Prvostepene presude za ratne zločine protiv četvorice bivših lidera Oslobodilačke vojske Kosova dolaze u trenutku kada se era velikih međunarodnih suđenja za ratove u bivšoj Jugoslaviji privodi kraju, kažu stručnjaci za tranzicijsku pravdu. Nisu pretjerano optimistični u pogledu napretka domaćih sudova u rješavanju preostalih neriješenih slučajeva.
Specijalizirana vijeća Kosova u Hagu proglasila su bivšeg predsjednika Kosova Hašima Tačija (Hashim Thaci) krivim za ratne zločine počinjene 1998–99. godine, dok ga je oslobodilo optužbi za zločine protiv čovječnosti.
Presuda od 16. septembra protiv Tačija, bivšeg komandanta Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), i još trojice bivših visokih zvaničnika OVK-a – Jakupa Krasniqija, Kadrija Veselija i Rexhepa Selimija – nije pravosnažna i na nju se može uložiti žalba.
Ali čak ni konačni završetak ovog procesa ne bi nužno značio zatvaranje onoga što je također poznato kao Specijalni sud za Kosovo.
Međutim, u budućnosti bi odgovornost za preostale slučajeve ratnih zločina sve više padala na domaće sudove, procjenjuju stručnjaci za tranzicijsku pravdu.
Za Bekima Blakaja, direktora Fonda za humanitarno pravo na Kosovu (FHP), zabrinjavajući ostaje nedostatak pravne saradnje između zemalja bivše Jugoslavije, za koji kaže da otežava suđenja u prisustvu optuženih i provođenje pravde.
Prema njegovim riječima, bez međunarodnog angažmana smanjuje se vjerovatnoća da će države procesuirati osumnjičene iz svojih većinskih zajednica ili međusobno sarađivati.
Šta se promijenilo u suđenjima za ratne zločine na Kosovu?
Blakaj za Radio Slobodna Evropa kaže da se etnički sastav optuženih i osuđenih promijenio prenošenjem ovlasti sa Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK) i Misije Evropske unije za vladavinu prava na Kosovu (EULEX) na lokalne vlasti, koje su preuzele pune ovlasti nakon 2018. godine.
Kada su suđenja vodili međunarodni predstavnici, procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine statistički je bilo više usmjereno na Albance, tvrdi Blakaj.
"[U to vrijeme] nije postojala pravna mogućnost da se nekome sudi u odsustvu... Većina počinilaca ratnih zločina iz srpske zajednice [pripadnika srpskih snaga] nije bila lako dostupna vlastima na Kosovu. Zbog toga se većina suđenja vodila protiv etničkih Albanaca, koji su bili osumnjičeni za zločine, bilo protiv Albanaca ili protiv pripadnika manjina", kaže on.
Od 2022. godine, nakon izmjena Zakonika o krivičnom postupku, suđenja u odsustvu također su moguća na Kosovu. Prema FHP-u, do februara 2025. godine podignuto je 15 optužnica u odsustvu protiv 73 pripadnika srpskih snaga.
Blakaj to brojčano vidi kao pozitivan potez, ali strahuje od stvarnog ishoda za provođenje pravde.
"Mislim da su u ovom trenutku možda čak i porodice žrtava zadovoljnije ovim procesima, iako bi se možda u nekoj budućoj fazi, kada bude jasno da većina njih neće biti ni osuđena u odsustvu, niti će biti zatvorena, to onda moglo pretvoriti u neku vrstu frustracije", kaže on.
Nesrazmjerno etničko procesuiranje osumnjičenih za ratne zločine, u ovom slučaju u korist većinske zajednice, evidentno je i u Srbiji.
Tamošnje vlasti saopćile su za Radio Slobodna Evropa da je od osnivanja odjela za ratne zločine 2003. godine podignuto 270 optužnica – 112 osoba je osuđeno, dok je 29 oslobođeno.
Sudovi i tužilaštva u Srbiji naveli su da ne vode statistiku o etničkoj pripadnosti osuđenih ili oslobođenih osoba.
Međutim, izvještaj Fonda za humanitarno pravo u Srbiji iz 2024. godine procjenjuje da broj predmeta protiv Srba za zločine nad kosovskim Albancima nije proporcionalan razmjerama i obimu zločina koje su nad njima počinile srpske oružane formacije.
Institut za ratne zločine na Kosovu, koji je Vlada Kosova osnovala 2023. godine, navodi da je dokumentovao 12.230 ratnih žrtava, od kojih su ogromna većina Albanci koje su ubile srpske snage.
Prema Blakaju, među osuđenima u Srbiji uglavnom su bili nižerangirani oficiri, a ne najodgovorniji pojedinci.
Kada će završiti era međunarodnih suđenja za ratne zločine u Jugoslaviji?
Specijalizirana vijeća Kosova osnovana su 2015. godine, uz odobrenje Skupštine Kosova. Dio su pravosudnog sistema Kosova, ali imaju sjedište u Hagu, u Nizozemskoj, i djeluju s međunarodnim sudijama i tužiocima.
Za razliku od Specijalnog tribunala, Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju osnovale su Ujedinjene nacije kako bi se bavio ratnim zločinima širom bivše Jugoslavije.
Iva Vukušić, historičarka sa Univerziteta u Utrechtu u Holandiji, kaže da je, prema percepciji dijela pravne zajednice i istraživača u Hagu, kraj jedne ere nastupio presudom u žalbenom postupku protiv bivšeg komandanta srpskih snaga u Bosni i Hercegovini, Ratka Mladića, iako su neki drugi postupci zaključeni naknadno.
Prema njenim riječima, Specijalizirana vijeća Kosova privukla su značajno manje pažnje izvan Kosova i Srbije nego postupci pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju.
"Na mnogo načina to je razumljivo, jer je prošlo gotovo 30 godina. Zato mislim da je na neki način normalno što ovome [suđenjima za ratne zločine] ne posvećujemo pažnju na isti način kao što smo to činili 2005. godine", kaže Vukušić za Radio Slobodna Evropa.
Portparol Specijaliziranog tužilaštva Kosova u Hagu, Chris Bennett, kaže da ova institucija ne komentira postojanje ili detalje bilo koje istrage, niti kada će njen mandat završiti.
"Mandat Specijaliziranog tužilaštva nastavlja se sve dok Vijeće Evropske unije ne obavijesti institucije Kosova da su istrage i svi postupci koji iz njih proisteknu završeni", objašnjava on u odgovoru za Radio Slobodna Evropa.
Vukušić kaže da je, izvan Specijalnog suda za Kosovo, vjerovatnoća političke i finansijske podrške za druge specijalne tribunale za bivšu Jugoslaviju smanjena, posebno s izbijanjem novih ratova širom svijeta.
"Rekla bih da, na ovaj ili onaj način, također moramo razmišljati o tome koliko dugo ćemo morati primati vanjsku podršku, poput štake, kako bi naši pravni sistemi pravilno funkcionirali?", kaže ona.
Šta su domaći sudovi uradili u ostatku Balkana?
U balkanskoj regiji rezultati domaćih sudova značajno se razlikuju.
Blakaj izdvaja Bosnu i Hercegovinu kao zemlju koja je uradila najviše, kako u pogledu broja suđenja tako i u pogledu nivoa odgovornosti osoba kojima je suđeno.
Prema analizi Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), od 2004. do kraja 2024. godine domaći sudovi u toj zemlji završili su 773 predmeta protiv 1.209 optuženih. U 499 predmeta donesene su pravosnažne osuđujuće presude.
Međutim, Vukušić kaže da u Bosni i Hercegovini ostaju stotine potencijalnih predmeta i upozorava da mnogi od njih možda nikada neće doći pred sud.
U Hrvatskoj su, prema podacima dostavljenim Radiju Slobodna Evropa, od 1991. do 31. marta 2026. godine tužioci podigli optužnice protiv 2.185 osoba. U međuvremenu, sudovi nisu odgovorili na upit o broju presuda.
U Crnoj Gori, prema riječima Bojane Malović iz organizacije Akcija za ljudska prava, tokom posljednje tri decenije podignuto je devet optužnica.
Sedam postupaka okončano je pravosnažnim odlukama: četiri osuđujućim presudama, a tri oslobađanjem svih optuženih. Druga dva postupka su u toku.
*Saradnja na tekstu: Una Čilić, Marija Augustinović, Nevena Bogdanović