Dostupni linkovi

Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju o pravima djeteta još 1993. godine, ali u praksi se malo od toga provodi. Brojni izvještaji i analize domaćih i međunarodnih organizacija, naime, kontinuirano ukazuju na nezadovoljavajuće stanje u pogledu poštivanja osnovnih prava najmlađe populacije. To i ne začuđuje kada se zna da se, osim nekolicine nevladinih organizacija, ovim problemom niko ne bavi. Računajući i nadležne državne službe.

Uprkos ranom ratificiranju Konvencije o pravima djeteta i izražavanju političke volje za implementaciju prava predviđenih Konvencijom, kršenja prava djece u BiH i dalje se nastavljaju povećavati. Prema podacima brojnih NVO koje se bave pravima djece u BiH u prošloj godini je zabilježen porast maloljetničke delikvencije, nasilja nad djecom, njihovog seksualnog iskorištavanja i diskriminacije.
Prema podacima brojnih NVO koje se bave pravima djece u BiH u prošloj godini je zabilježen porast maloljetničke delikvencije, nasilja nad djecom, njihovog seksualnog iskorištavanja i diskriminacije.

Evidentno je da su prava djece u Bosni i Hercegovini ugrožena, i ta paleta oblasti u kojima se ugrožavaju prava djece je veoma široka, kaže Selma Hukić iz NVO Vesta iz Tuzle:

„Također je potrebno spomenuti da se u BiH oko 80 posto porodica nalazi na rubu egzistencije, da su djeci iz tih porodica ugrožena elementarna prava, pa čak i pravo na život. Prema podacima na osnovu sistematskih pregleda, sve više djece boluje od anemije i rahitisa, to su klasične bolesti siromaštva.“

Prema zakonima svako dijete u BiH ima pravo na obrazovanje, a obaveza države je da obezbijedi besplatno pohađanje osnovne škole, ali se, prema riječima Aleksandre Kukoljac iz nevladine organizacije „Zdravo da ste“ iz Banja Luke, to u praksi ne provodi:
Postoji problem s obuhvatom djece osnovnim obrazovanjem - osnovno obrazovanje je obavezno - i čak ne postoje neki egzaktni podaci o tome koliko djece nije obuhvaćeno. Podaci do kojih smo mi došli kreću se negdje između jedan i dva posto.

Postoji problem s obuhvatom djece osnovnim obrazovanjem - osnovno obrazovanje je obavezno - i čak ne postoje neki egzaktni podaci o tome koliko djece nije obuhvaćeno. Podaci do kojih smo mi došli kreću se negdje između jedan i dva posto.

U BiH se čak ne poštuje ni pravo da dijete od rođenja ima pravo na ime, dodaje Kukoljac:

„Zovu ih djeca duhovi - jer dijete koje nije upisano u matičnu knjigu rođenih za državu ono praktično ne postoji i ono ne može samim tim da ostvari ni svoja osnovna prava. Potpuno je uskraćeno za sve ono što mu država može obezbijediti. Postoje napori da se ta djeca otkriju i da se njihova situacija promijeni. Prošle godine je sa 6.000 taj broj smanjen na 4.000.“

Aleksandra Puhalo
, iz Kancelarije ombudsmena BiH, ističe da je u državi zabrinjavajuće i naslje nad djecom, što su pokazala istraživanja rađena posljednjih godina:

Tri četvrtine anketirane djece, bilo je više od 900 učenika, je reklo da u školama postoji verbalno vršnjačko nasilje, a dvije četvrtine je potvrdilo prisustvo fizičkog nasilja.
„Tri četvrtine anketirane djece, bilo je više od 900 učenika, je reklo da u školama postoji verbalno vršnjačko nasilje, a dvije četvrtine je potvrdilo prisustvo fizičkog nasilja. To je ozbiljna informacija koja obavezuje državu da reaguje.“


Osnovni problem u provođenju prava djece, na što se BiH obavezala ratifikacijom Konvencije, je da na nivou države ne postoji niti jedna institucija koja bi se bavila ovim pitanjem, smatra Hukićeva:

„Mi smo imali vijeće za djecu pri Vijeću ministara BiH koje je bilo krovna institucija za praćenje poštivanja realizacije prava djece i koja, nažalost, ne funkcioniše već dvije godine. Ono je bilo oformljeno 2002., ugašeno je 2007. jer u novom sazivu Vijeća ministara nije formirano. Rad tog vijeća trenutno pokušava da nadomjesti Ministarstvo za ljudska prava BiH, što je s obzirom na inegerncije koje ono ima, zaista nedovoljno. Ono ne stiže jednostavno da se bavi ovom problematikom u onoj mjeri u kojoj je to u ovom trenutku potrebno. Također, nije fomiran odjel za prava djece pri Uredu ombudsmana BiH - u Federaciji nemamo ombudsmana za djecu, dok u RS ga imamo.“

Prema mišljenju Aleksandre Puhalo, bez jačanja svijesti o pravima djece i povećanja brige svih nivoa vlasti ovom problemu situacija u BiH teško da će se popraviti u narednom periodu.

Zbog toga izvještaj o pravima djece koji 2010. godine BiH ima obavezu da uputi Komitetu za prava djece Ujedinjenih nacija teško da će moći dobiti pozitivne ocjene.
XS
SM
MD
LG