Dostupni linkovi

Odnose prema susjedima u velikoj mjeri određuju politika i mediji, kažu poznavatelji problematike. Međutim, ako politika i mediji u manipulaciji javnošću pretjeraju, nerijetko političke odluke donose vanparlamentarni oblici, odnosno – ulica.

Ključno je ponašanje političara i medija, kao onih koji determiniraju način odnošenja prema susjedima, kaže za naš radio profesor političke psihologije na zagrebačkom Pravnom fakultetu Ivan Rimac. Situacija je relativno loša, jer i hrvatska politika i politike susjednih zemalja u velikoj mjeri manipuliraju stavovima u dnevnopolitičke svrhe, kada opravdavaju ovaj ili onaj potez ili traže krivca za ovaj ili onaj neuspjeh ili štetu:
«Možemo pratiti, u relativno kratkim vremenskim razdobljima, velika premještanja emocionalnog odnosa prema susjednim zemljama, naprimjer prema Sloveniji ili prema Srbiji – jučer smo prijatelji, danas nismo. To djelomično stoji za Sloveniju, kao i za Srbiju. Prije pola godine su odnosi sa Srbijom bili relativno dobri, a danas su prilično loši. Mediji to pripisuju potezima srpske vlade. Djelomično mogu pripisati i nekim potezima hrvatske vlade, koji se reinterpretiraju tako da su isprovocirani s druge strane. Na taj način se manipulira stavovima javnosti.»
Profesor Rimac upozorava da su efekti manipulacije mnogo trajniji nego vrijeme njihove dnevnopolitičke upotrebe:
«To rezultira još jednim dodatnim problemom. Politika često poseže za tom metodom, barem u ovim krajevima, a s druge strane ne shvaća ili ne želi shvaćati da to rezultira u vrlo opasne situacije. Manipulacija tim emocijama im može izmaći kontroli i dovesti do nesigurnosti u političkom sustavu, koji se uvijek dogodi ako građanstvo, u iskazivanju svojih stavova ili uopće svojih želja, nije unutar procedura političkog sustava. A to se, nažalost, kod nas vrlo često događa.»
Stavovi o susjedima formiraju se na temelju vlastitih iskustava i iskustava iz prošlosti, a posljednjih stotinjak godina na ovim prostorima bilo je bremenito ratovima, kaže za naš radio voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću «Documenta» Vesna Teršelič, a istraživanja koja bi se u Hrvatskoj bavila etničkom distancom nisu ni dovoljno brojna ni dovoljno česta:
«Ovih dana, kada se sudi generalima u Hagu, svjesni smo koliko će izvještavanje sa suđenja biti osjetljivo. Tu se postavlja pitanje odgovornosti medija, koliko oni zapravo kontekstualiziraju i daju do znanja da su svjesni da postoje različite interpretacije, koliko su svjesni da stvaraju ozračje u kojem suđenje ipak neće doprinijeti povećanju etničke distance. O tome je potrebno dodatno istraživanje.»
Profesor Boris Banovac sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, radio je terensko istraživanje etničke distance u Lici, Istri i Gorskom Kotaru. On se zalaže za regionalni i lokalni pristup tom fenomenu:
«Mislim da se uopće ne može govoriti o etičkoj distanci Hrvata prema susjedima, jer unutar Hrvatske postoje strahovito velike razlike. Uvijek možete statistički izračunati neke prosjeke, ali to nema veze sa stvarnošću.»
Ipak, neke se vrijednosti podudaraju u sve tri ispitivane regije. Najveća je etnička distanca u sve tri regije prema Romima i Albancima, pa prema Srbima. U Lici je etnička distanca Hrvata prema drugima veća nego u Istri ili Gorskom kotaru. U Lici je prema Srbima etnička distanca ista kao i prema Bošnjacima, a izuzetno je jako izražena prema Crnogorcima, kojih u Lici uopće nema.
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG