Zločini fašizma i nacizma i njihovih lokalnih saveznika istraženi su i dokumentirani, a mjesta stradanja poznata i obilježena, dok gotovo ništa takva nije učinjeno za zločine što su ih počinile komunističke vlasti, već ih se u javnosti sustavno pravda antifašizmom, kaže se u dokumentu „O pravu na grob i o dužnosti pijeteta“, što su ga u utorak u Zagrebu predstavile biskupske konferencije Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Takvo prikazivanje jedne od totalitarnih ideologija, te prikrivanje i pravdanje njezinih zločina, otežava demokratske procese i pomirenje na ovim prostorima, upozorava se u ovom dokumentu i traži da se utvrdi broj i identitet žrtava, da se identificiraju i primjereno obilježe grobišta i da se počinitelje otkrije i kazni. Predsjednik komisije „Justitia et pax“ Hrvatske biskupske konferencije, pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić:
„Budući da je prošlo puno vremena od tog tragičnog razdoblja, mislimo da je prije svega važno saznati istinu. Prije svega je važno da se otkrije čitava pozadina i mehanizmi tih zločina. Dakako da zločini ne zastarijevaju i na pravosuđu je što će ono učiniti. Mi konstatiramo da se na tom području do sada gotovo ništa nije učinilo. U Sloveniji je bio optužen jedan čovjek i na kraju te optužbe oslobođen. Kod nas još nitko nije optužen za žrtve komunizma.“
Predsjednik slovenske komisije, celjski biskup Anton Stres, kazao je kako je do sada u Sloveniji otkriveno preko 500 masovnih grobnica. Predsjednik bosanskohercegovačke komisije „Justitia et pax“, pomoćni biskup vrhbosanski Pero Sudar, kazao je kako je činjenica da se u Bosni i Hercegovini svakodnevno otkrivaju nove masovne grobnice iz devedesetih razlog više za potpisivanje izjave o zločinima s kraja Drugog svjetskog rata:
„Uvjereni smo da je upravo tada posijano sjeme zla, koje je kasnije, nažalost, svi znamo čime i kako, urodilo u nedavni rat. Nismo navodili mjesta gdje se ta grobišta nalaze, kao što je navedeno za Sloveniju i Hrvatsku. Postoje mjesta i regije gdje je jedna trećina ljudi stradala na ovakav način nakon rata.“
Na naše pitanje – a što je sa žrtvama Nijemaca, Talijana, ustaša i četnika, rečeno nam je kako se u izjavi izrijekom osuđuju i svi zločini počinjeni od strane katolika, koji su „usuprot kršćanskim načelima i vrijednostima, poticali, naređivali i počinjali nezastarive zločine protiv života, slobode i dostojanstva drugih, različitih, u ratu, u logorima, na stratištima i na drugim mjestima stradavanja nevinih ljudi“.
Bleiburg, „križni putevi“ i komunistički zločini nisu se tajili do devedesetih, kaže za naš radio povjesničar i istraživač žrtava iz ratnih sukoba iz Hrvatskog instituta za povijest Igor Graovac, komentirajući zašto se o tome još ne zna puna istina, nego, jednostavno, nije postojao interes za žrtve:
„Ja sam, naime, još u gimnaziji imao Baštinu knjigu u kojoj se sve to spominje, u kojoj se navode i ,križni putovi‘ i približne brojke stradalih. Kod nas je moda da se žrtve tretiraju politički. Nakon sloma Jugoslavije, nastao je nagli i neočekivani interes za komunističke žrtve, koje su se prije potpuno zanemarivale. A s druge strane nastoji se istodobno umanjiti ili smanjiti interes spram žrtava fašizma.“
Hoće li ova inicijativa donijeti kakve konkretne rezultate? Problem je u tome da se – kada se spomenu žrtve – ne uvažava znanost, kaže Graovac:
„Kod nas se zapravo, već 50 godina, žrtve samo politiziraju i njima se manipulira, a ono što znanstvenici broje, to se ne uzima u obzir.“
