Kupovina nekoliko lokalnih medija u Hrvatskoj od strane Pink medija grupa u Srbiji je izazvalo veliku pozornost, možda i zbog činjenice da je to sada već sasvim izvestan postao, jer se zaključenja prvih kupoprodajnih ugovora očekuju već krajem leta. Ipak, stručnjaci ističu da dolazak Pink televizije na hrvatsko tržište ne znači da su odonosi između ove dve zemlje poboljšani, jer se iza čitavog posla nalazi samo potreba za profitom.
Televizija Pink Hrvatska mogla bi već početkom jeseni da počne sa emitovanjem svog programa u Hrvatskoj. Vlasnik Pink medija grupe Željko Mitrović trenutno pregovara sa devet lokalnih televizija, potvrdila je našem radiju porptarolka Pink Medija grupe Tatjana Vojtehovki-Stevanović. Iako su hrvatski mediji objavili da je Mitrović već kupio najgledaniju lokalnu televiziju u Hrvatskoj “NeT” za 2, 5 miliona evra, kao i Gradsku televiziju Zadar i TV Dalmacija, Tatjana Vojtehovski nije želela ni da potvrdi ni da demantuje ove navode. Ipak, ona je istakla da će Pink Hrvatska uskoro potpisati ugovor o kupovini tri hrvatske televizije:
"To je samo deo plana širenja u regionu koje je počelo pre nekoliko godina, u okviru Pink medija grupe. Znate da imamo televizije ne samo u Srbiji nego i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, plus platforma od 11 satelitskih kanala. Po istom paternu kako je to urađeno u Bosni i Hercegovini, kupovinom lokalnih televizija i umrežavanjem, biće urađeno i u Hrvatskoj. Televizija Pink, odnosno gospodin Mitrović, trenutno pregovara sa devet lokalnih televizija u Hrvatskoj i nemamo nikakvu sumnju da ćemo imati pozitivan ishod u pregovorima sa šest, od tih devet, televizija. Naime, procena je čak da će se svi uslovi za potpis ugovora sa tri televizije stvoriti do 1. juna, a sa još tri očekujemo potpis ugovora do kraja leta. Možemo govoriti o jeseni kao o periodu kada će krenuti umrežavanje sistema i kada ćemo napraviti sistem, odnosno hrvatski Pink, koji će u tom slučaju umrežavanja šest lokalnih televizija u Hrvatskoj moći da prati preko 70% hrvatskog stanovništva."
Ivana Kronja, teoretičarka medija i filma, kaže za RSE da je prelivanje kulturnih modela iz jedne države u drugu sasvim očekivano i da ne treba da čudi informacija da će Pink televizija kupiti nekoliko manjih hrvatskih televizija i na njima emitovati sadržaje koji su u Srbiji već odavno jako popularni:
"Taj fenomen prenošenja kuluturnih sadržaja i popularne kulture iz Srbije u Hrvatsku i čitav region nije uopšte iznenađujući. Ne treba imati iluzije da su popularni i kulturni modeli veoma različiti, čak i ukoliko se zasnivaju na jednoj političkoj matrici koja je, na primer, više nacionalistička, konverzativna ili slično, zbog toga što su te osnovne vrednosti srodne u tim popularnim kulturnim modelima."
Tatjana Vojtehovski ističe da Pink medija grupa očekuje da će u Hrvatskoj za vrlo kratko vreme osvojiti lidersku poziciju u oblasti komercijalnih medija. Ona kaže da već sada vlada veliko interesovanje za njihov program:
"Bukvalno sam zatrpana, ali zatrpana mejlovima hrvatskih kolega. Snimatelji i montažeri, fri lenseri sa opremom i bez nje, novinari, televizijski voditelji, televizijske zvezde, uslovno rečeno, koje su vrlo popularne pišu, traže i nude svoje autorske emisije i usluge budućem Pink Hrvatska. Dakle, bukvalno sam zatrpana i to vam govori koliko je interesovanje kolega iz Hrvatske i kolika je njihova sigurnost i procena da će Pink Hrvatska za vrlo kratko vreme postati jedna izuzetno dobra, gledana i komercijalno isplativa televizija."
Međutim, mediji u Hrvatskoj već su najavili da će sa dolaskom Pinka doći i prepoznatljiva turbo-folk kultura, za koju se ova televizija najčešće vezuje, ali Tatjana Vojtehovski naglašava da će buduća Pink Hrvatska razvijati komercijalne sadržaja, onakve, kakvi već postoje na njihovim televizijama u regionu:
"Možemo govoriti o programskoj šemi, hrvatski televizijski program, koja će podrazumevati ozbiljan informativni, filmski, serijski, tolk šou i zabavni program. Naravno, biće i rijaliti šou programa, koji još uvek drže primat u okviru zabavnih programa i slove za nešto što je preko potrebno ne samo na prostoru bivše Jugoslavije već i svugde u svetu, kao i domaćih igranih serija po čemu je Televizija Pink, sa izuzetno snažnom i razvijenom produkcijom domaćih igranih programa, već postala prepoznatljiva."
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, nevladine organizacije koja se bavi unapređivanjem regionalne saradnje, kaže za RSE da ulazak Pink medija grupe u Hrvatsku neće imati značajnijeg uticaja na poboljšanje opštih odnosa između dve zemlje, jer je kupovina hrvatskih televizija od strane prvog čoveka ove medijske imperije, Željka Mitrovića, zapravo, samo komercijalni posao:
"To sve ide do jedne mere, oni će primati tu subkulturu, koju Pink inače emituje preko svojih medija, ali to neće uticati na Hrvate da Srbe gledaju malo drugačijim pogledom, ili obrnuto. Jer, na tom nivou se ne pravi iskorak u pravcu pomirenja, moraju se činiti daleko značajniji koraci u višoj sferi kulture. Da ima, na primer, više razmena medija koji su usmereni na jednu objektivniju notu, da ima više razmena literature i ozbiljnih programa. To što će se u Hrvatskoj više gledati neki novokomponovani pevači i pevačice, to neće biti nikakav značajan pomak u pravcu drugačijeg gledanja na stvari i osvešćivanja ljudi."
Licemjerni strah od turbofolka
Hrvatska je javnost podijeljena oko dolaska srbijanske PINK Televizije na hrvatsku medijsku scenu - jedan dio se zgraža i strahuje da će hrvatski kulturološki prostor preplaviti "srbijanski turbo folk, pa i ugroziti nacionalni identitet", što drugi nazivaju čistim licemjerjem, jer ta vrst zabave i glazbe već egzistira u Hrvatskoj i TV PINK će, kažu, sasvim sigurno imati svoju publiku i u Hrvatskoj.
"Mi smo daleko prije te TV otišli u Srbiju i imamo tamo poduzeća, pa se još nikome nije ništa dogodilo. Nadam se da će taj čovjek, koji tu dolazi, ipak malo paziti da ne povrijedi naše ljude i našu naciju, da nam oni sada ne bi prodavali srpske priče, mada u to ne vjerujem. On će doći ovdje da prodaje naše priče, a ne njegove. PINK ima i Bosna i nije to ništa specijalno. Ko ih voli, neka ih gleda."
"Turbo folk me baš i ne zanima, pa ako bude samo on, onda neću ni gledati. Ako naletiš na nešto dobro, gledaš, a ako mi je dosadno, ili me ne zanima, ili je izvan mojih interesa, onda ne gledam i gotovo. Nemam ništa protiv toga da ima više programa."
"Pa o čemu se radi? Preko Bosne imam tu televiziju. Ponekada uživam da je gledam, jer ima krasnih pjesama na njoj. Naravno da je neću gledati cijeli dan, ništa ne gledam cijeli dan. Došla je i kod nas, pa ti je gledaj ili je ne gledaj."
Za razliku od ovih slučajno zaustavljenih Zagrepčana, neki članovi vladajuće stranke u Hrvatskoj izražavaju zgražanje što su vlasnici tri lokalne hrvatske televizije odlučili prodati svoje pogone toj srbijanskoj medijskoj kući, uz kritiku da im je "novac ispred nacionalnih interesa". Čak i popularni pjevač Oliver Dragojević gleda na to "kao na veliki hrvatski propust". No, ipak prevladava mišljenje da se putevi kapitala teško mogu spriječiti. Medijski ekspert i profesor na zagrebačkom Studiju novinarstva Stjepan Malović:
"Bilo je samo pitanje vremena kada i na koji način će se i takav jedan projekt početi realizirati u Hrvatskoj. Osobno ne mislim da je to ugrožavanje nekih nacionalnih vrednota. Imamo strukturu stanovništva kakvu imamo i ona voli ovakav način programa. Svjedoci smo da je turbo-folk popularan u raznim klubovima, u raznim gostionicama i on se vrti u različitim varijantama po hrvatskim radio i TV postajama. Prema tome, ništa iznenađujuće."
Doktorica Ines Prica iz Instituta za etnologiju, smatra da je licemjerno dizati toliku prašinu oko ulaska jedne medijske kuće u Hrvatsku, a istodobno "u tišini" prodavati najljepše hrvatske otoke i uvale. Osim toga, kaže doktorica Prica, turbo-folk već egzistira u Hrvatskoj, gurala se ta istina pod tepih, ili ne:
"Mislim da je hrvatsko tržište spremno za takvo nešto. To je već desetljećima jedna potajna, ili manje tajna, dimenzija javnog života u Hrvatskoj, kako njenih običnih građana, tako i elita. Mislim da će to biti istina jedne kulture."
Potvrdu njezinih riječi našli smo u razgovorima sa zagrebačkim srednjoškolcima:
"U mom razredu ih dosta to sluša."
"Svugdje je zastupljen i svaka druga osoba zna jedan dobar dio turbo-folka."
"Seka Aleksić, Dara Bubamara, Mile Kitić, Sinan Sakić, manje-više sluša se svako ko ima neku dobru stvar."
"To je samo vrsta muzike. Ima i hrvatskih izvođača turbo-folka. Onaj ko sluša, neka sluša. Nemam ništa protiv toga."
"Neko će to gledati, neko ne. Ko ne želi, neka prebaci sa tog programa."
Novinar Andro Bernardić iz Večernjeg lista podrobnije prati cijelu priču o pokretanju PINK-ove hrvatske inačice:
"Mislim da će tu nastupiti jedna žestoka borba na tržištu, iako se uz program PINK-a vežu razne negativne konotacije i razne kontraverze. Mnogi ga smatraju smećem i kičem i daju mu razne negativne epitete. Mitrović ovdje ima puno jaču konkurenciju, nego u Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Ako uspije ostvariti određeni postotak gledanosti, doći će do preslagivanja na tržištu reklama i do jače borbe televizija za svoj dio marketinškog kolača. Na kraju, to samo može rezultirati boljim programom za sve gledatelje, jer će se svi truditi da bi dobili oglašivače."
