U Ministarstvu unutrašnjih poslova Federacije BiH kažu da je osnovni problem kontrole nepostojanje krovnog zakona o oružju. U tom entitetu pitanje dozvola za oružje rasuto je po kantonima, kaže portparol federalnog MUP-a Robert Cvrtak:
„Prema našim pokazateljima, a koje smo dobili od kantonalnih ministarstava, samo u prošloj godini izdato je preko 7.500 odobrenja za posjedovanje oružja. Po sadašnjim zakonskim izmjenama, mi smo mišljenja da građanima praktično treba onemogućiti da posjeduju oružje, odnosno da vrlo mali broj osoba i kategorija trebaju biti oni koji mogu posjedovati oružje.“
Većina građana, barem pred mikrofonom, mišljenja je kako nije dobro imati oružje u kući:
„Uveo bih nešto što se zove apsolutna demilitarizacija, a koja podrazumijeva militantnost nas civila i tih pola miliona komada oružja, jer sva istorija pokazuje da smo ga tako loše upotrebljavali da nema nikakvog razloga da ne donosemo zakone da aposlutno zabranimo upotrebu oružja i posjedovanje oružja.“
„To se priča da čuva sebe. Ako je čist i pošten, ne treba da čuva sebe oružjem. Čuva se svojim djelima.“
„Svakodnevno u štampi je ili ubistvo ili samoubistvo. Što je najžalosnije - mala djeca.“
„Oružje? Obavezno. Da ti kažem, moj ćaća je ima’o i kad je kupio pušku ni vrana pile nije odnijela. A dok nije im’o, krala ga svake godine po pet puta.“
Koliko građani BiH vole spavati sa pištoljem ili puškom ispod jastuka govori i procjena UNDP-a da više od pola miliona stanovnika BiH nelegalno posjeduje oružje. Menadžer za ljudsku sigurnost u UNDP-u Seid Turković iznosi i poražavajuću činjenicu da je u posljednjih 10 godina oduzeto tek oko 60.000 komada nelegalnog naoružanja:
„Vidjeli smo, nažalost, i negativne posljedice toga. Samo za prva tri mjeseca ove godine 42 osobe su doživjele nesreće vezano sa naoružanjem, od kojih je 50 posto smrtno stradalo. To pokazuje da BiH ima jedan veliki, veliki problem.“
Vladajuće političke strukture za sada se ne obaziru mnogo na podatke UNDP-a. Zbog toga ih je javnim pismom iskritikovala nedavno formirana politička partija Naša stranka. Stranački službenik za odnose sa javnošću Kenan Efendić kaže da se ni entitetske, ni kantonalne vlade, ni mnogobrojna ministarstva nisu tokom posljednje decenije bavili tim zabrinjavajućim sigurnosnim problemom, dok tragični broj mrtvih i ranjenih, kako kaže, sugrađana i sugrađanki svakodnevno raste:
„Naša stranka poziva federalnog premijera Nedžada Brankovića, premijera RS-a Milorada Dodika da do kraja ovog mjeseca informišu javnost o tome na koji način se bore protiv svakodnevnog narušavnja sigurnosti stanovništva, te da nam objasne na koji način će spriječiti buduća ubistva nedužnih građana i građanki.“ Pozivamo oba premijera da se javno obavežu da će donijeti strategiju kojom će se poboljšati sigurnosna situacija naše djece, građanki i građana i da će u najskorijem roku, a najkasnije do oktobra 2010. godine skupiti pola miliona komada vatrenog oružja koje se trenutno nalazi u ilegalnom posjedu građana.“
Duško Vejnović, predsjednik Centra za bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja, smatra da velika količina oružja među stanovništvom dokazuje da je i dalje prisutan strah:
„Taj strah, međusobno nepovjerenje, a i spor proces etničkog pomirenja su svakako bitni uzroci i povod da građani još uvijek, imajući u vidu nasljeđe i tradiciju ovog balkanskog podneblja, vjeruju više ako oružje imaju prikriveno, kako oni kažu onim narodnim rječnikom - zlu ne trebalo, ali neka se nađe.“
U federalnom MUP-u upozoravaju i na preblage sankcije za posjedovanje ilegalnog oružja, što direktno stimuliše ilegalne nabavke i korištenje. Portparol federalnog MUP-a Robert Cvrtak:
„Samo u prošloj godini na prostoru Federacije sva policija Federacije pronašla preko 200 pušaka, različitih pušaka kod građana, koje su ilegalno kod njih. Pronašli smo preko 170 bombi, pronašli smo gotovo 15 kg eksploziva, pronašli smo preko 330 pištolja. To su dovoljni razlozi da ukazujemo kako kaznena politika i odredbe za posjedovanje oružja u ovoj državi trebaju biti daleko restriktivnije.“
Već sami pogled na rubrike crnih hronika ukazuje na ono što postaje svakodnevnica. Od početka godine, pored posljednjih rijeka suza u Tuzli i Bihaću, vatreno oružje je korišteno u četiri ubistva, tri samoubistva, četiri pokušaja ubistva, osam napada i 28 ranjavanja.
