Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ko štiti zaposlene na radu u inostranstvu


Štrajk bh. radnika koji rade u Sloveniji, Sarajevo, 19. jul 2010.
Siromaštvo i surova borba za egzistenciju tjeraju građane Bosne i Hercegovine da koru hljeba potraže van granica države. Za primamljivu platu veliki broj njih spreman je upustiti se u avanturu sa sumnjivim firmama i još sumnjivijim posrednicima za zapošljavanje koji nisu registrovani ni u jednoj zvaničnoj instituciji. Zbog toga sve su učestaliji slučajevi kršenja prava bh. građana zaposlenih u inostranstvu.

Dževad Abazović iz Cazina, kao građevinski tehničar radio je četiri godine u Sloveniji. Dževad je jedan od više stotina bh. građana, koji su se trbuhom za kruhom upustili u avanturu na inostranom tržištu rada. Prije dolaska Dževadu je rečeno da će dobiti stalno zaposlenje ukoliko kod jednog poslodavca bude radio dvije godine. Međutim, nakon što mu je istekla radna dozvola, deportovan je u BiH. Poslodavac mu je ostao dužan oko 6.000 eura.

„U 16 kvadrata nas je osam spavalo u sobi četiri puta četiri, na jedno kupatilo nas je od 35 - 40 se služilo i WC. To je nepodnošljivo bilo. Mjesečno se znali tući po 350, 360 sati,“ priča on.

Institucije BiH nemaju nikakave propise o zaštiti prava radnika iz BiH u drugim zemljama. Sporazumi o socijalnom osiguranju jedini su dokument koji Agencija za rad i zapošljavanje BiH ima potpisane sa susjednim zemljama, kaže Siniša Veselinović iz Agencije.

„Prava koja ostvaruju radnici iz BiH u tim zemljama po osnovu rada, odnosno prava na zdravstveno osiguranje, prava na priznavanje staža za penziono i invalidsko pravo i pravo po osnovu nezaposlenosti,“ rekao je Veselinović.
Institucije BiH nemaju nikakave propise o zaštiti prava radnika iz BiH u drugim zemljama. Sporazumi o socijalnom osiguranju jedini su dokument koji Agencija za rad i zapošljavanje BiH ima potpisane sa susjednim zemljama


Veselinović napominje kako je neophodno pojačati aktivnosti na zaštiti radnopravnog statusa građana BiH na privremenom radu u inostranstvu, međutim, to je u potpunosti nemoguće provesti jer BiH još uvijek nema potpisane sporazume o zapošljavanju sa drugim zemljama. Većinom, bh. građani su prepušteni sami sebi, pa na vlastitu inicijativu krenu u potragu za poslom van granica BiH. Veselinović apeluje da posebnu pažnju obrate na ponude inostranih firmi.

„Radnici bi trebali da vode računa o uslovima pod kojima se zapošljavaju kod tih stranih poslodavaca, da provjere bonitet kompanija, da vide da li ih te kompanije prijave kada ih zaposle i da li se pridržavaju drugih zakona. Ukoliko bi došlo do toga da rade na crno u tim zemljama, radnici bi trebali da intervenišu kod nadležnih inspekcijskih organa,“
upozorava Veselinović.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović ističe kako institucije vlasti u BiH moraju uraditi više na zaštiti temeljnih ljudskih prava bh. građana koji rade u inostranstvu.

„Kad je riječ o građanima BiH koji su na tako jedan brutalan način iskorišteni, država često jeste inertna i kasni u reakcijama, ali ćemo zaista poduzeti ono što je neophodno i ovo će pitanje biti riješeno u skladu sa međunarodnim pravom,“ kaže Halilović.

Sumnjivi poslovi

Profesor na sarajevskom Univerzitetu Asim Mujkić kaže da bh. građani koji rade u inostranstvu najčešće budu prevareni jer država BiH ne čini ništa da ih zaštiti.

„Naša država hronično ne prepoznaje građanina kao relevantnog subjekta. Naša država u nama vidi tek pripadnike ovog ili onog naroda, pa nije ni onda nikakvo iznenađenje da oni koji predstavljaju našu državu ne vide konkretne probleme ljudi. Ukoliko mi odavdje ne stavimo jasno do znanja da smo mi jednako vrijedna ljudska bića i da mi isto tako zaslužujemo slobodu i minimum dostojanstva, ako mi sami ne potražimo ta prava, neće nam ih niko dati,“
smatra Mujkić.

Oglašivači kažu da se sumnjivi oglasi za posao, ipak, daju prepoznati. Sumnjivo treba da bude i ako firma koja traži radnike nema jasan opis poslova i proceduru zapošljavanja. Poslovi na naftnim platformama, branje voća u mediteranskim zemljama, rad u ugostiteljstvu, gdje su se pretežno tražile djevojke - sve su to povremeno bili paravani za prevare, pa čak i trgovinu bijelim robljem. Vedrana Maglajlija, zaposlenica na internet portalu Posao.ba, kaže kako provjeravaju svaku firmu koja želi ostaviti oglas na portalu.

„Oni moraju imati dokaz da su zaista registrovani, da postoji ta firma. I, također, onda ispitamo kakva su iskustva drugih radnika koji su tu radili i kakva je inače stanje u toj firmi, da li može ispuniti uslove i tako dalje“, objašnjava Maglajlija.

Podsjećamo i na prošlogodišnji slučaj bosanskohercegovačkih radnika u Azerbejdžanu koje su poslodavci držali bez novca i pasoša, pa čak ih i fizički maltretirali. Čini se, međutim, da azerbejdžanska lekcija nije naučena - naprotiv, potraga za egzistencijom još uvijek je jača od opreza.

Video o oko 700 radnika iz Bosne i Hercegovine na privremenom radu u azerbejdžanskom gradu Bakuu koji su mjesecima bili bez novaca i pasoša, oktobar 2009. godine

Građevinci iz BiH u Azerbejdžanu
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:05:53 0:00
XS
SM
MD
LG