Dostupni linkovi

Praznik nepostojeće države


Dok je u Crnoj Gori dan kojim se obeležava utemeljenje zajedničke države zaboravljen, a pogledi okrenuti ka referendumu o uspostavljanju njene samostalnosti, u Srbiji to ima sasvim suprotnu dimenziju. 27. april je zvanično državni praznik koji je mnogim njenim građanima, povezavši Uskrs i Prvi maj, omogućio gotovo desetodnevno praznovanje. Iako je Saveznu Republiku Jugoslaviju nadomestila Državna zajednica, a Žabljački ustav Ustavna povelja, izglasana 15. februara 2003., Zakon o državnim praznicima zajedničke države nije promenjen, tako da 27. april u Srbiji i dalje opstaje kao državni praznik. Ovu činjenicu objašnjava istoričar Čedomir Antić, član komisije Republike Srbije koja je pre pet godina utvrdila listu državnih praznika:

«Mi smo predložili tri nova praznika. To je prihvaćeno u Skupštini Srbije u junu 2001. godine. Nažalost, ni tada nismo mogli da utičemo na virtuelnu Saveznu Republiku Jugoslaviju, koju su održavali demokratska opozicija Srbije i opozicioni crnogorski SMP. To je u to vreme bila neka vrsta garancije demokratskih procesa, pošto bez sporazuma s SMP-om nije bilo onog što je posle 5. oktobra došlo - demokratizacija, kakva je da je bila, u Srbiji. U to vreme se, pored 27. aprila slavio i 29. novembar. 29. novembar je prestao da se slavi - 2001. godine je bila zadnja njegova proslava - ali je zato od 2002. nastavio da se slavi samo 27. april.»

Bez obzira što malo ko postavlja pitanje zbog čega se obeležava ovaj dan, agencijska istraživanja pokazuju da samo 3 odsto građana zna da se 27. april slavi kao dan državnosti Savezne Republike Jugoslavije:

«Znam, ali ne mogu da se setim.»

«Ne znam.»

«Ne znam, to je već nešto.»

«Dan ustavnosti.»

«Ma nema ni zemlje, nema ništa, ćuti molim te.»

«Formirana Savezna Republika Jugoslavija.»

«Konstituisaje Srbije i Crne Gore, pošto su sve ostale republike odvojile.»

«Slučajno znam, ali 90 posto naroda ne zna.»

«Znam da je Dan državnosti, ali koje države - ne znam.»

«Ja znam da je Dan državnosti, ali zbog čega se slavi – ne znam.»

Na obeležavanje 27. aprila različito gledaju i suprotstavljene političke opcije u Srbiji u kontekstu pitanja zajednice sa Crnom Gorom. Nebojša Bakarec, Demokratska stranka Srbije, zagovornik zajedničke države, i Milan st. Protić, Demohrišćanska stranka Srbije koja već nekoliko godina zagovara raspisivanje referenduma o samostalnosti Srbije:

«Crna Gora određeno vreme, i što se referendum približava sve više, naravno ne obeležava i ponaša se kao nezavisna država, iako to nije, ali to što Crna Gora ne obeležava Dan državnosti neko bi mogao da pronađe razlog u tome što Milo Đukanović ima podršku, i verovatno i želju, da bude predsednik državne zajednice Kosova, Albanije i Crne Gore. A ima i podršku, videli smo, i na Kosovu - i u Albaniji izgleda, tako da se oni možda pripremaju za taj neki drugi dan državnosti. Kad Milo Đukanović stavi keče na glavu i onda bude veliki predsednik.»

«Kad god vlast pokuša da negira realnost, onda se to završi u tragikomediji. Savezna Republika Jugoslavija, koja je postojala desetak godina, nije dala rezultata, kao što smo i znali da neće dati, jer je nastala na jedan nakaradan način, pa je na tako tužan način i nestala. Za sve ove godine posle pada Miloševića ta se iluzija održavala i taj se datum obeležavao, pa tako i danas, bez obzira što i ova državna zajednica Srbije i Crne Gore, po svemu sudeći, neće još dugo izdržati. I ta razlika, suštinska, između onog što je stvaran svet i onoga što bi vlast htela da bude je jedan od elemenata zbog kog mi ovako rđavo prolazimo više od 15 godina.»
XS
SM
MD
LG