RSE: Od Vašeg posljednjeg razgovora za Radio Slobodna Evropa, situacija u regiji se promijenila: imamo jednu državu više – Crnu Goru, neriješeno je ostalo pitanje statusa Kosova. Po Vašem mišljenju, kakvo bi rješenje zadovoljilo i Prištinu i Beograd i međunarodnu zajednicu?
MESIĆ: Točno je, Jugoslavija više nije imala integrativnih faktora, imala je Ustav iz 1974. godine na temelju kojeg su se republike mogle izdvojiti i one su to pravo i iskoristile. Međutim, Milošević je mislio da može prevariti svijet i pričom o tome da se bori za Jugoslaviju proširiti granice Srbije. Njegov zadatak je bio stvoriti Veliku Srbiju. Varao je i Srbe jer im je rekao da ih neće ostaviti izvan Srbije. Drugim riječima, nudio im je da oružjem donesu miraz Velikoj Srbiji, a neki su računali da će za to imati privilegije u toj Velikoj Srbiji. Donijeti miraz u teritorijima značilo je, ipak, danas-sutra imati i privilegije u toj zemlji. Od svega toga, jasno, nije bilo ništa. Crna Gora se izdvojila i ona je zadnja od republika iskoristila tu mogućnost, uz nešto teže uvjete jer je morala provesti referendum po određenim pravilima. Tako da danas imamo Crnu Goru koja je, provodeći po pravilima sve što je bilo potrebno, došla do svoje samostalnosti, a Srbija spada među rijetke zemlje koje su dobile samostalnost a da je nisu htjele. Međutim, ostalo je Kosovo. Status Kosova se mora utvrditi. Ne može ostati taj "status quo" još zadugo. Pregovori su počeli i najbolje bi bilo kad bi Priština i Beograd mogli doći do određenog sporazuma. Jer, Kosovari žele samostalnost odmah, a Srbi bi htjeli da se to nikad ne dogodi. Međutim, tako se pregovori ne mogu voditi. Međunarodna zajednica mora pomoći. Ako se radi o samostalnosti Kosova, mora biti zagarantiran onaj standard življenja na Kosovu koji vrijedi u Evropi, a to znači – građanske slobode, višestranačje, politički pluralizam, zaštita nacionalnih manjina, sloboda medija, funkcioniranje institucija, odvojenost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, zaštita sakralnih i povijesnih spomenika, a na kraju će vjerojatno morati biti zagarantirano i to da se Kosovo ne može pripojiti nijednoj drugoj zemlji, da prestanu strahovi od stvaranja Velike Albanije. Ti razgovori vjerojatno će ići u tom smjeru.
RSE: Kako biste ocijenili aktualne odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
MESIĆ: Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju dobre odnose, oni su sve bolji, prije svega što se tiče gospodarstva. Jasno, Daytonski sporazum je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali nije omogućio funkcioniranje institucija države. Tako da se entiteti često ponašaju kao države, a oni to nisu. I u tom smislu sada treba doraditi Ustav, da bi Bosna i Hercegovina funkcionirala kao i svaka dobro pravno uređena zemlja, kao i svaka evropska zemlja i da bi se usmjerila prema euroatlantskim integracijama.
RSE: Dio hrvatskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini nije zadovoljan izborom hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Ponavljaju da on neće štititi na najbolji način interese Hrvata. No, otkud i 11 godina nakon Daytona priče o ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa u BiH?
MESIĆ: Hrvatski korpus se, istina, promijenio utoliko što su se birači odlučili za veći broj stranaka. Do sada je glasovanje u Bosni i Hercegovini bilo isto što i popis stanovništva. U bošnjačkom dijelu je već prije došlo do cijepanja, tako da se više ljudi ne izjašnjavaju samo prema svojoj nacionalnosti nego i prema profilu stranaka, prema političkim opcijama. To se evo sada dogodilo i sa Hrvatima i ja tu ne vidim ništa loše. Željko Komšić se borio za Bosnu i Hercegovinu i ne znam zašto mu to neko prigovara. Prigovara mu se što je bio u Armiji BiH. Pa što je trebao biti u Armiji Republike Srpske? ! Normalno da se borio za Bosnu i Hercegovinu. Ne vidim nijednog razloga da mu se prigovara zbog toga što je član neke druge stranke, a ne HDZ-a. Na to se moraju priviknuti. Izborna pravila su bila takva da je i ova opcija mogla pobijediti i pobijedila je, i treba se s tim pomiriti, a on će se svojim radom već dokazati . Pokazao je da se borio za Bosnu i Hercegovinu, ali time se borio i za ravnopravnost sva tri naroda u BiH, i ja vjerujem da će on takav biti i ubuduće.
RSE: Nedavno ste posjetili Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, kažete da uskoro ponovo idete u Crnu Goru, a kad ćete u posjet Bosni i Hercegovini?
MESIĆ: Ići ću i u Bosnu i Hercegovinu, a u Crnoj Gori ću se sada naći i sa predstavnicima BiH, u okviru Igmanske inicijativa koja se po treći put održava. To je inicijativa koja podržava demokratske procese na čitavom našem prostoru. Ja se nadam da ćemo i ovaj put doći s jednom deklaracijom koja će malo relaksirati odnose u cijeloj regiji. A u Bosnu i Hercegovinu ću ići čim budem imao priliku, budite bez brige.
RSE: Odnosi Hrvatske i Srbije idu uzlaznom linijom, no Evropska unija i dalje ima zamjerki na način zbrinjavanja povratnika u Hrvatskoj i na njihovo zapošljavanje u državnim institucijama. Ljetos je bilo i incidenata na nacionalnoj osnovi. Vaše nedavno pomilovanje bivšeg pripadnika milicije takozvane SAO Krajine, optuženog za kršenje Ženevskih konvencija tijekom rata u Borovu Naselju i Dalju, izazvalo je brojne reakcije u Hrvatskoj. Može li se toliko godina nakon rata, konačno reći – dosta sa prebrojavanjem krvnih zrnaca u Hrvatskoj, je li došlo vrijeme?
MESIĆ: Mi smo to davno rekli, ali imamo medije koji su upravo zaduženi za to da raspiruju prebrojavanje krvnih zrnaca. Jer, vidite, svi koji se nalaze u zatvoru danas, pravomoćno osuđeni, osuđeni su zbog nekog kriminalnog djela i nitko ne traži pomilovanje tko nije u zatvoru, tko nije suđen. Prema tome, i Srbi i Hrvati i Mađari i Česi, bez obzira tko se nalazio u hrvatskom zatvoru, on traži pomilovanje zbog okolnosti koje nastanu nakon izricanja presude. Nitko ne reagira kada se Hrvatu umanji kazna, ali ako se jednom Srbinu skine jedna godina od 10 godina na koliko je osuđen, zbog okolnosti koje su nastale nakon izricanja presude, neki nacionalistički krugovi odmah reagiraju. Ja sam im poručio – krenite sa inicijativom prema hrvatskom parlamentu, koji će donijeti jednu zakonsku normu da se Srbima ne smije dati pomilovanje, i predsjednik Republike će se držati zakona. Da li ću ja i dalje biti na čelu takve države, o tom ću ja odlučiti. Ali ako misle da Srbina ne smijem pomilovati, neka traže inicijativom da se promijeni zakon, i da se promijeni, na kraju, i Ustav – da su u našoj zemlji svi ravnopravni osim Srba. E ako to donesu, onda ćemo vidjeti što treba dalje preuzimati.
RSE: Primiče se 15. godišnjica stradanja Vukovara. Da li ste pozvali, odnosno da li mislite da bi na komemoraciju žrtvama trebalo pozvati Vašeg srbijanskog kolegu Borisa Tadića?
MESIĆ: Ne znam da li je sazrelo vrijeme, ali to bi bilo dobro. Jer, radi se o velikom zločinu, radi se čak i o zločinu genocida. Grad je napadan, razaran, samo zato da bi ga se uništilo, da bi se Hrvatska prisilila na kapitulaciju i da bi Milošević mogao ostvariti svoj ratni plan, a to znači stvaranje Velike Srbije. U tome je bila cijela logika aktivnosti i vojnog vrha i Slobodana Miloševića. I ja mislim da je već vrijeme da na svakoj strani priznamo tu činjenicu i da se prema tome što se dogodilo u Vukovaru tako i odnosimo. Da se evociraju uspomene, da se poklonimo žrtvama, uz jednu poruku da se to više nikad ne dogodi.
MESIĆ: Točno je, Jugoslavija više nije imala integrativnih faktora, imala je Ustav iz 1974. godine na temelju kojeg su se republike mogle izdvojiti i one su to pravo i iskoristile. Međutim, Milošević je mislio da može prevariti svijet i pričom o tome da se bori za Jugoslaviju proširiti granice Srbije. Njegov zadatak je bio stvoriti Veliku Srbiju. Varao je i Srbe jer im je rekao da ih neće ostaviti izvan Srbije. Drugim riječima, nudio im je da oružjem donesu miraz Velikoj Srbiji, a neki su računali da će za to imati privilegije u toj Velikoj Srbiji. Donijeti miraz u teritorijima značilo je, ipak, danas-sutra imati i privilegije u toj zemlji. Od svega toga, jasno, nije bilo ništa. Crna Gora se izdvojila i ona je zadnja od republika iskoristila tu mogućnost, uz nešto teže uvjete jer je morala provesti referendum po određenim pravilima. Tako da danas imamo Crnu Goru koja je, provodeći po pravilima sve što je bilo potrebno, došla do svoje samostalnosti, a Srbija spada među rijetke zemlje koje su dobile samostalnost a da je nisu htjele. Međutim, ostalo je Kosovo. Status Kosova se mora utvrditi. Ne može ostati taj "status quo" još zadugo. Pregovori su počeli i najbolje bi bilo kad bi Priština i Beograd mogli doći do određenog sporazuma. Jer, Kosovari žele samostalnost odmah, a Srbi bi htjeli da se to nikad ne dogodi. Međutim, tako se pregovori ne mogu voditi. Međunarodna zajednica mora pomoći. Ako se radi o samostalnosti Kosova, mora biti zagarantiran onaj standard življenja na Kosovu koji vrijedi u Evropi, a to znači – građanske slobode, višestranačje, politički pluralizam, zaštita nacionalnih manjina, sloboda medija, funkcioniranje institucija, odvojenost zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, zaštita sakralnih i povijesnih spomenika, a na kraju će vjerojatno morati biti zagarantirano i to da se Kosovo ne može pripojiti nijednoj drugoj zemlji, da prestanu strahovi od stvaranja Velike Albanije. Ti razgovori vjerojatno će ići u tom smjeru.
RSE: Kako biste ocijenili aktualne odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine?
MESIĆ: Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju dobre odnose, oni su sve bolji, prije svega što se tiče gospodarstva. Jasno, Daytonski sporazum je zaustavio rat u Bosni i Hercegovini, ali nije omogućio funkcioniranje institucija države. Tako da se entiteti često ponašaju kao države, a oni to nisu. I u tom smislu sada treba doraditi Ustav, da bi Bosna i Hercegovina funkcionirala kao i svaka dobro pravno uređena zemlja, kao i svaka evropska zemlja i da bi se usmjerila prema euroatlantskim integracijama.
RSE: Dio hrvatskih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini nije zadovoljan izborom hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Ponavljaju da on neće štititi na najbolji način interese Hrvata. No, otkud i 11 godina nakon Daytona priče o ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa u BiH?
MESIĆ: Hrvatski korpus se, istina, promijenio utoliko što su se birači odlučili za veći broj stranaka. Do sada je glasovanje u Bosni i Hercegovini bilo isto što i popis stanovništva. U bošnjačkom dijelu je već prije došlo do cijepanja, tako da se više ljudi ne izjašnjavaju samo prema svojoj nacionalnosti nego i prema profilu stranaka, prema političkim opcijama. To se evo sada dogodilo i sa Hrvatima i ja tu ne vidim ništa loše. Željko Komšić se borio za Bosnu i Hercegovinu i ne znam zašto mu to neko prigovara. Prigovara mu se što je bio u Armiji BiH. Pa što je trebao biti u Armiji Republike Srpske? ! Normalno da se borio za Bosnu i Hercegovinu. Ne vidim nijednog razloga da mu se prigovara zbog toga što je član neke druge stranke, a ne HDZ-a. Na to se moraju priviknuti. Izborna pravila su bila takva da je i ova opcija mogla pobijediti i pobijedila je, i treba se s tim pomiriti, a on će se svojim radom već dokazati . Pokazao je da se borio za Bosnu i Hercegovinu, ali time se borio i za ravnopravnost sva tri naroda u BiH, i ja vjerujem da će on takav biti i ubuduće.
RSE: Nedavno ste posjetili Crnu Goru, Srbiju, Makedoniju, kažete da uskoro ponovo idete u Crnu Goru, a kad ćete u posjet Bosni i Hercegovini?
MESIĆ: Ići ću i u Bosnu i Hercegovinu, a u Crnoj Gori ću se sada naći i sa predstavnicima BiH, u okviru Igmanske inicijativa koja se po treći put održava. To je inicijativa koja podržava demokratske procese na čitavom našem prostoru. Ja se nadam da ćemo i ovaj put doći s jednom deklaracijom koja će malo relaksirati odnose u cijeloj regiji. A u Bosnu i Hercegovinu ću ići čim budem imao priliku, budite bez brige.
RSE: Odnosi Hrvatske i Srbije idu uzlaznom linijom, no Evropska unija i dalje ima zamjerki na način zbrinjavanja povratnika u Hrvatskoj i na njihovo zapošljavanje u državnim institucijama. Ljetos je bilo i incidenata na nacionalnoj osnovi. Vaše nedavno pomilovanje bivšeg pripadnika milicije takozvane SAO Krajine, optuženog za kršenje Ženevskih konvencija tijekom rata u Borovu Naselju i Dalju, izazvalo je brojne reakcije u Hrvatskoj. Može li se toliko godina nakon rata, konačno reći – dosta sa prebrojavanjem krvnih zrnaca u Hrvatskoj, je li došlo vrijeme?
MESIĆ: Mi smo to davno rekli, ali imamo medije koji su upravo zaduženi za to da raspiruju prebrojavanje krvnih zrnaca. Jer, vidite, svi koji se nalaze u zatvoru danas, pravomoćno osuđeni, osuđeni su zbog nekog kriminalnog djela i nitko ne traži pomilovanje tko nije u zatvoru, tko nije suđen. Prema tome, i Srbi i Hrvati i Mađari i Česi, bez obzira tko se nalazio u hrvatskom zatvoru, on traži pomilovanje zbog okolnosti koje nastanu nakon izricanja presude. Nitko ne reagira kada se Hrvatu umanji kazna, ali ako se jednom Srbinu skine jedna godina od 10 godina na koliko je osuđen, zbog okolnosti koje su nastale nakon izricanja presude, neki nacionalistički krugovi odmah reagiraju. Ja sam im poručio – krenite sa inicijativom prema hrvatskom parlamentu, koji će donijeti jednu zakonsku normu da se Srbima ne smije dati pomilovanje, i predsjednik Republike će se držati zakona. Da li ću ja i dalje biti na čelu takve države, o tom ću ja odlučiti. Ali ako misle da Srbina ne smijem pomilovati, neka traže inicijativom da se promijeni zakon, i da se promijeni, na kraju, i Ustav – da su u našoj zemlji svi ravnopravni osim Srba. E ako to donesu, onda ćemo vidjeti što treba dalje preuzimati.
RSE: Primiče se 15. godišnjica stradanja Vukovara. Da li ste pozvali, odnosno da li mislite da bi na komemoraciju žrtvama trebalo pozvati Vašeg srbijanskog kolegu Borisa Tadića?
MESIĆ: Ne znam da li je sazrelo vrijeme, ali to bi bilo dobro. Jer, radi se o velikom zločinu, radi se čak i o zločinu genocida. Grad je napadan, razaran, samo zato da bi ga se uništilo, da bi se Hrvatska prisilila na kapitulaciju i da bi Milošević mogao ostvariti svoj ratni plan, a to znači stvaranje Velike Srbije. U tome je bila cijela logika aktivnosti i vojnog vrha i Slobodana Miloševića. I ja mislim da je već vrijeme da na svakoj strani priznamo tu činjenicu i da se prema tome što se dogodilo u Vukovaru tako i odnosimo. Da se evociraju uspomene, da se poklonimo žrtvama, uz jednu poruku da se to više nikad ne dogodi.
