Nakon policijsko-pravosudnog "drž - nedaj" trojica građana Splita: Petar Jurčević, Aleksandar Dimitrov i Renato Hittel našli su se pod istragom zbog sumnje da su pokušali iznuditi 20.000 eura od jednog omiškog liječnika i 300.000 eura od vlasnika nekoliko splitskih mjenjačnica.
Inače bivši hrvatski vojnici, navodno su jednoj žrtvi prijetili propucavanjem koljena, a drugoj ubojstvom i njega i obitelj, te su pucali u automobil jednoga od njih i zastrašivali njihove obitelji. Kod Renata Hittela, inače u ratu zapovjednika Devete bojne HOS-a, pronađeno je i nedozvoljeno oružje.
Ovo bi bila tek vijest iz crne kronike da ona bolno ne otkriva slabosti hrvatskog pravosudnog i represivnog sustava.
Kako se sumnja da su osumnjičeni reketarili i druge osobe, to su iz policije pozivali sve oštećene iznuđivanjem da im se bez straha obrate. Istovremeno su osumnjičeni pušteni - radi nedostatnih dokaza - što je policijske pozive
učinilo smiješnima. To nam komentira poznati zagrebački odvjetnik, Anto Nobilo:
"Sigurno građani u takvim situacijama ne bi mogli imati povjerenja u policiju jer ako se prijavljuje neko za reketarenje, a istovremeno se ne zadržava u pritvoru, to su situacije koje odbijaju povjerenje."
Na puštanje reketara burno je reagirala javnost, reagirao je onda i državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je zatražio izvješće o ovom predmetu, nakon čega je ponovo zatražen pritvor za navodne reketare. Anto Nobilo:
"Javnost i mediji vrše odlučujući uticaj na sud i pravosuđe. Svaka situacija u kojoj je potreban javni pritisak na pravosuđe, da oni obave i donesu neku odluku, svakako nije dobra. Ako pravosuđe ne stavlja u pritvor onoga koga treba staviti, to nije dobro, ali nije ni dobro da postoje nepravni elementi, a to je pritisak javnosti da bi se ishodila pravna odluka."
Ali što bismo onda bez javnosti, pitali smo Nobila?
"Prihvaćam da mnoge afere i mnogi kazneni postupci nikada ne bi bili provedeni da nije bilo aktivne uloge medija i javnosti, kao jednog ključnog korektiva. Ipak, to je loša situacija, toga ne smije biti. Mi što prije moramo reformirati pravosuđe da ne dolazimo u situaciju da javnost mora raditi dodatni pritisak kako bi se ishodile određene pravne odluke. Tako ćemo doći u jednu apsolutnu nepravnu situaciju. To je nešto što će nekada ličiti na linč, nešto što će se možda moći i organizirati da bi se ishodila kakva sudska odluka. To sve nije primjereno jednoj pravnoj državi. Ne kažem da je krivica isključivo na medijima, već je krivica i na povjerenju u pravni sustav, na našem nereformiranom pravosuđu. Jednostavno nešto u tome pravosuđu treba što hitnije i što brže napraviti."
Od čega krenuti u reformi?
"Treba krenuti od kadrova jer i u pravosuđu ili upravi treba imitirati situaciju koja vrijedi za slobodno tržište. Situacija u slobodnom tržištu najbolje lansira u visine, a one najlošije u bankrot, izbaci ih iz utrke. Morate i u pravosuđu stvoriti sustav koji se zasniva na objektivnim kriterijima. Promoviranje rada tužilaca i sudaca se isključivo vrši prema objektivnim kriterijima, a prema istim tim objektivnim kriterijima treba vršiti eliminaciju onih koji su nesposobni."
Hrvatsko pravosuđe još pati od političkih čistki iz
devedesetih:
"Tada je napravljena najveća greška. Prvo je napravljena čistka svih službeno nepodobnih kadrova, bilo po nacionalnom ili nekom drugom kriteriju, a nakon toga su proglasili sudce nedodirljivim i pretvorili ih u doživotne mandate. Sada se stvorila jedna klasa koja samu sebe obnavlja."
Gotovo da je promaklo da su osumnjičeni reketari bivši hrvatski vojnici. I oni su se tamo našli u kaosu devedesetih kad u stvaranju Hrvatske vojske nije bilo kriterija. U to vrijeme hrvatski ministar Unutarnjih poslova je bio Ivan Vekić, koji je ostao poznat po izreci da pred rat i u ratu nije mogao regrutirati časne sestre, nego žestoke momke:
"Rat je, krv je, rizik je, strah je, smrt je. Nećete dobiti baš mnogo onih koji nisu spremni na rizik."
U Hrvatskoj se s obje strane zakona još uvijek osjećaju posljedice rata i ustrojavanja demokracije nedemokratskim sredstvima.
Inače bivši hrvatski vojnici, navodno su jednoj žrtvi prijetili propucavanjem koljena, a drugoj ubojstvom i njega i obitelj, te su pucali u automobil jednoga od njih i zastrašivali njihove obitelji. Kod Renata Hittela, inače u ratu zapovjednika Devete bojne HOS-a, pronađeno je i nedozvoljeno oružje.
Ovo bi bila tek vijest iz crne kronike da ona bolno ne otkriva slabosti hrvatskog pravosudnog i represivnog sustava.
Kako se sumnja da su osumnjičeni reketarili i druge osobe, to su iz policije pozivali sve oštećene iznuđivanjem da im se bez straha obrate. Istovremeno su osumnjičeni pušteni - radi nedostatnih dokaza - što je policijske pozive
učinilo smiješnima. To nam komentira poznati zagrebački odvjetnik, Anto Nobilo:
"Sigurno građani u takvim situacijama ne bi mogli imati povjerenja u policiju jer ako se prijavljuje neko za reketarenje, a istovremeno se ne zadržava u pritvoru, to su situacije koje odbijaju povjerenje."
Na puštanje reketara burno je reagirala javnost, reagirao je onda i državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je zatražio izvješće o ovom predmetu, nakon čega je ponovo zatražen pritvor za navodne reketare. Anto Nobilo:
"Javnost i mediji vrše odlučujući uticaj na sud i pravosuđe. Svaka situacija u kojoj je potreban javni pritisak na pravosuđe, da oni obave i donesu neku odluku, svakako nije dobra. Ako pravosuđe ne stavlja u pritvor onoga koga treba staviti, to nije dobro, ali nije ni dobro da postoje nepravni elementi, a to je pritisak javnosti da bi se ishodila pravna odluka."
Ali što bismo onda bez javnosti, pitali smo Nobila?
"Prihvaćam da mnoge afere i mnogi kazneni postupci nikada ne bi bili provedeni da nije bilo aktivne uloge medija i javnosti, kao jednog ključnog korektiva. Ipak, to je loša situacija, toga ne smije biti. Mi što prije moramo reformirati pravosuđe da ne dolazimo u situaciju da javnost mora raditi dodatni pritisak kako bi se ishodile određene pravne odluke. Tako ćemo doći u jednu apsolutnu nepravnu situaciju. To je nešto što će nekada ličiti na linč, nešto što će se možda moći i organizirati da bi se ishodila kakva sudska odluka. To sve nije primjereno jednoj pravnoj državi. Ne kažem da je krivica isključivo na medijima, već je krivica i na povjerenju u pravni sustav, na našem nereformiranom pravosuđu. Jednostavno nešto u tome pravosuđu treba što hitnije i što brže napraviti."
Od čega krenuti u reformi?
"Treba krenuti od kadrova jer i u pravosuđu ili upravi treba imitirati situaciju koja vrijedi za slobodno tržište. Situacija u slobodnom tržištu najbolje lansira u visine, a one najlošije u bankrot, izbaci ih iz utrke. Morate i u pravosuđu stvoriti sustav koji se zasniva na objektivnim kriterijima. Promoviranje rada tužilaca i sudaca se isključivo vrši prema objektivnim kriterijima, a prema istim tim objektivnim kriterijima treba vršiti eliminaciju onih koji su nesposobni."
Hrvatsko pravosuđe još pati od političkih čistki iz
devedesetih:
"Tada je napravljena najveća greška. Prvo je napravljena čistka svih službeno nepodobnih kadrova, bilo po nacionalnom ili nekom drugom kriteriju, a nakon toga su proglasili sudce nedodirljivim i pretvorili ih u doživotne mandate. Sada se stvorila jedna klasa koja samu sebe obnavlja."
Gotovo da je promaklo da su osumnjičeni reketari bivši hrvatski vojnici. I oni su se tamo našli u kaosu devedesetih kad u stvaranju Hrvatske vojske nije bilo kriterija. U to vrijeme hrvatski ministar Unutarnjih poslova je bio Ivan Vekić, koji je ostao poznat po izreci da pred rat i u ratu nije mogao regrutirati časne sestre, nego žestoke momke:
"Rat je, krv je, rizik je, strah je, smrt je. Nećete dobiti baš mnogo onih koji nisu spremni na rizik."
U Hrvatskoj se s obje strane zakona još uvijek osjećaju posljedice rata i ustrojavanja demokracije nedemokratskim sredstvima.
