Evropski sud za ljudska prava u Strazburu ove godine donijeće presudu po tužbi 33 državljanina Bosne i Hercegovine koji su tužili Azerbejdžan, jer su u toj zemlji,kako tvrde, bili podvrgnuti ropskom i prinudnom radu, podsjeća u svom tekstu OCCRP (Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji), objavljenom u srijedu.
Seudin Zoletić, radnik iz Živinica, gradića na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, jedan je od pokretača tužbe u predmetu koji se vodi pred sudom u Strazburu.
On je sa više od 700 državljana Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije od 2006. do 2009. godine, putem firme “SerbAz”, bio angažovan na građevinskim radovima u Azerbejdžanu gdje su boravili na osnovu turističke vize i bez boravišne i radne dozvole.
Za Projekt izvještavanja o organiziranom kriminalu i korupciji (OCCRP), Zoletić je rekao kako su njemu i njegovim kolegama, uz neuvjerljiva objašnjenja, odmah po dolasku na aerodrom u Baku oduzeti pasoš, boravili su u neadekvatnom smještaju, te su bili plaćeni znatno manje od dogovorenih plata.
“Bili smo u jako teškoj situaciji. Bez novca. Bez hrane, Bez ičega“, kazao je Zoletić u svojoj ispovijesti novinarima.
U Azerbejdžan su radnici otišli kako bi radili na građevinskim projektima iza kojih, kako se navodi u tekstu OCCRP-a, stoji vladajuća porodica Aliyjev.
Radili su na multimilionski vrijednim projektima u glavnom gradu Bakuu, koje je finansirala vlada, među kojima je bio i centar koji je u vlasništvu porodice azerbejdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva.
To što su radili na projektima koje je finansirala vlada nije im obezbijedilo sigurnost.
Izgladnjivanje, premlaćivanje i smrt
Mnogi radnici, kako je Zoletić ispričao novinarima u dokumentarnom filmu “Izgradnja Bakua: Ropstvo u srcu Azerbejdžana”, živjeli su u lošim uslovima, radeći po 12 sati dnevno. Neki su i pretučeni, a jedan je radnik preminuo na Zoletićevim rukama.
Njihovu patnju prekinuo je radnik na kiosku u blizini gradilišta koji je vodila kompanija SerbAz, preko koje su i zaposleni. Mada nisu imali novca dopuštao im je da uzmu hranu i cigarete. On je, kako bi pomogao radnicima kontaktirao lokalnu nevladinu organizaciju Azerbaijan Migration Center, koju vodi bivši policajac Alovsat Aliyev. Aliyev je najprije stupio u kontakt sa novinarima Radija Slobodna Evropa (RSE) u Azerbejdžanu, (koji je nakon toga zatvoren) s kojima je otišao do mjesta na kome su bili smješteni, gdje su ih zatekli gladne kako mole za pomoć.
S obzirom da vlasti nisu htjele pomoći, te da je javnost burno reagovala, Aliyevoj organizaciji je u susret izašao Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), te obezbijedio neophodne uslove.
Kako nastojanja nevladine organizacije da ih vlast prepozna kao ljude koji su radili u ropskim uslovima, plati za njihov rad i pošalje kući nisu naišla na odobravanje, radnici su prisiljeni da se na razne načine snalaze kako bi bili vraćeni.
Neki su prijetili, kako je naveo Zoletić, samoubistvom, drugi spavali po ulicama i blokirali saobraćaj. Na kraju su primorani potpisati izjavu u kojoj se navodi da im niko ne duguje ništa za njihov rad, te da nije bilo nikakvih poteškoća tokom njihovog boravka.
Zoletić i drugi ispraćeni su do aerodroma pod policijskom pratnjom i vraćeni su im pasoši.
Radnici, među kojima i Zoletić su 2010. godine tužbom tražili isplatu svojih zarada u iznosu od po 10.000 dolara, te po 5.000 dolara na ime nematerijalne štete zbog povrede prava i sloboda.
No, sudovi u Azerbejdžanu nisu presudili u njihovu korist, te su podnijeli tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, 2012. godine.
Plate koje im je od maja 2009. godine poslodavac bio dužan isplatiti nikada nisu dobili.
Po dolasku u zemlju u problem izrabljivanih radnika uključila se i vlast u Bosni i Hercegovini.
Vijeće ministara je 2017. godine prihvatilo poziv za intervenciju Bosne i Hercegovine kao treće strane u slučaju "Zoletić i drugi protiv Azerbejdžana“, te zaključilo da ovaj slučaj povlači Ustavom propisanu obavezu Bosne i Hercegovine da osigura zaštitu svojih građana u inostranstvu.
U međuvremenu, u Bosni i Hercegovini je pokrenuta istraga koja je okončana optužnicom za trgovinu ljudima protiv 13 predstavnika kompanije SerbAZ koji su vrbovali radnike.
Četvorica su priznala krivicu i osuđeni su na kazne od uslovne, do godinu dana zatvora. Ostali su oslobođeni.
