RSE: Da li pregovori koji će uskoro početi mogu imati više uspjeha, nego što je to bio slučaj posljednjih godina?
KUPCHAN: Ne vjerujem da će biti nekog značajnijeg rezultata. Stavovi i Beograda i Prištine su relativno jasno artikulirani. Teško da će ijedna strana odstupiti od svojih ciljeva, a što bi eventualno moglo voditi nekom dogovoru. Nejasno je i što bi u okviru Kontaktne skupine EU i SAD mogli ponuditi Rusiji kako bi uvjerili Moskvu da podrži Ahtisaarijev plan i da ne stavlja veto na rezoluciju. Možda bi nekih ustupaka moglo biti, a koje se tiču iranskog pitanja, ili američkog raketnog sustava u Evropi. No, ja uistinu nisam optimist i ne vjerujem da bi moglo doći do nekog koncenzusa u toku idućih nekoliko mjeseci.
RSE: Ipak, očekuje se od medjunarodne trojke da postigne neki dogovor, iako i Beograd i Priština i dalje imaju sasvim oprečna stajališta. Da li su očekivanja velika?
KUPCHAN: Po mom mišljenju razgovori bi se mogli kretati u dva pravca. Jedan je uključiti snažnije Rusiju i uvjeriti Putina da prestane prijetiti vetom. S druge strane, važno će biti razmotriti što ukoliko dodje do unilateralnog proglašenja nezavisnosti Kosova. Priština je već odredila 28. novembar kao mogući datum proglašenja nezavisnosti, a to bi moglo biti i prije nego što medjunarodna zajednica očekuje i prije nego što je za to zapravo i spremna. Što će se dogoditi ukoliko oko toga u Vijeću sigurnosti UN ne bude moguće postići suglasnost? Koliko je članica Svjetske organizacije spremno prihvatiti novu državu, da li će Sjedinjene Države možda pričekati sa priznanjem Kosova dok ne budu sigurne da će to učiniti veći broj zemalja? Pretpostavljam da će trojka morati u obzir uzeti sve ove opcije. Za sada, Ahtisaarijev plan o nadgledanoj nezavinsoti, uz SAD, podržava većina glavnih članica EU, poput Britanije, Francuske, Njemačke, a one koje se protive planu su Grčka, Španjolska, Slovačke, i neke druge zemlje u kojima postoje unutarnje podjele na etničkoj ili jezičnoj osnovi. Zato će biti važno i razriješiti pitanje: što ukoliko u Vijeću sigurnosti ne bude nove rezolucije koja će nadomjestiti rezoluciju 12 44? Koja je to legalna osnova za nastavak procesa priznanja i da li će evropske države koje podupiru nezavisnost Kosova, oklijevati da to učine, jer ne žele zaobilaziti legitimitet Vijeća sigurnosti?
RSE: Gospodine Kupchan, u prošlotjednom uvodniku Washingtona Pusta, ruski predsjednik Putin je optužen da na jedna prilično ciničan način zapravo pokušava izolirati Srbiju od EU, učiniti je zavisnom od Moskve, te da mu je cilj zapravo podijeliti Uniju i suprostaviti je Sjedinjenim Državama. Slažete li se sa takvim stajalištem?
KUPCHAN: Mislim da će Rusija na koncu ipak popustiti i da neće koristiti pravo veta. Moskva nema direktnog i trenutnog interesa prema Kosovu, nema ni trgovinskih odnosa sa Kosovom, neće graditi neku nuklearku na Kosovu, ali očito je zaintersirana da svojom vanjskom politikom diktira odnose na medjunarodnoj sceni. Nema dileme da želi unijeti razdor u Evropsku uniju, zategnuti odnose sa SAD, kako bi podijelila Zapad. Putin čak nije spreman razmotriti nekakvo alternativno rješenje. Osobno ne vjerujem kako misli da je moguće Srbiju uključi u rusku orbitu, jer ipak Srbija ide prema Zapadu i prema NATO-i i prema EU. Rekao bih da Moskva ovdje pokazuje mišiće, više nego što ima neku strategiju kojom bi privukla Srbiju na temelju nekakvog panslavenskog ili pan pravoslavnog jedinstva.
RSE: Neki eksperti ističu da službeni Beograd zapravo i nije zainteresiran da integrira Kosovo i Kosovare u politički život Srbije, ali ustrajava na tome da je Kosovo dio srpkog teritorija. Da li bi se moglo dogoditi da Beograd upotrijebi i vojnu silu kako bi zaštitio, kako ističu, svoj teritorij?
KUPCHAN: Teško mi je zamisliti da bi Srbija, odnosno vlada u Beogradu bila spremna upotrijebiti silu kako bi odgovorila na deklaraciju o proglašenju kosovske nezavisnosti. Vjerojatnije je da bi se na takav korak odlučili paramilitarci, paramilitarne grupe na sjeveru Kosova i oni bi mogli nasilje prenjeti na jug Kosova. Takva mogućnost i te kako mora zabrinuti medjunarodnu zajednicu. No, istodobno, nasilje mogu potaknuti i kosovski Albanci, koji su frustirani što se stalno odlaže pitanje nezavisnosti i ne ispunjavaju njihove želje za separacijom od Srbije.
