Dostupni linkovi

Da li Beograd stvara "mini haški sud"


Ilustracija
Ilustracija

Tek što se okončao spor Hrvatske i Srbije, odnosno tužba i proivtužba za genocid pred Međunaordnim sudom pravde, nastao je novi koji je stigao i pred Evropski parlament. Hrvatska, naime, traži da Srbija stavi van snage zakon iz 2003. godine po kome je sebi dala za pravo da sudi za ratne zločine i građanima koji nisu njeni državljani i za zločine koji nisu počinjeni na njenoj teritoriji.

Pravni ekspert za međunarodno pravo Ivan Jovanović kaže da postoji u međunarodnom pravu takozvana univerzalna nadležnost koja se primenjuje i drugde u svetu i podseća na praksu ne samo iz vremena suđenja nemačkim nacističkim zločincima:

“Po principu univerzalne nadležnosti svaka država može da krivično goni počinioca ratnog zločina, genocida ili zločina protiv čovečnosti, bez obzira čiji je državljanin žrtva, čiji je državljanin počinilac i gde je delo izvršeno. Pa je tako, u Belgiji, Danskoj i drugim državama suđeno za zločne u Kongu ili Ruandi koje su počinili Kongoanci ili Ruanđani, dakle ni žrtve, ni zločinci, ni zločini nisu bili u državi u kojoj je suđeno”, kaže Ivanović.

Podsetimo, Hrvatska je u Evropskom parlamentu zapretila da neće dati saglasnost za otvaranje poglavlja 23 o pravosuđu sa Srbijom bez stavljanja van snage tog zakona za koji tvrdi da je u suprotnosti sa evropskim propisima.

Hrvatska ministarka spoljnih i evropskih poslova Vesna Pusić tim povodom kaže da između članica EU postoji pravosudna saradnja i evropski nalog za hapšenje te da je to način saradnje, a ne širenje jurisdikcije. Ona smatra da hrvatska pozicija i zahtev prema Srbiji ne iskaču iz opštih uslova za članstvom u Evropskoj uniji.

“Da se ovo ne bi pretvorilo u nekakav poliitčki ping pong, mislim da je zdravorazumski odmah reći i uputiti poruku da se sa takvim zakonom ne može ući u EU, da Hrvatska to neće dopustiti. Mi to ne radimo drugima, niti ćemo dopustiti da to drugi rade nama”, poručuo je premijer Zoran Milanović.

Nije u pravu Hrvatska, kaže Ivan Jovanović, koji je više od decenije radio u timu OEBS-a u Beogradu i pratio suđenja za ratne zločine. On kaže da je sporni Zakon o ratnim zločinima donet u saradnji sa međunarodnim organizacijama:

“Zakon je pravljen u saradnji sa OEBS-om, u prostorijama OEBS-a, u saradnji sa drugim međunaordnim organizacijama i međunarodnim ekspertima. Dakle, pod budnim okom međunarodne zajednice i uz njihove savete”, navodi Jovanović.

Iz Zagreba je stiglo i tumačenje da je Srbija zakonom o univerzalnoj jurisdikciji pokušala da stvori situaciju "mini Haga", gde se Beograd nameće kao centar procesuiranja svega što se dogodilo na području bivše Jugoslavije.

Međutim, Ivan Jovanović tvrdi da su motivi za donošenje zakona bili 2003. sasvim drugačiji:

“Meta tih odredbi nisu bili Hrvati, Bošnjaci, nego etnički Srbi iz Hrvatske i BIH koji su tamo počinili zločine nad pripadnicima drugih nacionalnosti a koji su se tada nalazili na teritoriji Srbije a nisu još stekli državljanstvo Srbije”, kaže Jovanović.

Vesna Teršelić iz hrvatske nevladine organizacije Dokumenta koja se, između ostalog, bavi suočavanjem sa prošlošću, kaže da nema problem sa suđenjima za ratne zločine u Beogradu:

“Mi kao nevladina organizacija koja se bavi ljudskim pravima mislimo da bi jurisdikcija trebala bit univerzalna. I važno je da je suđenje za zločine u Ovčari održano, da se sad otvorilo suđenje u Sotinu...i mislim da bi se što više zemalja u svijetu trebale, na tragu odluke koje su donijele, recimo, Nemačka, Austrija, Francuska odlučiti za univerzalnu nadležnost”, ocjenjuje Vesna Teršelič.

Većina suđenja za ratne zločine u Beogradu svih ovih godina bila je za zločine koje su počinili Srbi, o kojima govori i Vesna Teršelić, samo u par slučaja Tužilaštvo za ratne zločine, koje nije htlo da komentariše najnoviji spor sa Zagrebom, iskoračilo je na osetljivi teren, da u Beogradu sudi državljanima susednih država koji su počinili zločin nad Srbima, takođe državljanima susednih država. I tu je nastao veći problem koji je doveo do osećaja, čak ponegde i na domaćem terenu, da se srpsko pravosuđe počinje ponašati kao “Hag u malom”.

Inače, povod da Zagreb uputi Beogradu praktično ultimativni zahtev da stavi van snage odredbu o primeni principa univerzalnosti u posebnom zakonu, jeste slučaj hrvatskog državljanina Veljka Marića koji služi kaznu zatvora od 12 godina u Sremskoj MItrovici za zločin nad srpskim civilima u Hrvatskoj, u Grubješić Polju. Zagreb je još 2012. godine tražio da se Marić prosledi Hrvatskoj na odsluženje kazne ali do toga nije došlo. Premijer Milanović je obavestio hrvatsku javnost da je Marić u “groznoj” situaciji.

Advokat Đorđe Dozet, branilac Veljka Marića, a branio je sličan slučaj poznat pod nazivom Tuzlanska kolona, objašnjava šta se događa sa njegovim klijentom:

“Marić je na izdržavanju kazne koja je pravosnažna. Njegov problem je i što je otvorena istraga za još jedno krivično delo za koje istraga nikako da se završi. A nikako da se završi iz razloga što hrvatsko pravosuđe ne postupa po zamolnicama iz Srbije. Došli smo u ćorsokak, dok se dve države ne dogovore. Onog momenta kad se razreši pitanje ove istrage, svi uslovi su ispunjeni da bude transferisan na teritoriju Hrvatske”, kaže advokat Veljka Marića.

XS
SM
MD
LG