situacije, do odlaska u mirovinu i tako dalje, zadržao bih hrvatsko državljanstvo jer namjeravam tamo živjeti.»
Bosna i Hercegovina je ovakve ugovore sklopila još sa Srbijom i Kraljevinom Švedskom. Prema riječima Dragiše Pantelića, savjetnika u Veleposlanstvu Srbije u Sarajevu, ove godine primljeno je oko 200 zahtjeva bosanskohercegovačkih građana za primitak u državljanstvo Republike Srbije. On također dodaje kako će nedavna odluka Skupštine Srbije olakšati proceduru dobijanja državljanstva, te da uskoro očekuju i veći broj zahtjeva:
«Što se tiče vremena trajanja procedure, to je teško reći. Teško je reći i kakav se interes državljana drugih zemalja može očekivati. Pretpostavljam da će interes biti veći i da će liberalizacija Zakona o državljanstvu Republike Srbije doprineti tome da još veći broj ljudi bude zainteresovan za primanje u državljanstvo Republike Srbije.»
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH, bosanskohercegovačkog državljanstava se do sada odreklo oko 35.000 građana. Radi se uglavnom o osobama koje su u međuvremenu stekli državljanstva zemlja gdje borave, ističe Miodrag Pandurević, pomoćnik ministra civilnih poslova za državljanstva BiH:
«Tu postoje dva koncepta: koncept anglosaksonskog prava koji toleriše višestruko državljanstvo i koncept njemačke pravne doktrine koji imaju Njemačka, Austrija, Danska, Norveška, Slovenija, donedavno i Hrvatska – do potpisivanja ovog ugovora, gdje se traži odricanje prethodnog državljanstva. Dakle, lakše je navesti one zemlje koje traže odricanje, nego pobrojati one koje ne traže.»
Sociolog Gavrilo Antonić, isitče kako Bosna i Hercegovina treba sklopiti Ugovor o dvojnom državljanstvu sa svakom državom s kojom može:
«Ne vidim zašto ne bi, zašto bi to uopšte predstavljalo problem. Ako hoćete, moj neki lični stav je da ovo treba biti što slobodnija zemlja, u kojoj će živjeti slobodni ljudi, koji će se slobodno izjašnjavati šta će, gdje će i kako će raditi. Jer, to je ipak stvar ličnog izbora i stvar neke lične slobode čovjeka.»
Aktivista nevladinog sektora Ivan Barbalić smatra da trenutno stanje, gdje jedan dio građana BiH ima pravo na dvojno državljanstvo, a drugi ne, nije dobro za bosanskohercegovačko društvo:
«Ta neravnomjernost također utiče na čitav proces stvaranja jednog kvalitetnog, zdravog i normalnog društva. To je nešto što definitivno nije pozitivno u Bosni i Hercegovini. Međutim, u rješavanju tog problema velika je odgovornost upravo na EU i na zemljama koje su stvorile ovako neravnopravan sistem.»
Sa ovom konstatacijom se slaže i većina sugovrnika iz naše ankete koju smo napravili u Sarajevu:
«Sigurno da su ljudi koji su doprinijeli stvaranju ove države, na određen način diskriminirani.»
«U nekoj vrsti diskriminacije jesu. Pogotovo sada kada se govori o reformi policije, o ulasku u EU, gdje je Hrvatska daleko ispred ostalih zemalja u regionu.»
«Ako neko ima isto porijeklo, isto mjesto življenja, isto mjesto rođenja, a nema iste uslove kao neko drugi, to znači da je diskriminiran.»
Hrvatska dijaspora je važna uoči izbora
Dvojno državljanstvo, tema je koja se u Hrvatskoj svaki put aktuelizira uoči izbora, to jest kada stranke lijevog centra počnu prozivati Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) da će manipulirati glasovima hrvatskih državljana koji žive izvan granica Hrvatske.
Bili vi američki ili bosanski državljanin, a u isto vrijeme i hrvatski državljanin, u Hrvatskoj vi ste samo hrvatski državljanin. Za naš radio govori načelnik Odjela za državljanstvo u Ministarstvu unutarnjih poslova Šimo Šiljeg:
«U članku dva Zakona izraženo je načelo isključivosti hrvatskog državljanstva koje glasi: ,Državljanin Republike Hrvatske koji ima i strano državljanstvo, smatra se pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske isključivo hrvatskim državljaninom. Dakle, činjenica da osoba ima i strano državljanstvo ne utječe na prava i obveze hrvatskog državljanina pred tijelima državne vlasti Republike Hrvatske.»
Hrvatsko zakonodavstvo slijedi modernu intenciju europskih i svjetskih zakonodavstava da se izbjegava dvostruko državljanstvo, uz iznimke. Načelnik Šiljeg:
«Postoje odredbe zakona o hrvatskom državljanstvu gdje se ne traži otpust iz stranog državljanstva. Međutim, za stjecanja hrvatskog državljanstva na redovit način, uz ispunjenje ostalih uvjeta, potrebno je dostaviti i otpust iz stranog državljanstva.»
Po njegovim riječima, nema neke posebne evidencije hrvatskih građana koji imaju još neko državljanstvo:
«Ministarstvo unutarnjih poslova ne vodi evidenciju o hrvatskim građanima koji imaju, pored hrvatskog, još neko državljanstvo. Vodimo evidenciju samo o osobama koje su stekle hrvatsko državljanstvo, što je u skladu sa Zakonom o hrvatskom državljanstvu. Naime, stranka može i poslije zahtijevati otpust iz stranog državljanstva i mi ne možemo znati da li je ona dvojni državljanin.»
Po podacima predsjednice saborskog Odbora za useljeništvo i zastupnice iz dijaspore Zdenke Babić Petričević, ukupno 734.000 državljana Bosne i Hercegovine steklo je hrvatsko državljanstvo, najvećim brojem kao pripadnici hrvatskog naroda ili temeljem braka s hrvatskim državljaninom. Neslužbene su procjene da je u Srbiji možda i preko 100.000 izbjeglih hrvatskih Srba, koji su radi ostvarivanja prava u Hrvatskoj regulirali hrvatsko državljanstvo, a radi ostvarivanja prava u Srbiji uzeli i državljanstvo Srbije.
Po podacima ministarstva, u prvih šest mjeseci ove godine riješeno je oko 8.500 zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva i oko 1.500 zahtjeva za ispis iz hrvatskog državljanstva.
A sada goruća tema izbora. I hrvatski državljani koji žive izvan granica Hrvatske ili takozvana dijaspora, sudjeluju na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj. Na parlamentarnim izborima oni glasaju u 11. izbornoj jedinici. Na prošlim izborima 2003. godine, u 11. izbornoj jedinici je biloupisano 396.617 birača, a glasalo ih je 70.000, dakle niti 18 posto, i sa 60 posto glasova HDZ je dobio četiri zastupnička mjesta iz dijaspore, od ukupno 152 mjesta u Saboru. Broj glasova iz dijaspore određuje se po takozvanoj nefiksnoj kvoti, objašnjava za naš radio pravna savjetnica u nevladinoj udruzi GONG Vanja Škorić:
«Ovisno o tome koliko građana izađe na izbore u Hrvatskoj, a koliko birača izađe na izbore u dijaspori, po tome se dobiva broj zastupnika u dijaspori. Cilj je da jedan glas u Hrvatskoj jednako vrijedi kao i jedan glas, odnosno mandat u dijaspori. Dakle, što je veća izlaznost birača u dijaspori, to je veći broj mandata za u izbornu jedinicu.»
Na prošlim izborima je za jedno mjesto u Saboru u prosjeku trebalo 17.000 glasova, i to je bila baza za određivanje i broja zastupnika iz 11. izborne jedinice.
U Hrvatskoj je upravo u toku ažuriranje i provjera biračkih popisa, i sa biračkog popisa za 11. izbornu jedinicu brišu se svi oni koji imaju prijavljeno prebivalište u Hrvatskoj. Tako je sa posljednjim podacima od 12. rujna ukupno 408.154 birača – hrvatska državljanina sa prebivalištem izvan Hrvatske. To su hrvatski građani na radu ili školovanju izvan zemlje, prava dijaspora u Sjevernoj i Južnoj Americi i zapadnoj Europi, ali i Hrvati u
susjednim državama. Tako u Njemačkoj ima 39.180 birača iz Hrvatske, ali i 150.000 Hrvata iz Bosne i Hercegovine sa dvojnim državljanstvom, u samoj Bosni i Hercegovini ima 286.814 birača, u
Srbiji 22.635 i u Crnoj Gori 2.463 birača za 11. izbornu jedinicu.
Upravo je u toku prethodna registracija birača za glasanje izvan Hrvatske. Oporbeni socijaldemokrati su zbog toga oštro napali HDZ da zloupotrebljava hrvatsku diplomaciju za stranačke izborne svrhe, međutim vjerojatno se radi o nečemu sasvim drugome – o ispunjavanju zahtjeva međunarodne zajednice, koja već dulje vrijeme upozorava da su upravo neažurirani i nesređeni birački popisi izvan Hrvatske optimalno područje za manipulaciju glasovima.
Kritike zbog sudjelovanja hrvatskih državljana sa dvojnim državljanstvom, dakle onih koji ne žive u Hrvatskoj, na parlamentarnim i predsjedničkim izborima u Hrvatskoj traju već deceniju, ali tako dugo dok je aktivno i pasivno biračko pravo vezano uz državljanski status, tu nema promjena. Promjene su moguće tek promjenom Ustava, a za to bi bio potreban veliki konsenzus, o kojem se još ne govori.
Ovih dana, ratifikacijom u hrvatskom Saboru, stupa na snagu Ugovor o dvojnom državljanstvu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. On i dalje dopušta institut dvojnog državljanstva, a za biračko pravo kaže kako će «dvojni državljanin aktivno i pasivno biračko pravo ostvarivati u skladu sa unutarnjim zakonodavstvom ugovornih strana». Iako su se pojavile interpretacije da se ovim Ugovorom biračko pravo vezuje uz prebivalište, naši sugovornici misle da sve ostaje po starom. I u aktualnoj saborskoj raspravi o tom Ugovoru pojavile su se ocjene da velik broj Hrvatica iz Bosne i Hercegovine sa dvojnim državljanstvom koristi svoj status da bi u Hrvatskoj rodile, koristile medicinske usluge i ostvarile pravo na porodiljnu naknadu, koja je viša nego u Bosni i Hercegovini, ali iz HDZ-a to odbijaju.
