Dostupni linkovi

Iskustva govore kako su ljudi koji svakodnevno silaze u jame oduvijek jeli kruh sa sedam kora. Donosimo priče koje, međutim, sugerišu drugačije zaključke. Da li je u pitanju žal za jednim boljim vremenom, ili tek tužno prisjećanje na dane kad se bilo mlado, snažno i zdravo, teško je zaključiti.

Prije više od 50 godina rudari su u jamu silazili čak i pješice. Nije bilo trake, a kada bi sišli u jamu, dolje bi znali ostajati i po nekoliko dana. Rudar Ivo Stijepić prvi put u jamu je ušao 1950. godine, i to u opancima. Ali kaže da je uživao u svom poslu:

„Nikada ja neću vjerovatno doživjeti više para no što sam imao kad sam radio u rudniku. Vjerujte nema džepa na meni, ili ovdje bilo pet džepova ili jedan ili dva, u svakom je bilo po nešto, pa banka - banka. To sada ni izbliza nije.“

Ivina supruga Ana bila je domaćica. Kaže nam rudarska plaća bila je tako dobra da se išlo i na more, djeca školovala, svašta se kupovalo, a opet i uštedjelo:

„Dobije se predujam, dobije se plata i tako smo živjeli. Samo smo malo bili odvojeni. Jes’ bilo lako je potrošiti, ali bilo je i malo da sam tako uštedjela, da sam ga mogla i iznenaditi - kad smo stan dobili da sam mogla i nešto kupiti. A nije znao da sam ja to uštedjela, da je to bio neki crni fond. Nekad ga neću da slušam, pa mu bude krivo. A nekad mu naredim da on sebi posluži. Pa dobro služi on sebe, dobar je, zna sam sebi uzeti nekad i jesti i sve.“

Rudari su se uvijek zajednički spuštali u jamu. Rudar je rudaru brat - tako je to nekada bilo, priča nam rudar Ilija Filipović:

„Bilo je veselo i išlo se veselo. Rudari su pjevajući išli u jamu.“

„Rudari su uvijek pazili jedan na drugoga. Nisu gledali ko je i šta je - da li je musliman, da li je Hrvat, da li je Srbin. I uvijek smo bili jedan za jedan.“

Biti žena rudara nije bilo teško. Čak štoviše, rudari su uvijek, kako nam kaže Ilijina supruga Ana, letjeli kući ženama:

„Ja sam bila domaćica. Moj je muž sam radio. Mi imamo tri kćerke iz našeg braka. Sve tri su udane, sve tri imaju svoju djecu. Mogu vam reći nije mi bilo teško otpraćati ga na posao, i s posla dolazi kući. Jedino iščekivanje kad ide iz druge smjene, pa kad treba da da dođe kući. Jedno dvaput bio je zatrpan u rudniku, to je bilo teško.“

U svoj težini rudarskog posla rudari su se u jamama itekako znali zabavljati, priča rudar Ivo:

„Smijeha je bilo više na poslu, direktno na radnom mjestu više nego u cirkusu kad gledate predstave. Joj, to vam ne bih ja... jer znate šta, to su vam malo vulgarne te riječi i ponašanje. Tamo nema, recimo, ljepšeg pola, tamo su samo muškarci...“

„I nedostajale su vam žene, je li?“

„Sto posto.“

Tako je rudarski život, prema pričama iskusnih rudara, bio jako dobar, mada nije bilo ni mehanizacije kakvu sada rudari imaju. Čak nisu imali ni rudarskih čizama. U jamu se silazilo u opancima, ali silazilo se s pjesmom - i tako im je svima bilo lakše.

  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

XS
SM
MD
LG