"Da je skuplje, skuplje je, i to sve, ako hoćeš u dućan, ako hoćeš na plac, svugdje. Nekada smo vikali da bi trebali galamiti, pa se nismo ufali, a sada, čim ostaneš bez posla, odmah ti vele doviđenja."
Predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, Boris Kunst, upozorava da skoro dvije trećine hrvatskih građana živi na rubu socijalne izdržljivosti, a hrvatski političari izbjegavaju i raspravljati o siromaštvu:
"Upravo ti saborski zastupnici, ti državni dužnosnici, svoja materijalna prava, svoje plaće, svoje mirovine, svoja egzistencionalna prava, imaju uređena drugim propisima u odnosu na radnike Hrvatske. Oni ne dijele sudbinu ovog radništva. Na žalost, žive kao da žive na drugoj planeti."
I čelnik Hrvatske udruge sindikata, Ozren Matijašević, podsjeća da čak 18 posto hrvatskih građana preživljava dnevno samo s oko 2,5 eura, zbog čega i smatra da se ovogodišnji Prvi maj u Hrvatskoj treba obilježiti prosvjedno, a ne prigodno, uz porcije graha:
"Držim da je konačno sazrjelo vrijeme da se zabrinjavajuća, zaglušujuća, šutnja, koja je u Hrvatskoj, prekine."
Ivan Tomac, zamjenik predsjendice najvećeg, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske:
"Ukoliko je više od 60 posto zaposlenih u Hrvatskoj ispod razine prosječne plaće, a polovina radnog stanovništva, kao i milion i 80 tisuća umirovljenika živi na granici siromaštva, prema svim standardima i svim pokazateljima koje provode institucije Evropske unije i ostale institucije, onda stvarno nije vrijeme za šutnju."
No, hrvatski sindikati su razjedinjeni i zadnji veliki socijalni prosvjed održan je prije devet godina, a radnici, kako su nam neki i sami potvrdili, i dalje maksimalno obespravljeni.
Nezavisni saborski zastupnik, doktor Slaven Letica, vjeruje da će se saborska rasprava na temu siromaštva, koju je predložio, ipak uskoro održati:
"Postoje dvije razine promatranja siromaštva. Prva je razina objektivnih pokazatelja, a oni su prisutni u studiji Svjetske banke, i pokazuju da je siromaštvo u Hrvatskoj relativno najmanje među srodnim zemljama, klijentima Svjetske banke. Drugo su subjektivna siromaštva, predodžbe ljudi o tome kako oni vide svoj život. Po tim subjektivnim predodžbama Hrvatska puno lošije stoji, nego po objektivnim pokazateljima."
No, ljudi kažu da sami najbolje znaju kako žive, pogotovo penzioneri:
"Sve je gore. Ovi koji sada trebaju u mirovinu su nastradali."
"Hrvatska je valjda jedina zemlja u kojoj, što duže radiš, imaš sve manju mirovinu."
Predsjednik Udruge radničkih sindikata Hrvatske, Boris Kunst, upozorava da skoro dvije trećine hrvatskih građana živi na rubu socijalne izdržljivosti, a hrvatski političari izbjegavaju i raspravljati o siromaštvu:
"Upravo ti saborski zastupnici, ti državni dužnosnici, svoja materijalna prava, svoje plaće, svoje mirovine, svoja egzistencionalna prava, imaju uređena drugim propisima u odnosu na radnike Hrvatske. Oni ne dijele sudbinu ovog radništva. Na žalost, žive kao da žive na drugoj planeti."
I čelnik Hrvatske udruge sindikata, Ozren Matijašević, podsjeća da čak 18 posto hrvatskih građana preživljava dnevno samo s oko 2,5 eura, zbog čega i smatra da se ovogodišnji Prvi maj u Hrvatskoj treba obilježiti prosvjedno, a ne prigodno, uz porcije graha:
"Držim da je konačno sazrjelo vrijeme da se zabrinjavajuća, zaglušujuća, šutnja, koja je u Hrvatskoj, prekine."
Ivan Tomac, zamjenik predsjendice najvećeg, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske:
"Ukoliko je više od 60 posto zaposlenih u Hrvatskoj ispod razine prosječne plaće, a polovina radnog stanovništva, kao i milion i 80 tisuća umirovljenika živi na granici siromaštva, prema svim standardima i svim pokazateljima koje provode institucije Evropske unije i ostale institucije, onda stvarno nije vrijeme za šutnju."
No, hrvatski sindikati su razjedinjeni i zadnji veliki socijalni prosvjed održan je prije devet godina, a radnici, kako su nam neki i sami potvrdili, i dalje maksimalno obespravljeni.
Nezavisni saborski zastupnik, doktor Slaven Letica, vjeruje da će se saborska rasprava na temu siromaštva, koju je predložio, ipak uskoro održati:
"Postoje dvije razine promatranja siromaštva. Prva je razina objektivnih pokazatelja, a oni su prisutni u studiji Svjetske banke, i pokazuju da je siromaštvo u Hrvatskoj relativno najmanje među srodnim zemljama, klijentima Svjetske banke. Drugo su subjektivna siromaštva, predodžbe ljudi o tome kako oni vide svoj život. Po tim subjektivnim predodžbama Hrvatska puno lošije stoji, nego po objektivnim pokazateljima."
No, ljudi kažu da sami najbolje znaju kako žive, pogotovo penzioneri:
"Sve je gore. Ovi koji sada trebaju u mirovinu su nastradali."
"Hrvatska je valjda jedina zemlja u kojoj, što duže radiš, imaš sve manju mirovinu."
