Predstojeći pregovori o statusu Kosova i vjerovatni crnogorski referendum sa svojim širim reprekusijama za cijeli region, dovoljan su signal da Zapadni Balkan ulazi u delikatnu, ako ne i odlučujuću fazu ove godine, kaže za naš program Antonio Misiroli vodeći ekspert u Centru za evropsku politiku u Briselu:
“Neizbježno je da su sva ta pitanja, Kosovo i Crna Gora povezana. Teško je izdvojiti rješenje samo nekog od njih. Otuda će međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija biti izuzetno angažovani na upravljanju situacijom narednih mjeseci. Zanimljivo je da je država koja predsjedava Unijom u tom periodu Austrija, značajan diplomatski faktor u regionu i zemlja koja ima snažan interes da sadašnja tranzicija na Balkanu ima pozitivan ishod.”
Naš drugi sagovornik, Majkl Emerson, glavni analitičar u Centru za evropske političke studije u Briselu, na pitanje kakvo je najrealnije rješenje za Kosovo odgovara:
“Kosovo će nema sumnje nakon dugih i teških pregovora dobiti uslovnu nezavisnost, to znači suverenitet uz određeno 'ako', a to 'ako' podrazumijeva i garancije za srpsku manjinu.”
Šef Međunarodne komisije za Balkan, nekadašnji italijanski premijer Đulijano Amato ocijenio je prošle sedmice da je u predstojećim pregovorima o Kosovu za Beograd najteže da prihvati nove, znatno manje granice od onih koje su zagovarali ideolozi velike Srbije. Antonio Misliroli se slaže sa ovom ocjenom, dodajući:
“Političke elite u Srbiji moraju pripremiti javnost za situaciju koja sazrijeva. Nisam sasvim siguran da je to do sada bio slučaj. Mislim da bi bio dokaz odgovornosti ako bi političari u Beogradu počeli pripremati javno mnjenje na kompromise o Kosovu. Razumije se da će Beograd imati pravo da traži i nešto zauzvrat, a to, kako je rekao i Đuliano Amato, jeste jasna evropska perspektiva Srbije. To bi trebao da bude najvažniji element nagodbe.“
Povodom najavljenog referenduma o državnom statusu Crne Gore Majkl Emerson procjenjuje:
“Šanse su, kako ja smatram, u velikoj mjeri u korist nezavisne države Crne Gore, jer, iskreno govoreći, njena unija sa Srbijom ne funkcioniše dobro.”
Antonio Misiroli u vezi sa istim pitanjem primjećuje:
“Signali koji dolaze iz Crne Gore ukazuju na veliku vjerovatnoću da će u slučaju održavanja referenduma rezultat biti pozitivan, odnosno preovladaće pristalice samostalnosti. Ukoliko se to desi, uslijediće neka vrsta pregovora o tajmingu i uslovima nezavisnosti i moraće da se uključi međunarodna zajednica kako bi pokušala da uspostavi okvir za region prihvatljiv svim stranama.”
Kakvi su potezi međunarodne zajednice mogući nakon još jedne runde neuspjelih razgovora bosanskohercegovačkih lidera oko ustavnih promjena? Slijede li novi pritisci i zavrtanja ruku ili će se čekati izbori kako bi se pregovaralo sa novim liderima u Sarajevu i Banjaluci? Antonio Misiroli:
“Svakako da bi pojava novih političkih vođa bila bi značajan element. Kao što znate, došlo je do promjene i u vrhu međunarodne misije u Bosni i Hercegovini. Tek treba da vidimo koliko će visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling primjenjivati politiku čvrste ruke. Moje je lično mišljenje da će ono što će se desiti drugdje u regionu imati uticaja na Bosnu i Hercegovinu i viceversa. Veoma je važno da imamo napredak, a ne začarani krug iz koga nema izlaska u regionu, kao što je bilo u prošlosti.”
Majkl Emerson smatra da, bez obzira na nesuglasice oko evropskog Ustava i rezerve oko širenja Evropske unije, ovaj blok zemalja ne smije oklijevati kada je u pitanju zapadni Balkan:
“Pitanje je, dakle, kako usaglasiti mjere koje suštinski znače uključivanje regiona u Uniju. Po mom mišljenju, postoje izvanredne mogućnosti da sve zemlje Balkana, bilo one koje su već članice Unije, bilo kanidati ili pretendenti budu pozvane u carinsku uniju. Drugo, mislim da bi EU morala preispitati Šengenski režim, po kome se od Slovenije i Mađarske kao članica, te Bugarske, Rumunije i Hrvatske kao kandidata, traži da uvedu vize za građane Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, na primjer. To bi bio nepotreban korak unazad.
Alternativa je da Brisel kaže da je cijela jugoistočna Evropa, počevši od Slovenije i Hrvatske pa sve do Turske, slobodna zona, odnosno područje u kome nisu potrebne vize. Uz pomenute mjere trebalo bi dodati one koje se tiču inovacija u vezi sa panevropsklim transportnim koridorom i novim sporazumom Evropske unije i jugoistočne Evrope o energiji kojim se region u cjelosti uključuje u energetsko tržište dvadesetpetorice.”
Smije li Evropska unija dozvoliti luksuz eventualnoga novog neuspjeha na Balkanu? Antonio Misiroli:
“Zna se da su SAD takođe važan činilac, ali da je njihova pažnja trenutno drugdje u svijetu i da mogu djelovati jedino kao garant dogovora koji se postigne u regionu, ali ne i predvodnik inicijativa. Otuda je najveća odgovornost upravo na Evropskoj uniji da se izbori za najbolji ishod.”
Majkl Emerson:
“Evropska unija ne može ponuditi punopravno članstvo sada i brzo i otuda je prinuđena da primjeni drugu najbolju strategiju, što uzrokuje da su neke zemlje razočarane jer nisu dobile jasnije signale kada će postati punopravne članice ovog bloka.”
Mogući prelomni trenuci za Zapadni Balkan dolaze u vrijeme austrijskog predsjedavanja Evropskom unijom. Prisjetimo li se da je Beč prije par mjeseci odigrao ključnu ulogu kada se odlučivalo o početku pregovora s Hrvatskom, vezivajući to pitanje za evropske perspektive Turske, logično je pitanje, ima li Austrija dodatne adute za Balkan u rukavu? Majkl Emerson:
“Austrija nema baš takve adute, to sa nagodbom oko Hrvatske i Turske je izuzetak. Međutim, prve dvije mjere koje sam pomenuo, dakle uklanjanje trgovinskih barijera i viza za Zapadni Balkan, mogle bi biti mjere koje će se naći na dnevnom redu Unije još ovog semestra, dok je predsjedavajući Unije Austrija.“
“Neizbježno je da su sva ta pitanja, Kosovo i Crna Gora povezana. Teško je izdvojiti rješenje samo nekog od njih. Otuda će međunarodna zajednica, a posebno Evropska unija biti izuzetno angažovani na upravljanju situacijom narednih mjeseci. Zanimljivo je da je država koja predsjedava Unijom u tom periodu Austrija, značajan diplomatski faktor u regionu i zemlja koja ima snažan interes da sadašnja tranzicija na Balkanu ima pozitivan ishod.”
Naš drugi sagovornik, Majkl Emerson, glavni analitičar u Centru za evropske političke studije u Briselu, na pitanje kakvo je najrealnije rješenje za Kosovo odgovara:
“Kosovo će nema sumnje nakon dugih i teških pregovora dobiti uslovnu nezavisnost, to znači suverenitet uz određeno 'ako', a to 'ako' podrazumijeva i garancije za srpsku manjinu.”
Šef Međunarodne komisije za Balkan, nekadašnji italijanski premijer Đulijano Amato ocijenio je prošle sedmice da je u predstojećim pregovorima o Kosovu za Beograd najteže da prihvati nove, znatno manje granice od onih koje su zagovarali ideolozi velike Srbije. Antonio Misliroli se slaže sa ovom ocjenom, dodajući:
“Političke elite u Srbiji moraju pripremiti javnost za situaciju koja sazrijeva. Nisam sasvim siguran da je to do sada bio slučaj. Mislim da bi bio dokaz odgovornosti ako bi političari u Beogradu počeli pripremati javno mnjenje na kompromise o Kosovu. Razumije se da će Beograd imati pravo da traži i nešto zauzvrat, a to, kako je rekao i Đuliano Amato, jeste jasna evropska perspektiva Srbije. To bi trebao da bude najvažniji element nagodbe.“
Povodom najavljenog referenduma o državnom statusu Crne Gore Majkl Emerson procjenjuje:
“Šanse su, kako ja smatram, u velikoj mjeri u korist nezavisne države Crne Gore, jer, iskreno govoreći, njena unija sa Srbijom ne funkcioniše dobro.”
Antonio Misiroli u vezi sa istim pitanjem primjećuje:
“Signali koji dolaze iz Crne Gore ukazuju na veliku vjerovatnoću da će u slučaju održavanja referenduma rezultat biti pozitivan, odnosno preovladaće pristalice samostalnosti. Ukoliko se to desi, uslijediće neka vrsta pregovora o tajmingu i uslovima nezavisnosti i moraće da se uključi međunarodna zajednica kako bi pokušala da uspostavi okvir za region prihvatljiv svim stranama.”
Kakvi su potezi međunarodne zajednice mogući nakon još jedne runde neuspjelih razgovora bosanskohercegovačkih lidera oko ustavnih promjena? Slijede li novi pritisci i zavrtanja ruku ili će se čekati izbori kako bi se pregovaralo sa novim liderima u Sarajevu i Banjaluci? Antonio Misiroli:
“Svakako da bi pojava novih političkih vođa bila bi značajan element. Kao što znate, došlo je do promjene i u vrhu međunarodne misije u Bosni i Hercegovini. Tek treba da vidimo koliko će visoki predstavnik Kristijan Švarc Šiling primjenjivati politiku čvrste ruke. Moje je lično mišljenje da će ono što će se desiti drugdje u regionu imati uticaja na Bosnu i Hercegovinu i viceversa. Veoma je važno da imamo napredak, a ne začarani krug iz koga nema izlaska u regionu, kao što je bilo u prošlosti.”
Majkl Emerson smatra da, bez obzira na nesuglasice oko evropskog Ustava i rezerve oko širenja Evropske unije, ovaj blok zemalja ne smije oklijevati kada je u pitanju zapadni Balkan:
“Pitanje je, dakle, kako usaglasiti mjere koje suštinski znače uključivanje regiona u Uniju. Po mom mišljenju, postoje izvanredne mogućnosti da sve zemlje Balkana, bilo one koje su već članice Unije, bilo kanidati ili pretendenti budu pozvane u carinsku uniju. Drugo, mislim da bi EU morala preispitati Šengenski režim, po kome se od Slovenije i Mađarske kao članica, te Bugarske, Rumunije i Hrvatske kao kandidata, traži da uvedu vize za građane Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, na primjer. To bi bio nepotreban korak unazad.
Alternativa je da Brisel kaže da je cijela jugoistočna Evropa, počevši od Slovenije i Hrvatske pa sve do Turske, slobodna zona, odnosno područje u kome nisu potrebne vize. Uz pomenute mjere trebalo bi dodati one koje se tiču inovacija u vezi sa panevropsklim transportnim koridorom i novim sporazumom Evropske unije i jugoistočne Evrope o energiji kojim se region u cjelosti uključuje u energetsko tržište dvadesetpetorice.”
Smije li Evropska unija dozvoliti luksuz eventualnoga novog neuspjeha na Balkanu? Antonio Misiroli:
“Zna se da su SAD takođe važan činilac, ali da je njihova pažnja trenutno drugdje u svijetu i da mogu djelovati jedino kao garant dogovora koji se postigne u regionu, ali ne i predvodnik inicijativa. Otuda je najveća odgovornost upravo na Evropskoj uniji da se izbori za najbolji ishod.”
Majkl Emerson:
“Evropska unija ne može ponuditi punopravno članstvo sada i brzo i otuda je prinuđena da primjeni drugu najbolju strategiju, što uzrokuje da su neke zemlje razočarane jer nisu dobile jasnije signale kada će postati punopravne članice ovog bloka.”
Mogući prelomni trenuci za Zapadni Balkan dolaze u vrijeme austrijskog predsjedavanja Evropskom unijom. Prisjetimo li se da je Beč prije par mjeseci odigrao ključnu ulogu kada se odlučivalo o početku pregovora s Hrvatskom, vezivajući to pitanje za evropske perspektive Turske, logično je pitanje, ima li Austrija dodatne adute za Balkan u rukavu? Majkl Emerson:
“Austrija nema baš takve adute, to sa nagodbom oko Hrvatske i Turske je izuzetak. Međutim, prve dvije mjere koje sam pomenuo, dakle uklanjanje trgovinskih barijera i viza za Zapadni Balkan, mogle bi biti mjere koje će se naći na dnevnom redu Unije još ovog semestra, dok je predsjedavajući Unije Austrija.“
