Većina građana, više od 60 posto, i dalje smatra da zemlja ide u lošem smjeru, pokazalo je redovito mjesečno Pulsovo istraživanje o političkoj klimi u Hrvatskoj. Ova negativna ocjena u Pulsovim istraživanjima stabilna je negdje od početka godine, ali najnoviji rezultati ne bi trebali ozbiljnije zabrinuti, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa profesorica zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Lidija Čehulić:
„Mislim da su ovi najnoviji rezultati prije svega iskaz osobnog stava građana i njihovih osobnih interesa, a ne nekog njihovog većeg viđenja hrvatske unutarnje ili vanjske politike. Bliže se godišnji odmori, bilo je svjetsko nogometno prvenstvo i građani su prvenstveno zainteresirani gdje će provest godišnji odmor, da li će moći uplatiti ljetovanje, da li će djecu upisati u srednju školu, da li će djecu upisati na fakultet. Problemi su veliki, želja je puno, realnih mogućnosti da se želje ispune je malo, i građani jednostavno iz vlastite, da tako kažemo egoistične perspektive odgovaraju na ta pitanja.“
Profesionalni optimisti mogu se jednom rezultatu iz najnovije ankete i obradovati – dok je pozitivnu ocjenu Sanaderovoj vladi prvih mjeseci ove godine davao tek svaku peti anketirani, sada je Sanaderom zadovoljan svaki četvrti anektirani hrvatski građanin. Novost je i to da je po prvi puta u najnovijoj Pulsovoj anketi i većina među anketiranim HDZ-ovcima nezadovoljna svojom vladom.
Međutim, mnogo su ozbiljniji rezultati Pulsove ankete koji pokazuju da se potpora ulasku u Evropsku uniju i NATO već dulje vrijeme ne miče sa mrtve točke – članstvo u Uniji podupire oko pola ispitanika, a oko NATO-a trećina je za, trećina protiv, a trećina indiferentna.
Po ocjeni vanjskopolitičke novinarke „Večernjeg lista“ Marine Šerić, razlozi niskoj potpori NATO-u su slaba informiranost, ali i aktualni napadi na hrvatske vojnike u Afganistanu, što građani – iako netočno – povezuju s NATO-om.
Što se Evropske unije tiče, u istupima hrvatskih političara previše se naglaska stavljalo na datume, a premalo na zadaće pred hrvatskim društvom:
„Dužnosnici EU neprestano spominju da žele da mi uđemo kvalitetno, jer su se opekli na Rumunjskoj i Bugarskoj koje bi zapravo trebale za šest mjeseci postati članice Evropske unije, a još nisu spremne. Tako da mislim da bi trebalo više pričati o tome što mi moramo učiniti, odnosno to činiti, što se ne vidi.“
Dopisnica France Presse-a Željka Bilandžija podsjeća da je velika potpora Evropskoj uniji i NATO-u pala u vrijeme optužnica protiv Gotovine i Bobetka, ali – brine što otada nije porasla:
„Sigurno je s jedne strane odgovornost i na hrvatskoj Vladi što nisu više poradili na toj strategiji informiranja građana. S druge strane, ovo što dolazi s desnice – cijelo vrijeme se hrvatska javnost fila time da možda nama to i nije toliko u interesu, budući da Talijani love ribe u većoj vrijednosti nego što mi dobijemo od EU kroz te fondove.“
Profesorica Čehulić, najvičnija hrvatska ekspertica za NATO, kaže kako je vlastima prerano za propagandnu kampanju koje će biti održana pred mogući referendum, ali izostaje i potrebna komunikacijska strategija prema javnosti:
„Ako pitate učenike u osnovnoj školi, u srednjoj školi općenite stvari o Evropskoj uniji i NATO-u, oni vam to neće znati, a to je dakle buduća elita koja će ići na referendum. Nažalost oni to ne znaju, jer ne postoji – to je ono što stalno ponavljamo – ne postoji organizirana, planirana aktivnost upoznavanja svih građana, od učenika do penzionera, od poljoprivrednika do ribara, od studenata do novinara, dakle apsolutno svih, o tome što Evropska unija jeste, što nije, koje su prednosti, koji su nedostatci.“
„Mislim da su ovi najnoviji rezultati prije svega iskaz osobnog stava građana i njihovih osobnih interesa, a ne nekog njihovog većeg viđenja hrvatske unutarnje ili vanjske politike. Bliže se godišnji odmori, bilo je svjetsko nogometno prvenstvo i građani su prvenstveno zainteresirani gdje će provest godišnji odmor, da li će moći uplatiti ljetovanje, da li će djecu upisati u srednju školu, da li će djecu upisati na fakultet. Problemi su veliki, želja je puno, realnih mogućnosti da se želje ispune je malo, i građani jednostavno iz vlastite, da tako kažemo egoistične perspektive odgovaraju na ta pitanja.“
Profesionalni optimisti mogu se jednom rezultatu iz najnovije ankete i obradovati – dok je pozitivnu ocjenu Sanaderovoj vladi prvih mjeseci ove godine davao tek svaku peti anketirani, sada je Sanaderom zadovoljan svaki četvrti anektirani hrvatski građanin. Novost je i to da je po prvi puta u najnovijoj Pulsovoj anketi i većina među anketiranim HDZ-ovcima nezadovoljna svojom vladom.
Međutim, mnogo su ozbiljniji rezultati Pulsove ankete koji pokazuju da se potpora ulasku u Evropsku uniju i NATO već dulje vrijeme ne miče sa mrtve točke – članstvo u Uniji podupire oko pola ispitanika, a oko NATO-a trećina je za, trećina protiv, a trećina indiferentna.
Po ocjeni vanjskopolitičke novinarke „Večernjeg lista“ Marine Šerić, razlozi niskoj potpori NATO-u su slaba informiranost, ali i aktualni napadi na hrvatske vojnike u Afganistanu, što građani – iako netočno – povezuju s NATO-om.
Što se Evropske unije tiče, u istupima hrvatskih političara previše se naglaska stavljalo na datume, a premalo na zadaće pred hrvatskim društvom:
„Dužnosnici EU neprestano spominju da žele da mi uđemo kvalitetno, jer su se opekli na Rumunjskoj i Bugarskoj koje bi zapravo trebale za šest mjeseci postati članice Evropske unije, a još nisu spremne. Tako da mislim da bi trebalo više pričati o tome što mi moramo učiniti, odnosno to činiti, što se ne vidi.“
Dopisnica France Presse-a Željka Bilandžija podsjeća da je velika potpora Evropskoj uniji i NATO-u pala u vrijeme optužnica protiv Gotovine i Bobetka, ali – brine što otada nije porasla:
„Sigurno je s jedne strane odgovornost i na hrvatskoj Vladi što nisu više poradili na toj strategiji informiranja građana. S druge strane, ovo što dolazi s desnice – cijelo vrijeme se hrvatska javnost fila time da možda nama to i nije toliko u interesu, budući da Talijani love ribe u većoj vrijednosti nego što mi dobijemo od EU kroz te fondove.“
Profesorica Čehulić, najvičnija hrvatska ekspertica za NATO, kaže kako je vlastima prerano za propagandnu kampanju koje će biti održana pred mogući referendum, ali izostaje i potrebna komunikacijska strategija prema javnosti:
„Ako pitate učenike u osnovnoj školi, u srednjoj školi općenite stvari o Evropskoj uniji i NATO-u, oni vam to neće znati, a to je dakle buduća elita koja će ići na referendum. Nažalost oni to ne znaju, jer ne postoji – to je ono što stalno ponavljamo – ne postoji organizirana, planirana aktivnost upoznavanja svih građana, od učenika do penzionera, od poljoprivrednika do ribara, od studenata do novinara, dakle apsolutno svih, o tome što Evropska unija jeste, što nije, koje su prednosti, koji su nedostatci.“
