Dostupni linkovi

logo-print

Brčanska tvornica obuće "Izbor": Preživjeti rat pa u miru umirati


Tvornica obuće Izbor

Tvornica obuće Izbor

Tvornica obuće 'Izbor' iz Brčkog prije rata zapošljavala je oko 1.500 radnika. Izvozila je u najrazvijenije zemlje Zapada. Međutim, ni ovu tvornicu nije zaobišla kriminalna privatizacija. Po nekom ustaljenom receptu, fabrike više nema, nema ni mašina, čak ni zidova nekadašnje fabrike. Izgleda da će i zemljište nekome pripasti. Samo radnicima ostaje jedno veliko ništa. Radno mjesto su odavno prežalili, međutim, nemaju ni penzije, ni socijalnog osiguranja, niti bilo kojeg drugog prava.

Izvoziti svoje proizvode na tržište Italije, Njemačke, Engleske, Austrije i Rusije, misaona je imenica i graniči se sa naučnom fantastikom većine današnjih kompanija u BiH, no ovo je bilo redovno tržište širokog asortimana vlastitih proizvoda nekadašnje brčanske tvornice obuće "Izbor".

Preduzeće koje je započelo sa radom pedesetih godina prošlog vijeka, a svoju najveću ekspanziju doživjelo sedamdesetih i osamdesetih godina, do 1992. godine zapošljavalo je 1.480 radnika u nekoliko pogona. Iako djelimično zapaljenih objekata, iz rata je "Izbor" izašao sa relativno očuvanom infrastrukturom, većinom sačuvanih mašina, još uvijek prepoznatljivim tržišnim brendom i ogromnim brojem svojih radnika koji su željeli ponovo pokrenuti proizvodnju i raditi u svom preduzeću.

Međutim, "Izbor" je preživio rat, ali u miru je počeo umirati.

Od završetka rata do 2002. godine bilo je nekoliko pokušaja da se ponovo pokrene rad u ovom preduzeću, ali sve to je rezultiralo novim zaduženjima, dizanjem sumnjivih kredita, čudnim nestankom mašina i devastiranjem tvorničke imovine. Kada je 2002. godine Brčko Distrikt počeo sprovoditi vlastiti model privatizacije, preduzeće "Izbor" se našlo na spisku među 27 drugih brčanskih državnih preduzeća koja je trebalo privatizirati.

Međutim, iste te godine, odlukom nadležnih u Distriktu, "Izbor" je skinut sa privatizacione liste uz obrazloženje da su neophodna ogromna ulaganja kako se pokrenula proizvodnja, te se pokreće likvidacioni postupak. Iste te godine 446 radnika tog preduzeća pokreće sudski spor pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta tražeći od Vlade Distrikta isplatu zaostalih potraživanja, povezivanje radnog staža i pokretanje proizvodnje.

Nakon četiri godine sudskog spora i lažnih obećanja nadležnih da će se najmanje 600 bivših radnika ponovo zaposliti u pogonima "Izbora", 2006. godine nastavlja se sunovrat ove firme, kazala je Cvijeta Tomašković, nekadašnja radnica ovog preduzeća:

„Godine 2006. se pokreće stečajni postupak koji još ni do dan-danas nije završen. Oduzeli su nam pravo na posao, nije bilo dobre volje da se obnovi fabrika. Sad, kad je okončan sudski postupak, sad su komplet ogradili imovinu, hoće da nam oduzmu kompletnu parcelu, gdje ima 28 duluma zemljišta, jer je nekad OHR donio odluku da sve što je bilo državnih preduzeća i radnika, da jednostavno pripada Vladi Brčko Distrikta.“

I Ilija Kalajdžić, sekretar Sindikata Brčko Distrikta, čudi se ovakvom objašnjenju za oduzimanje nekadašnje imovine koju su radnici "Izbora" sticali vlastitim sredstvima i njeno pretvaranje u državnu, ali po njemu to je već prepoznatljiv recept koji se koristio u čitavoj Bosni i Hercegovini.

„Pljačka stoljeća dogodila se u Bosni i Hercegovini, pa i u Brčkom, pa i u fabrici 'Izbor', kada se sva društvena imovina pretvorila u državnu i država se pojavljuje kao titular, u ovom slučaju Vlada Brčko Distrikta. Da li će ova vlast, zajedno sa Tužilaštvom i organima gonjenja ispitati gdje su isparile, gdje su nestale mašine? Dakle, više stečajne mase nema i stečajni postupak se ne može ni provesti. Ovdje se postavlja pitanje kako obeštetiti te radnike. Od tog grunta, od te imovine, nekretnina koje su ostale i preostale, mi u Sindikatu dileme nemamo: radnici se moraju obeštetiti.“

Međutim Vlada Brčko Distrikta ne smatra da ima obavezu da obešteti radnike iz prodaje fabričkog zemljišta, pravdajući to odlukama suda i drugim pravnim aktima koji idu njoj u korist, već uveliko razmišlja i pravi planove kako veoma atraktivnu brčansku lokaciju na kojem se nalazio "Izbor" prenamijeniti u druge svrhe. I kada su proizvodni pogoni tvornice obuće "Izbor" u Brčkom potpuno uništeni i devastirani, mašine nestale, zemljište pretvoreno u imovinu Distrikta, desila se nevjerovatna situacija da su radnici ovog preduzeća kojeg su svojevremeno izgradili vlastitim novcem i na zemljištu kojeg su sami kupili, jednostavno ostali bez ičeg i niko nema nikakvih obaveza prema njima.

A živjeti život u takvim okolnostima gotovo je nemoguće, kaže Zorica Rikić. Sada ima 53 godine, u "Izboru" je radila 15 godina, a sada nema ništa:

„Posla nema nikakvog, niti hoće ko da zaposli. Školujem dvoje djece, u jako teškoj situaciji sam. Nekada znamo mi, ja i muž, da ne jedemo, da bismo ostavili njima, da bi djeca imala jesti. Mi jednostavno više nemamo ništa, niti kome da se obratimo, niti ko da nam pomogne.“

U istoj situaciji je i njena nakadašnja kolegica Hazira Hadžajlić, koja u 61. godini života jedva sastavlja kraj sa krajem, bolesna, bez prihoda i primorana da odlazeći u nadnicu radi bilo šta.

Molim Boga da me ko zovne da zaradim koji dinar, deset-petnaest maraka za dan cijeli da radim, ne mogu platiti jedan lijek, a kamoli ručak kupiti. Više sam gladna. Ako kupim neki lijek, nemam za šta kupiti ručak.“

Halida Salihović, nekada KV majstor obućar sa 15 godina radnog iskustva, sada moli za bilo kakav posao:

„Nemam od čega da živim, ne idem ni doktoru zato što nemam para za lijekove, niti imam penziju niti ikakvih prihoda. Da mi je gdje da radim. I molim Boga da me ko zaposli, da mi da onu metlu, nema veze što sam kvalifikovani obućar.“

U protekle dvije godine umrlo je 36 Izborovih radnika. Preostali koji su živi ističu da nastavljaju bitku za svoje preduzeće i za vlastiti život.
XS
SM
MD
LG