Jučer teške riječi i premijerova najava da će se žaliti Bruxellesu, danas osmijesi i klimanje glavama. Premijer Ivo Sanader ne odustaje od ocjene da je voditelj misije Evropske komisije u Hrvatskoj Vincent Degert kriv zbog pogrešnih informacija koje u Bruxelles stižu oko hrvatskih planova sa ribolovnim pojasom, ali – život teče dalje:
„Mi imamo dobru suradnju s Evropskom komisijom i delegacijom Evropske komisije u Zagrebu, sa gospodinom predsjednikom Barossom , Rehnom i sa šefom delegacije u Zagrebu gospodinom Degertom. Ta dobra suradnja će se nastaviti, što ne znači da jedni druge u okviru dobre suradnje i u procesu pristupanja nećemo upozoravati na eventualne propuste. Ja mislim da je ovo bio propust i pri tome ostajem.“
Degert u komentaru ni ne spominje da ga je Sanader oštro prozvao:
“Nastavit ćemo surađivati sa Vladom, Saborom i ostalima kako bi obavili posao zbog kojeg smo ovdje – a to je da pripremimo Hrvatsku za prijem u Evropsku uniju. To je naša zadaća i to ćemo nastaviti raditi.“
Gdje je problem? Evropski povjerenik za proširenje Oli Rehn prošloga je tjedna u Zagrebu među ostalim pozvao Hrvatsku da ne vuče jednostrane poteze oko proglašenja zaštićene ribolovno-ekološke zone na Jadranu, jer bi time prekršila sporazum sa Slovenijom i Italijom. Sanader je odmah korigirao Rehna kako se ne radi ni o kakvom sporazumu, a kasnije je pojašnjeno o čemu se radi: Hrvatska je proglasila zaštićeni ribolovno-ekološki pojas pred dvije godine, a dan kasnije je državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Hidajet Bišćević na radnom sastanku o tome obavijestio talijansku i slovensku stranu. Također, izvijestio ih je da odredbe ribolovno ekološke zone za njih neće vrijediti. O tome je sastavljen službeni zapisnik, a Sanader tvrdi da je voditelj misije Evropske komisije u Hrvatskoj Degert kriv što je Bruxelles jedan radni zapisnik počeo tretitati kao međudržavni sporazum.
Opozicija jednoglasno Sanadera optužuje za prtljanje, ali struka mu ovaj puta daje za pravo što je oštro reagirao. Za naš radio govori direktor bračke tvornice ribljih konzervi “Postira” i predsjednik Udruženja ribarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Miro Kučić:
„Reakcija premijera je bila apsolutno u redu. Imao je pravo, dapače – imao se zašto Degert crveniti. Mislim da smo u posljednih 5 godina pokazali apsolutno strpljenje i toleranciju vezano uz odnose na moru s Italijom. Dajem puno pravo premijeru za sve što je rekao i nema se on što ispričavati, dapače trebao bi se Degert njemu ispričati!“
O čemu se u stvari radi kod zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa, što ga je Hrvatska – za sada na papiru – proglasila na svojoj polovici Jadrana? Miro Kučić:
„Zašto ga proglašavamo? Zato što je to otvoreni dio mora u kojem Talijani godišnje bez ikakve naknade izvuku ribe u vrijednosti od cca 200 milijuna eura, a Hrvatska je presiromašna zemlja da bi se mogla razbacivati novcem.“
Kučić za sebe kaže da govori ono što hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova misli, ali zbog odnosa sa dvije članice Evropske unije, u koju Hrvatska planira ući, ne smije reći. A to je:
„Hrvatska želi po svojim zakonima, koji su usuglašeni sa stečevinom Evropske unije, kontrolirati to more, da na tom moru postoji red i zakon, da održimo stock ribe na takvom nivou da generacije koje dolaze imaju od čega živjeti, kao što smo to uspjeli kroz čitavih tisuću godina.“
„Mi imamo dobru suradnju s Evropskom komisijom i delegacijom Evropske komisije u Zagrebu, sa gospodinom predsjednikom Barossom , Rehnom i sa šefom delegacije u Zagrebu gospodinom Degertom. Ta dobra suradnja će se nastaviti, što ne znači da jedni druge u okviru dobre suradnje i u procesu pristupanja nećemo upozoravati na eventualne propuste. Ja mislim da je ovo bio propust i pri tome ostajem.“
Degert u komentaru ni ne spominje da ga je Sanader oštro prozvao:
“Nastavit ćemo surađivati sa Vladom, Saborom i ostalima kako bi obavili posao zbog kojeg smo ovdje – a to je da pripremimo Hrvatsku za prijem u Evropsku uniju. To je naša zadaća i to ćemo nastaviti raditi.“
Gdje je problem? Evropski povjerenik za proširenje Oli Rehn prošloga je tjedna u Zagrebu među ostalim pozvao Hrvatsku da ne vuče jednostrane poteze oko proglašenja zaštićene ribolovno-ekološke zone na Jadranu, jer bi time prekršila sporazum sa Slovenijom i Italijom. Sanader je odmah korigirao Rehna kako se ne radi ni o kakvom sporazumu, a kasnije je pojašnjeno o čemu se radi: Hrvatska je proglasila zaštićeni ribolovno-ekološki pojas pred dvije godine, a dan kasnije je državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova Hidajet Bišćević na radnom sastanku o tome obavijestio talijansku i slovensku stranu. Također, izvijestio ih je da odredbe ribolovno ekološke zone za njih neće vrijediti. O tome je sastavljen službeni zapisnik, a Sanader tvrdi da je voditelj misije Evropske komisije u Hrvatskoj Degert kriv što je Bruxelles jedan radni zapisnik počeo tretitati kao međudržavni sporazum.
Opozicija jednoglasno Sanadera optužuje za prtljanje, ali struka mu ovaj puta daje za pravo što je oštro reagirao. Za naš radio govori direktor bračke tvornice ribljih konzervi “Postira” i predsjednik Udruženja ribarstva pri Hrvatskoj gospodarskoj komori Miro Kučić:
„Reakcija premijera je bila apsolutno u redu. Imao je pravo, dapače – imao se zašto Degert crveniti. Mislim da smo u posljednih 5 godina pokazali apsolutno strpljenje i toleranciju vezano uz odnose na moru s Italijom. Dajem puno pravo premijeru za sve što je rekao i nema se on što ispričavati, dapače trebao bi se Degert njemu ispričati!“
O čemu se u stvari radi kod zaštićenog ribolovno-ekološkog pojasa, što ga je Hrvatska – za sada na papiru – proglasila na svojoj polovici Jadrana? Miro Kučić:
„Zašto ga proglašavamo? Zato što je to otvoreni dio mora u kojem Talijani godišnje bez ikakve naknade izvuku ribe u vrijednosti od cca 200 milijuna eura, a Hrvatska je presiromašna zemlja da bi se mogla razbacivati novcem.“
Kučić za sebe kaže da govori ono što hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova misli, ali zbog odnosa sa dvije članice Evropske unije, u koju Hrvatska planira ući, ne smije reći. A to je:
„Hrvatska želi po svojim zakonima, koji su usuglašeni sa stečevinom Evropske unije, kontrolirati to more, da na tom moru postoji red i zakon, da održimo stock ribe na takvom nivou da generacije koje dolaze imaju od čega živjeti, kao što smo to uspjeli kroz čitavih tisuću godina.“
