Dostupni linkovi

Žene - žrtve nasilja u porodici


Nasilje u porodici u porastu
Nasilje u porodici u porastu
Od 2006. do danas u Hrvatskoj su od strane nasilnih partnera ubijene 34 žene, a broj prijavljenih slučajeva nasilja i dalje je u porastu - upozoreno je na Okruglom stolu u Zagrebu u povodu medjunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koje se, na žalost u hrvatskom društvu i dalje smatra uglavnom privatnom stvari, umjesto ozbiljnim političkim i sociološkim problemom.

Zgažena, prebijena, ponižena, s modricama od batina koje se ne vide, samo strašno bole, tako nam je 30-godišnja Azra opisala svoj desetogodišnji brak s nasilnim i bahatim suprugom od kojeg je ove godine, konačno, odlučila – pobjeći.

„Muž me je maltretirao psihički, fizički i ekonomski. Recimo, ako kažem kupila bih djeci pahuljice za doručak on kaže 'što će im to?', ako kažem djeci trebaju cipelice odgovor je 'kakve cipelice'... On je radio, ja nisam.Često me tukao, ali je birao mjesta gdje ne ostaju tragovi, modrica je bilo malo, a bolovi strašni, ali to se ne primijeti kad izadješ na ulicu. Jednostavno sam stigla do dna i bilo je pitanje života ili smrti, ili bi me ubio ili bih sama sebi presudila.“

Azra je utočište našla u skloništu ženske karlovačke grupe Korak, sretna je što je iskoračila iz pakla, ali nesretna jer svoje dvije djevojčice ostavila kod supruga dok ne nađe posao i ne snađe se. Nesretna je i zbog toga što sve te godine nije imala podršku ni vlastite obitelji:

„Mama bi mi govorila 'pa, kako ćeš se rastat, vjenčala si se u Crkvi' , znači, kako ću svećeniku reći da me muž tuče, udara, siluje i drži kao sluškinju i roba, a ja to moram držati u sebi. Onda ,i sama sam sve dugo krila, pa , što će reći kolege, susjedi, samu sebe hrabrila da moram biti žena s osmjehom na licu bez obzira što sam cijelu noć dobivala batine i cijelu noć provela u suzama. Staviš jednostavno šminku na lice i iziđeš, kao da se ništa nije desilo.“

Azri je ostao još jedan ispit i diplomski na Višoj Pedagoškoj, za nastavnicu predškolskog odgoja, mašta o trenutku kad će se zaposliti i pokušati ostvariti pravo na djecu, a dotle je prezrena čak i kod vlastitog brata i sestara:

„Brat mi je rekao 'to je sramota,uništit ćeš nas ,kako ćemo mi među ljude, ti si sama izabrala taj brak, nitko te nije tjerao, sama si izabrala tog čovjeka i živi sa njim kako hoćeš!' Sestra mi je rekla 'pa, naša mama je patila u životu, pa možeš i ti. A ja,kao žena koja je završila školu i skoro fakultet, ne želim tako patiti, ne želim više tako živjeti,pa gdje puklo da puklo - ja sam napravila taj korak!“

Saborska zastupnica i jedna od kandidatkinja za predsjednicu države Vesna Pusić upozorava da je, unatoč dobroj zakonskoj regulativi, hrvatsko društvo još uvijek nedovoljno osviješteno po pitanju nasilja nad ženama:

„Zakoni su nam dobri, ali oni se, po mom mišljenju,donose što svaka pristojna država ima takve zakone, pa budući da mi isto želimo biti pristojna država onda mi isto imamo takve zakone, al' da li ih hoćemo provoditi i kako, to nikome ne pada na pamet.U tranzicijskim društvima općenito postoji vrijednosna konfuzija koja se uz ostalo očituje i kao stvaranju atmosfere u društvu koja bazično smatra da je nasilje, a naročito nasilje u obitelji u najmanju ruku privatna stvar. Samo po sebi je 'razumljivo' pa svugdje ga ima i svugdje se dogadja, pa nećemo valjda radi toga dizati 'toliku galamu'."


Voditeljica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tolle podsjeća na zastrašujuće ubojstvo mlade Jelene Sabine koju je nasilni suprug ubio 2006-e samo zato jer institucije sistema nisu kako treba funkcionirale, navela je 6 sličnih slučajeva u Zagrebu, Petrinji, Ivanićgradu gdje su institucije izjednačile nasilnika sa žrtvom ili čak dosudile u korist nasilnika.

„Ponovit ću da je od ubojstva Jelene Sabine 2006. do danas ubijeno preko 34 žene, no u toj stravičnoj brojici nisu obuhvaćene žene koje su ubijene od strane bivših partnera i ubijene žene koje su živjele u intimnim vezama. Dakle ,broj ubijenih žena daleko je veći. Žene čije sam vam živote danas ilustrirala žive život pokojne Jelene, a država Hrvatska bit će odgovorna za njihove živote jer im nije pružila zaštitu i pomoć.“

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik pozvala je sve medijske djelatnike u Hrvatskoj da uklone seksističke sadržaje i predrasude o ženama, a sveučilišna profesorica Andrea Zlatar- Violić takođe upozorava da se nasilje nad ženama u Hrvatskoj, ne rijetko, promovira čak kao legitimno ponašanje

„I obrazovni sustav i mediji,obrazovni sustav onim što ne čini, a mediji onim što čine, državni organi također mješavinom onoga što čine i ne čine, zapravo legaliziraju i legitimiraju sustav zlostavljanja koji je u potpunosti, u našem društvu, ušao u sve pore.“
XS
SM
MD
LG