Dostupni linkovi

Izolacija vratila knjigu u modu


Jedan od sastanaka kluba čitalaca Biblioduh iz 2019, prije pandemije

Tokom pandemijske godine se u porodici Sandre Radulović čitalo više nego inače, jer je “zaključavanje” značilo i dodatno vrijeme za druženje s knjigom.

“Ali, kada bih prijateljima preporučivala knjige za koje sam sigurna da bi im odvukle pažnju od ove turobne korona svakodnevice, često bi rekli da za to nemaju koncentracije, da počnu da čitaju pa ostave knjigu, i da ih je ova silna količina informacija do te mjere uplašila i dekoncentrisala, da ne mogu da se fokusiraju na ono što bi im, sigurna sam, pomoglo da pobjegnu od takvih informacija i takvih misli”, kaže Sandra za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U nekim bibliotekama, takođe, tokom korona godine je uočen porast čitanosti.

“Desila se po meni neočekivana stvar, rastao je trend čitanosti, a naša uposlenost se gotovo nije razlikovala od uobičajenih godina”, kaže za RSE Nebojša Burzanović, direktor Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” u Podgorici.

Istorija i identitetske teme

Osnovana još 1881, to je danas biblioteka opšteg tipa, pa su među njenim članovima od nezaposlenih i domaćica do studenata i naučnih radnika. Zato se traže najrazličitiji autori i naslovi, kaže Burzanović. Ipak primjećuje da značajan broj čitalaca iznajmljuje knjige istoriografije.

“Sudeći prema našim članovima, mnogi su veoma zainteresovani za knjige sa istorijskom tematikom, ali i identitetskim temama. Nije mali broj onih koji se bave istraživanjem tema koje su opterećivale našu istoriju ili nas opterećuju i dan danas”, navodi Burzanović.

Bibliotekarka Zrinka Pustahija kaže da su od početka pandemije čitaoci dolazili u budvansku biblioteku u većem broju nego inače, i sa RSE dijeli svoj utisak da im je to bila i neka vrsta druženja u nedostatku drugih kulturnih programa.

“Bilo je i slučajeva da nam zamjeraju što radimo skraćeno radno vrijeme, iako nam je to propisano epidemiološkim mjerama. Ljudi su valjda očekivali da popunimo praznine nastale manjkom programa iz oblasti kulture, što je naravno bilo neizvodljivo zbog preventivnih mjera”, kaže Pustahija, koja je skoro četiri decenije okružena knjigama i onima koji ih vole.

Od Murakamija i Hoseinija do Getsbija

Jedan takav krug mladih postoji u Baru, gdje se gimnazijalci okupljaju u klubu čitalaca Biblioduh. Osnovale su ga prije tri godine profesorica književnosti Vesna Pavićević i pedagoškinja Slavica Vujović iz želje da podijele sa svojim učenicima užitak razgovora o pročitanoj knjizi.

“To zadovoljstvo razgovora i diskusije o nekoj knjizi se gotovo može mjeriti sa uživanjem samog čitanja”, kaže Slavica.

Učenici su insistirali da se susreti kluba čitalaca nastave i nakon što je škola morala preći na online nastavu zbog epidemije korona virusa.

“Bile smo u dilemi da li ove školske godine da pokrenemo Biblioduh, jer nam se činilo da su učenici opterećeni učenjem na daljinu i da previše vremena provode za računarima. Mislile smo da sačekamo neka bolja vremena. Međutim, učenici su insistirali da nastavimo sastanke na internetu”, priča Slavica.

Naslove u klubu čitalaca često biraju sami učenici, najrazličitijih žanrova.

“U poslednje vrijeme smo čitali savremene pisce poput Haruki Murakamija i Haleda Hoseinija, ali isto tako i klasike kao što su knjige Životinjska farma, Veliki Getsbi i Doručak kod Tifanija. Poslednja knjiga koju smo čitali i analizirali je Farenhajt 451, tako da oni vole različite žanrove”, navodi Vujović.

Prema rezultatima studije Fondacije Friedrih Ebert iz 2019 godine, oko 14 posto mladih u Crnoj Gori svoje slobodno vrijeme provodi čitajući knjige. Među njima je većina onih sa visokom školskom spremom, a na naviku čitanja utiču njihov socijalni kapital, dostupnost knjiga kod kuće i obrazovanje roditelja, jer mladi iz bolje obrazovanih porodica čitaju više od drugih.

Većina ispitanika u našoj anketi kaže da pandemija nije značajno promijenila njihov odnos prema čitanju.

molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:04:40 0:00
Direktan link

“Stvarno bih voljela da čitam knjige, ali uz obaveze oko djeteta i na poslu, zbilja nemam vremena, posebno ove, po svemu vanredne godine”, kaže Maja.

Martina je čitala manje tokom pandemije zato što sve potrebno za studije ima na internetu: “Od kada imam mobilni telefon, kompjuter i internet, manje čitam knjige jer je sve dostupno na mreži. Tako je bilo i tokom “zaključavanja””.

Aleksandar kaže da ne voli da čita, osim po preporuci crkve.

“Ja slabije čitam, ali sam dobio ove godine iz Mitropolije knjigu o mitropolitu i Kosovu. Te knjige me privlače, a ostalo baš i ne, više volim sport od knjiga, bila pandemija ili ne”.

U anketi koju su 2019 u Crnoj Gori sproveli mladi reporteri u okviru UNICEF-ove kampanje, svaki peti ispitanik uzrasta 9 do 17 godina nije pročitalo nijednu knjigu van školskih programa, ali ni preko 40 posto njihovih roditelja.

Na pitanje da li je pandemija mogla promijeniti te brojke u korist knjige, Zrinka je skeptična, jer kaže da internet i društvene mreže troše puno našeg slobodnog vremena.

“Međutim, mislim da je procenat ljudi koji imaju sklonost prema knjizi uvijek konstantan, bez obzira na vrijeme i okolnosti poput pandemije. Knjiga će uvijek imati svoj krug ljudi koji je vole i cijene”, zaključuje Zrinka.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG