Večeras je u prepunoj velikoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu održana komemoracija jednom od osnivača legendarnog tjednika „Feral Tribune“, novinaru i književniku Predragu Luciću. Koncentriran promatrač, beskompromisan analitičar i oštar satiričar – za sobom je ostavio ne samo novinarski, urednički i književni opus koji još čeka valjanu valorizaciju, nego i veliku prazninu u životima onih koji su ga poznavali, slušali i čitali.
„Predrag Lucić je cijelog života kao novinar i kao čovjek odbijao biti dijelom čopora. Nikada nije zavijao s vukovima. Taj gotovo renesansni čovjek svjetlio je svojim raskošnim talentom u vremenu uskom i mračnom, u vremenu preuskom i premračnom da bi čovjek poput njega mogao ne datiod sebe ono najbolje,“ kazao je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković.
„Hrvatski centar P.E.N.-a bio je ponosan što je Predrag Lucić bio naš član,“ kazala je njegova predsjednica Nadežda Čačinovič. „On nam je pokazao da se u borbi za istinu i slobodu to može raditi radosno, da je to nešto što se može raditi tako da nam je dobro u tome. I ono čega sam bila uvijek svjesna kada sam ga vidjela i kada vidim sve vas ovdje – da mi ipak živimo bolje od onih koji lažu, kradu, tlače, dovijaju se na svakave načine i vežu konja tamo gdje im aga kaže. I to nikada ne smijemo zaboraviti,“ poručila je.
O poetsko-satiričkom opusu Predraga Lucića govorio je Kruno Lokotar, koji je na komemoraciji istupio u ime Hrvatskog društva pisaca, ali i kao urednik više Lucićevih knjiga. „Od onog malog zametka – izrugivanja gluposti u 'Greatest shits', preko njegovog žanra kojeg sam jednom nazvao lucidarijama – a mislim da je ne manje spretan naslov luciferalije, što ga je predložio Boris Dežulović, preko toga da je napravio čitave čitanke, oboružavajući ih svim kontekstima, pa do zbirke 'Step by step Stepinac', čije smo tekstove pjevušili i nismo ih zaboravljali, kao što nikada nećemo zaboraviti čisti genij Predraga Lucića,“ kazao je.
Sinan Gudžević pročitao je nekoliko ulomaka sjećanja na Lucića, a njegov mlađi kolega u „Feral Tribuneu“ Igor Lasić govorio o Luciću kao uredniku koji je samozatajno pomagao mlađim kolegama.
Novinarka i urednica Sanja Modrić priznala je da se smatra učenicom njegove škole: „Kada čovjek piše, uvijek ga iz stražnje strane mozga neki glas pita: što bi o ovome tvome rekao onaj netko koga najviše poštuješ? Taj autoritet za ovo zanimanje ostat će Predrag. Tu ulogu natovarila mu je na leđa njegova veličina. Ta mu uloga ostaje da novinarstvu pokazuje put!“
Publicist i teolog Drago Pilsel zamjerio je onima koji su zamjerali što je na Lucićevu sprovodu bio katolički svećenik, inače njegov stric. Kazao je da je Lucić bio vjernik i vjerovao „tiho, da to nitko ne zna, bez paradiranja i afektiranja, ali će na kraju balade biti važnije jesmo li umjeli biti pošteni, uspravni ljudi, jesmo li barem jednom nekome pružili čašu vode s ljubavlju. Jer, Bog nas neće ni za što drugo pitati – to vam jamčim!“
Novinar i autor monografije o „Feral Tribuneu“ „Smijeh slobode“ Boris Pavelić kazao je kako Lucić nije za života bio primjereno vrednovan. „Nije imao dovoljan utjecaj, nije dobivao urednička mjesta koja je zaslužio, ali – na sreću – nitko ga nije mogao zaobići! Sve što mi danas možemo je da kažemo mladim novinarima da idu u arhive i čitaju njegove tekstove i sve ono što je napravio - jer to je zlatni rudnik kakvog u hrvatskom novinarstvu nema – pa da svi zajedno nađemo solidarnosti i snage i ovo društvo promijenimo na bolje!“
Predrag Lucić autor je više knjiga satiričke poezije i proznih tekstova. Proteklu deceniju je zajedno sa drugim suosnivačem „Ferala“ Borisom Dežulovićem proizvodio pjesničko-satirički cabaret „Melodije Bljeska i Oluje“. Od 2011. bio je redoviti suradnik RSE.
Nakon kratke i teške bolesti preminuo je u Splitu 10. siječnja. Dva dana kasnije pokopan je na splitskom groblju Lovrinac.
